Evo poslušah album malo više, zaparvo onoliko kolko sam hteo da bi mogao da donesem neki veći sud. Uglavnom kao moj prvenac sa NW, sasvim sam zadovoljan. Mada ne onoliko filmski kolko sam ja očekivao, definitivno postoji neki koncept koji se provlači kroz album, i veoma veliki akcenat je na dodavanju truba, violina, klavira i sličnih stvari radi dodavanju dramatike i osećaja neke predstave. Mada što se tiče samih lyrics, ono što barem ovako na sluh sam povatao je prilično detinjasto, ali možda promenim mišljenje kada pročitam zapravo lyrics.
Taikatalvi je sasvim fin uvod, dopada mi se, Marco zvuči odlično i atmosfera u pesmi je divna. Storytime, Ghost River i I want my Tears back su mi nekako najhitičnije pesme, s tim što I want my Tears back je nekako previše straightforward pesma, nekako kada razmišljam o njoj sve je stopljeno jedan u drugom, nema akcenata, jedna prava linija, mada oni folk instrumenti malo oživljavaju pesmu i čine je interesantijom. Storytime i Ghost River imaju odlične refrene i imaju sve elemente dramske koje se provlače kroz ceo album, sasvim odlični hitovi. Slow, Love, Slow je baš iznenadjenje, odlična mi je pesma. Definitivno ima taj noir šmek, Anete mi se mnogo dopada kako peva ovde, atmosfera mi je divna, čak i onaj mali solo sa clean gitarmo koji je propraćen uz klavijature je napravilo jednu veoma dobru atmosferičnu pesmu koja definitivno nadodaje toj filmskoj atmosferi koju hoće da postignu. Scarlete, Arabasque i Imaginaerum su mi najlošije pesme na albumu i zapravo jedine koje mi se ne dopadaju. Arabasque i Imaginaerum su mi instrumentali koji ne nude ništa, a u Scarlete vokali su mi previše iritirajući i sve mi je nekako isforsirano.
Turn Loose the Mermaid i The Crow, the Owl and the dove su sasvim na mestu pesme, baš onako malo da spuste loptu i opuste nas u svojoj čaroliji. Turn je okej pesma, ni manje ni više, ali the Crow je med za uši. Duet Marco i Anete je odličan, čak tokom albuma mnogo sam više bio zadovoljniji Marcovim vokalima nego Aneteovim, a i pesma puca od emocija i sve su to odlično instrumenti ispratili. Rest Calm i Last Ride of the Day su nekako naj neutralnije pesme na albumu, ali i pesme koje imaju neku svoju gravitaciju oko sebe. Meni su obe pesme veoma dobre, za mene ovde su uspeli tmao gde su na Scarlete zabrljali i ako je Aneta veoma osrednja u ovim pesmama.
Song of Myself prva polovina je okej, ima tu svega i svačega zanimljivog okej ali ništa što bi mogao da napišem ili izdvojim. Drugi deo koji treba da predstavlja završnicu albuma mi se mnogo mnogo mnogo dopada. Ja imam posebno mesto u mom srcu, za ovakvu naraciju i monologe, kao mali sam slušao ovako cele knjige od Semujuel Beketa pa nikad mi nije bilo dosadno kada se ovako nešto pojavi na nekom albumu(kao naprimer Stone Angels sa novog Ulvera, koji mi je isto fantastičan). Zapravo svi ti monolozi dodaju jednoj dubini ovoj priči. Ako ovaj album ima neku veću priču, a sigurno ima inače ne bi pravili film koji prati album, to sam tek osetio u ovom trenutku. I svo to menjanje ljudi koji vrše naraciju odaje osećaj da je ovo smišljeno, a ne čisto postojanje lyrics radi pesme. Neko je rekao dobru knjigu čitaš, fenomenalnu knjigu proživljavaš. Upravo oživljavanje ambijenta, atmosfere i karaktera u mojoj glavi dok se vrši naracija, je ono što ima pravu vrednost tu. Zapravo svi ti karakteri, o dečaku prosijaku koga niko nevidi, starac koji go ljubi lutku u ruku samu sobi, isprebijani pas na ulici, duh koji je osetio tek pravu ljubav prema svojoj porodici na njihovom grobu, devojčica sa zelenim leptirom na vratu, starac koji je bio u palatama koji su okupane u svetlima i lepotama i gde je čuo najlepšu muziku na svetu, pa onaj čovek o ratu.... sve to nadodaje osećaju da zapravo ovde se nalazi nešto veće koje treba sa vremenom otkriti. Ja sam zadovoljan ovim krajem, i stvarno mislim da je potreban albumu i trebali su sa ovom pesmom da završe album nije im bio potreban onaj instrumental na kraju.
Osim pesama koje mi se nisu dopale, jedina još loša strana albuma je Anete. I ako nekad izvuče pošteno dobro, nekad zvuči stvarno loše, i mora da se izvuče iz tog MTV Avirl Lavigne klišea koji nekad preferira. I to me dovodi do jednog pitanja, posle odlaska Tarje, NW je ogroman bend, kako to da nisu mogli da nadju neku kvalitetnijiu pevačicu sa većim registrom vokala, nego Anete koja je okej ali je ona većinom pop vokal i verujem da bi ovaj album bio daleko moćniji da je bolja pevačica ovo odradila. Imam osećaj da se Anete trudi, i možda vremenom postane bolja, ali govorimo u sadašnjem vremenu. Dobar je album, ako se meni dopada, onda fanovi definitivno trebaju biti zadovoljni, ja bi još lično dodao da bi voleo da malo ubace progresivnih elemenata u pesme radi boljeg uobličavanja kompozicije ali nije nešto što baš fali NWu. Definitivno će se još slušati, i još malo proučiti lyrics i baš me interesuje našta će ličiti film koji treba da izadje. Valjalo bi se sada poslušati i stariji radovi, mada poslušaću ovo samo sa Anete, nije mi do istraživanja pre toga.... i kada bi morao da dam neku ocenu albumu to bi bilo izmedju 7.5 i 8, sasvim dobra ocena.