kakvu sam bolestinu sanjala danas, sad ne smem da zaspim
idem kod kevine prijateljice da uradim (!?) nesto, i prilazi mi njena komsinica da mi kaze da je ova otisla da proseta pse, bice kuci za 15ak minuta. nista, ajd' da prosetam, krenem nizbrdo, skrenem desno (pritom je DAN), vidim neku kafanu na cosku posle nekih 10 minuta hodanja, tu skrenem desno opet i vidim da ulica ide previse na gore i da ne moze nikako da izadje tamo gde mi treba... ajd' da prosecem kroz park, izmedju zgrada... kako sam usla u park, tako je pao mrak, al' ne ono mrak bzv, nego bukvalno ne vidim prst pred okom... malo hodam, malo padnem, sudaram se sa nekim stubovima od cigle, i shvatim da od hodanja nema vajde pa krenem da puzim po onoj mrakcini... kako spustim ruku na zemlju, na 20 cm od mene se pojavljuje rupa, deluje k'o raka il' tako nesto, malo okruglije samo, i kao da me vuce da upadnem u to... i tako pored svake te jame ima neko sranje, kao nightvision, ne znam sta je ono... nista, dopuzim do stepenica nekih i...
tu zavalim da neka zena ide ka meni, i zamolim je da mi pomogne da ustanem, a ona je u fazonu gtfo narkomane... nista, puzim ja po tom stepenistu ka svetlu, tek se ona okrece, kao "a sto puzis tako?" i ja joj kazem sta je bilo, i skontam da je sve to sranje kroz koje sam prolazila pola sata zapravo savrseno osvetljen prilaz zgradi i nigde ni stubova ni cigli ni rupa po zemlji... ustajem opusteno, produzim dalje do stanice, skontam da neam blage 'de sam, na stanici ispisani neki brojevi linija (secam se da je bila 56 i 58) i jos prelepljenih brojeva, a meni kao treba 37 da odem nazad kod te kevine prijateljice... tu neka dva lika krecu da me troluju zato sto ne znam gde idu ti busevi (!?)... udjem u nei bus, krecem ka sajmu da tamo presednem u 37, i kako udjem u bus, tako skontam da su mi ruke krvave i da sam bosa i da je bus pun ljudi iz odeljenja u srednjoj i da su svi nekako osakaceni.. na kraju ustaje vozac stanicu pre sajma i krece manijakalno da se smeje i izlazi izz busa.
ja imam problem.