Kao prvo, svaka iracionalnost i treba da bude ismejana (mislim, stvarno, 21. vek jebo te, dokle više bajki?!).
Dalje, govoriš o kritičkom razmišljanju i upoznavanju sa materijom, a kao hrišćanin svakako odbacuješ npr. teorije evolucije, Velikog praska (samo da ponovim, naučna teorija nema isto značenje što i teorija u svakodnevnom govoru) i ostale koje su u sukobu sa tvojim verovanjem i prihvataš biblijsko objašnjenje nastanka sveta, odnosa u prirodi i sl. Pa religija je antiteza kritičkom razmišljanju.
I kao treće, naravno da se ne moraš upoznati sa nečim da bi ga odbacio - dovoljno je samo imati osnovnu ideju, predstavu šta je to (u ovom slučaju vera u božanstvo, život posle smrti...). Hoću da kažem, ima milion religija na svetu, da li sam trebao svaku da izučim pa tek onda da donesem odluku kojoj ću i da li ću uopšte nekoj da se priključim (doduše, naravno da sam pročitao Bibliju ali to nema veze sa ovom pričom)? Argument ti nije na mestu.
Razlika je u tome što teizam nešto tvrdi (bog postoji, duša je besmrtna, raj/pakao, stvaranje sveta za 6 dana...) bez ikakvog dokaza, ikakve racionalne osnove (svete knjige se ne mogu uzeti kao relevantne), a ateizam se jednostavno ne zadovoljava takvim objašnjenjem poretka stvari, prirode, odnosa... Naravno, opet ponavljam, nemoguće je dokazati negaciju, kao što ne možeš dokazati nepostojanje Deda mraza i jednoroga, tako ne možeš dokazati nepostojanje ni boga. S tim što, ako za neku tvrdnju nemaš konkretne dokaze za/protiv, ne znači da je šansa za istinitost te trvrdnje 50-50.