Jump to content

Kendall

Iskreni članovi
  • Posts

    1238
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    11

Posts posted by Kendall

  1. ovom svetu više odgovara mračniji opis koji sam ja dao

    Pazi, ovakvim razmišljanjem možeš da obesmisliš (aka "lišiš smisla") apsolutno svaku stvar koja postoji a ne samo Čoveka. Po tom principu onda ništa više ne bi imalo smisla niti razloga da postoji. Pomisli npr. na Sunce. Beskrajno veliko u odnosu na Zemlju i isto toliko važnije. A pomisli sad kad bi Sunce bilo svesno biće koje bi moglo da rezonuje: "Da, ja sam ogromno u odnosu na planete i izvor sam života ali šta to vredi kad u Kosmosu već postoji na milijarde važnijih i većih zvezda u odnosu na koje sam ja potpuno beznačajna trunka prašine". I šta ćemo sad?

     

    Različite stvari obitavaju i vrše svoju ulogu na različitim nivoima postojanja i poređenje značajnosti tih nivoa nije baš umesno. U Univerzumu je sve na neki način povezano i uzročno-posledični lanac uvek postoji samo nije uvek tako očigledan.

     

    To je realnost oko nas i ne mora biti odmah negativna

    Pa i ona druga slika je ista ta realnost samo gledana sa drugačijim "filterom". Kao kad gledaš kroz prozor ujutru i uveče. Gledaš identičnu stvar ali utisak koji ta dva prizora ostavljaju na tebe se debelo razlikuju.

     

    Zapravo, niti je tvoja slika negativna niti je moja pozitivna, ti sam im daješ određeni smisao sopstvenim tumačenjem. Ja pošto sam po prirodi optimista stvari gledam na jedan način ti na drugi.

     

    ne vidim ništa negativno u prvom prikazu čoveka i njegove važnosti u ovom univerzumu

    Čovek jeste važan u ovom Univerzumu samim tim što je deo njega. Dakle, ima određeni objektivni značaj. E sad, koliki je taj značaj to još ne znamo. Ako jednog dana definitivno utvrdimo da smo jedina svesna bića koja postoje onda Čovek zaista ima ogromnu važnost i posebnost u Univerzumu. Ali ako se utvrdi da samo u našoj galaksiji postoji još 100 miliona razvijenih civilizacija (postulat Fermijevog paradoksa) tada bi Čovek naglo izgubio na toj svojoj unikatnosti (koju smo za sada skloni sebi da pripisujemo bazirano na dosadašnjim saznanjima).

     

    Ali možeš stvari gledati i u suprotnom smeru. Svaka ćelija koja čini tvoje telo je totalno beznačajna posmatrana na makro nivou ali na mikro nivou apsolutno svaka od njih je od neprocenjive važnosti za formiranja tkiva, organa itd. Dakle, samim tim što nešto postoji ima nekakvu važnost.

    • Upvote 2
  2. Pa u tome je fora - ne izgleda. U oba slučaja se posmatra jedna ista realnost samo iz dva potpuno različita ugla (smera kretanja). Samo od tvog karaktera i tvojih "afiniteta" zavisi koji će ti se više svideti.

  3. Muškarac ulazi u svoj omiljeni restoran i seda za svoj omiljeni sto.

    Pogledom potraži konobara i slučajno ugleda prelepu devojku za obližnjim stolom.

    Ona je potpuno sama.

     

    Muškarac pozove konobara i zamoli ga da lepotici odnese flašu najboljeg Merloa misleći da ako prihvati bocu vina - njegova je.

    Konobar odnese devojci vino i prenese joj poruku: "Ovo je od gospodina sa susednog stola".

     

    Devojka na tren pogleda u flašu a onda uzme olovku i papir i napiše poruku kavaljeru. Zamoli konobara da mu preda poruku.

    Poruka je glasila: Onaj od koga bih prihvatila ovakvu flašu morao bi da ima Mercedes u garaži, milion evra na računu i 20 cm u pantalonama!

     

    Muškarac pročita poruku, nakratko razmisli, napiše svoju poruku, preda je konobaru i zamoli ga da je odnese devojci.

    Poruka je glasila: Kada bi hteo da udovoljim vašim zahtevima morao bih da prodam svoj Ferrari Spider i BMW Coupe pa da mi u garaži ostane samo Mercedes SL.

    Takođe, morao bih i da poklonim tri miliona evra tako da mi na računu ostane samo jedan milion.

    Ali ni za koga, pa ni za lepoticu kao što ste vi, ne bi sebi odsekao 5 cm.

     

    P.S. Vratite mi flašu

    • Upvote 6
    • Downvote 5
  4. Kako su Sovjeti na kraju rata smatrali da je Hitler lažirao samoubistvo, ovako su zamišljali da je on promenio svoj izgled da bi izbegao hapšenje i da bi neprimećen pobegao u neku latinoameričku zemlju (slike su iz '45):

     

    hitler_face_change_01-1.jpg

     

    hitler_face_change_02.jpg

     

    hitler_face_change_03.jpg

     

    hitler_face_change_04.jpg

     

    hitler_face_change_05.jpg

  5. Blago vama kad možete da pamtite snove, meni to nikako ne polazi za rukom. Ako ne zapišem ono što sam sanjao 5 sekundi posle buđenja ode san u nepovrat. Mada, probaću da izbegnem to gledanje u izvor svetlosti posle buđenja kao što je ShinigamY spomenuo, možda pomogne.

     

    A što se tiče lucidnih snova, jedan kul savet je da u toku dana što češće sebi postavljate pitanje "Da li ja sanjam?" (možete u sebi ali je još bolje naglas) i onda ako to radite dovoljno često to pitanje će se automatski pojaviti i u snu što može biti okidač za lucidne snove.

     

    Jedan moj savet radi intenzivnijeg snevanja je da legnete umorni, navijete sat da se probudite 2 sata pre normalnog buđenja, radite neku mentalnu aktivnost isto 2 sata (čitanje, pisanje, igranje igre, rešavanje nekog problema, enigmatika i sl.) i onda se vratite na spavanje. Snovi će vam biti ludilo (mislim, meni makar uvek budu ali kao što rekoh, uvek zaboravim šta sam sanjao).

     

    I istina je da se bolje (intenzivnije) sanja kad ste umorni ili kad je mozak u toku dana bio izložen većim mentalnim naporima. Možda zato što tada ima više informacija i iskustava koje može obrađivati u toku noći? Veći nivo aktivnosti u toku dana se valjda po inerciji prenosi i u carstvo snova.

     

    I jedan trip koji ne umem da objasnim. U zadnje vreme kad god pre spavanja u sebi nekoliko puta kažem da ću se probuditi u neko određeno vreme uvek tako i bude. Bukvalno je morbidno tačno a ne znam kako. Tako sam sinoć sebi rekao da ću se probuditi u 07:15. Legao u ponoć i čim sam se probudio uzeo mobilni i video vreme: 07:14. Sačekao desetak sekundi i paf: 07:15. I tako stalno. Ali kako?

     

     

    Nego, zanimljivi su oni augmented reality snimci. Podsetilo me na onog lika što je branio doktorsku disertaciju na temu "virtuelna stvarnost" i za te potrebe je u potpunosti zamenio sva svoja čula digitalnim "čulima" i tako živeo punih šest meseci. 24/7, non-stop. Konstruisao je specijalnu kacigu u koju je ugradio dve HD kamere i LCD ekran (zamena za vid), dva mikrofona i zvučnik (glas i sluh), senzore mirisa i ukusa (njuh i jezik, hranio se isključivo intravenski), napravio posebne rukavice sa senzorima za dodir i sl. Dakle, celokupnu realnost je doživljavao isključivo preko digitalnih čula. Neverovatan trip. Ne mogu da se setim kako se zove (ako neko zna neka slobodno kaže) ali znam da je rad odbranio sa desetkom.

×
×
  • Create New...