Ja ga obrnuo jednom, nisam ni ja nešto oduvan, glavna razlika je što je predvidiv, sva tri od Satanic Art naovamo su bili puni iznenađenja, koji god da uzmeš da slušaš ne znaš šta te je snašlo, a ovde uglavnom nema nekih iznenađenja, eto kao onaj saksofon u Aphelion Void, ali više volim da me iznenade nenormalnom deonicom u pesmi nego dodavanjem instrumenata (aranzmani i orkestracije su za one sa malim pisama, i ko to ume da radi, taj nume da jebe).
Onda sledeća pesma (treća) skoro istu strukturu kao druga, verovatno će malo to da mi se odvoji posle još slušanja, al' nekako mljeh.
Mada, to je neki utisak na prvu loptu, verovatno će i sama muzika da mi legne kad obrnem još neki put, a ima i kasnije nekih neobičnih delova, verovatno ih nisam poslušao dovoljno pažljivo.
Aldrahnov vokal opet nekako očekivano lud, i on iste fore ponavlja u drugoj i trećoj pesmi. I Attila je očekivano lud na Ordo ad Chao, pa je opet i interesantan, ovo mi pomalo monotono ludilo, jebem li ga da l' se ja tripujem ili šta.