Osnovna razlika između većine hrišćana i nehrišćana je u njihvoom stavu prema Bibliji. Većina reformisanih i evanđeoskih hrišćana veruju da je Biblija istinita Reč Božija, autoritativno pravilo vere i prakse. S druge strane, nehrišćani veruju kako je Biblija samo još jedno literarno delo ljudskog porekla i odbacuju njeno učenje o tome kako grešan čovek može imati značajan odnos sa Svetim Bogom. Radi toga hrišćani moraju odvojiti vreme za razumevanje toga šta je Biblija i zašto trebaju verovati u nju i u sve što ona objavljuje, a tiče se našeg verovanja i života.
Pravi hrišćanin je onaj ko je primio Isusa Hrista kao svoga ličnog Gospoda i Spasitelja i gleda u Njemu temeljni izvor autoriteta i informacije. Koje mesto Biblija treba zauzeti u našim životima? Nedovoljno je samo tvrditi da verujemo u njeno nadahnuće i nepogrešivost; moramo je uzeti za pravilo naše vere i života. Najduži psalam u Psaltiru jeste Psalam 119, u kojem Psalmist govori o svom stavu prema Reči Božijoj. Stih 105 i nas poziva da tvrdimo: Tvoja reč nozi je mojoj svetiljka i svetlo mojoj stazi.
Istina je kako je vidljivo Božije otkrivenje u celokupnoj prirodi oko nas (Psalam 19,1-7) u kojoj vidimo posledice greha, ali ona nam ne pokazuje put spasenja. Samo u Bibliji možemo naći objašnjenje našega pada i posledice kao i radosnu vest što je Bog učinio u Isusu Hristu za dobrobit grešnika.
Biblija je naš vodič za ono što trebamo verovati – naše pravilo vere; otkrivenje Božijeg zakona, izražaj kako bi trebali živeti u ovom svetu. Jedino je ona nepogrešivo pravilo vere i prakse.
Na kraju, od primarne je važnosti biti siguran u zajedništvo s Isusom Hristom kao našim ličnim Gospodom i Spasiteljem kakvog ga Biblija objavljuje. Apostol Pavel nas uči kako je Pismo sposobno učiniti nas mudrim za spasenje po veri u Hrista Isusa. (2.Timoteju 3,15)