Nema šta da se plašiš, ovaj album je nedvosmisleno Sigh. Sad i ja pričam posle prvog slušanja a mislim da posle jednog slušanja ni Mirai ne može da opiše Sigh album ali i meni se čini slabijim od prošlog. Moji omiljeni Sigh albumi su Imaginary Sonicscape i In Somniphobia so go figure, što luđe to bolje, ovaj je mirniji, više HM, možda sam biased ali meni zaliči i na Necrophagiu (konkretno pesma za spot) ali ovo "mirniji" shvati kroz prizmu ljudi koji jedu ovnujske kurčeve i bube dok snimaju znači ima nekog utišavanja i pojačavanja volumena, helijumskih vokala, drum and bass upadica i sličnih mindfuckova... ma Sigh, kad se isluša malo detaljnije vagaćemo i pozicionirati.