Toki89

Pesma je skroz Hunter-ish ,zarazna kao Black Tongue naprimer,ali nidje agresije niti epskih melodija ,verovatno će takav biti i ostatak albuma.

lapsus ,loše sam se izjasnio ovo je verovatno health kit u igrici

takoe. potrudite se da barem tokom posta ne silujete decu

U idealu bi svi bili racionalne osobe koje ne veruju ni popovima ni homeopatama ni vidovitim Zorkama ,pa onda ne bi ni bilo potrebe da neko reguliše sve to ,a potrebe nema ni sad jer ljudi dobrovoljno žele da koriste njihove usluge. Ako su ljudi u nekom sistemu iracionalni ,biće prevarenih i eksploatisanih ,i tu nikakve regulacije neće pomoći ,čak štaviše , zakoni su odraz racionalnosti jednog naroda. Npr ,u Saudijskoj Arabiji se ateizam posmatra kao terorizam.Logično ,jer većina stanovnika doživljava ateizam kao takav. Čak i da nije takav zakon ,dešavalo bi se da se ateisti nekažnjeno ubijaju zbog svog opredeljenja. Ali isto tako ,ne znači nužno da će sada svaki javno deklarisani ateista biti ubijen. Zakon je samo slovo na papiru ,ono što je u glavama ljudi se računa,to je ono što utiče na praksu ,da li će se neka stvar dogoditi ili ne. ideja da se sistem učini bolji zakonima ,regulacijama ,kaznama itd itd neće dati rezultate kojih su bolji od trenutnih. Samo edukacija (bilo u teorijii li praksi ,mada je češće ovo drugo) može da učini da poimanje stvarnosti u glavama ljudi bude kvalitetnije ,pa samim tim da njihovo delovanje bude racionalnije.

me neither ,ja instalirao ,a kad kliknem kaže da fali dll fajl...problem sigurno neće da se reši sa dll fixerom...da sačekam neki drugačiji rip

http://www.youtube.com/watch?v=Rs5In0a5pFk

Ja sam čuo da je vratima ulaza gde bi trebao da svira U2 pisalo zabranjeno za srbe i pse razne neistine kolaju

http://www.pastemagazine.com/articles/2014/04/mastodons-troy-sanders-talks-new-album-once-more-r.html

https://www.youtube.com/watch?v=nLyW_r3DWE8

Dal postoji nešto tipa albmetal.net ? To bi bilo idealno mesto za Batu.

Postoji razlika izmedju traženja odgovora na neka egzistencijalna pitanja ,npr kako sići sa drveta ,naći hranu ,zaklon ,i na pitanja tipa kako je nastao svemir. Na prva se može naći valjano rešenje ,usput koja imaju veliku praktičnu vrednost ,a na druga veoma teško ,a praktična vrednost je zadovoljavanje čiste radoznalosti. Ja ne znam odgovore na sva pitanja , to mi ne predstavlja nikakav problem ,i onda što da ih tražim? Ima puno drugih pitanja koja zaslužuju odgovor mnogo više.

A tu su i Orion ,Fight Fire ,Disposable i Unforgiven Ali zato nema standardnih poput Nothing else ,Sad i Harvester ,što je odlično

Na YT za sad ima samo ovaj kratak deo

my brand new ride https://www.facebook.com/photo.php?v=302742366548308

Znači ,ne bi ti bio problem da me izdržavaš ,samo da ne gladujem. Ili misliš da u tvojoj verziji socijalizma neće niko da mi daje pare za nerad ,ili neefikasnost ,i da će država ,najveći monopol od svih ,da bude apsolutno pravedna prema svim subjektima ,kao i prema samoj sebi u pogledu raspodele rada i zarade? Jedan od razloga što podržavam slobodno tržište je što ,upravo ,najpravedniji mogući sistem. Najveći element sile -država - je van igre ,i stoga profit odredjenog pojedinca zavisi samo od njegovog napora i sposobnosti. I od početnog kapitala ,takodjer ,ali to nije faktor koji država može da neutrališe (barem ne na "pravedan" način ) ,već šta više ,samo da ga osnaži. Primeri sile pojedinca nad pojedincem su po obimu zanemarljivi u odnosu na primerima prisile države nad pojedincima.

Dakle ,smatraš da je ok oporezovati produktivne individue ,da bi se sa tim novcem izdržavali neradnici (ili slabo produktivni radnici) ,sve u cilju suzbijanja siromaštva? Primer ,ti odšljakaš ceo mesec ,zaradiš 1000 evra ,ja ne radim apsolutno ništa ,i onda nateram državu da ti uzme pola plate ,i meni da 300 ,jer nemam ni za minamalne potrebe (tako u suštini funkcioniše welfare sistem). Da li tu je problem što sam ja siromašan ,ili što si ti eksploatisan?

Poenta je da je njihova ekonomija dobra, jer im je tržište slobodno ,a kad je ono slobodno ,produktivnost je veća ,ekploatacija je manja ,a kada imamo privatnike sa dobrim zaradama ,otvaraju se vrata za veće socijalne pomoći i programe ,jer konačno ima nekoga koga je moguće muziti. Njihovo blagostanje nije posledica dobrovoljne solidarnosti ,već slobode tržišta. Kada je narodu sloboda na prvom mestu ,on dobije i profit ,i produktivnost ,i mogućnost da započne svoj biznis ,i ostalo. Kada mu je socijalna jednakost na prvom mestu ,dobiješ distopiju. Na tom grafikonu koji si okačio se vidi da USA troši mnogo manje novca na socijalnu pomoć nego Švedska. Taj novac nije došao ni od kuda. Uzet je od poreskih obveznika ,mimo njihove volje. Medju njima ne spadaju samo šefovi ,već i radnici kojima se odbija to od plate ,pa i potrošači kao takvi ,jer plaćaju pdv. Dakle imaš situaciju da je u Švedskoj neuporedivo više neradnika koji žive od državne sise ,kao i da radnici na minimalcu dobijaju znatno više nego što su zaradili svojim radom ,a porezi (koji su u suprotnosti sa voluntarističkom filozofijom) su znatno veći. U prevodu ,švedski neradnici i radnici na minimalcu eksploatišu srednju klasu i privatnike. A i država ih eksploatiše ,takodjer. To što negde ima manje a negde više siromašnih ,nije validan argument. Ako ništa ne radiš ,potpuno je logično da ćeš biti siromašan. Ono što je izistinski bitno to su nivo ekploatacije i nivo produktivnosti. Ako bi neki narod imao skroz slobodno tržište ali pritom slabo šta radi ,mogao bi reći da su svi siromašni tamo i da ne valja. Tačno bi bilo da su siromašni ,ali ih niko nije ekploatisao ,malo su radili ,skroz pravedno. Ako imamo suprotno ,narod koji se rastura od posla , pa im država i nezaposleni uzmu 50% zarade ,mogao bi da kažeš da je tamo fino ,jer svi imaju ok zaradu ,a zapravo nije ,jer im je pola zarade ukradeno. Može siromaštvo u USA da bude i 90% ,ali ako je to sve posledica nerada, onda za mene tu nema nikakvog problema.

Kad smo kod skandinavskog "socijalizma" .... Rezultati švedskih liberalizacijskih reformi Rezultat svega navedenoga jest to da se Švedska danas ubraja u skupinu europskih zemalja koje bilježe rast bruto domaćeg proizvoda i nakon krize koja je cijelu Europu bacila u recesiju. Švedska ima jednu od najviših stopi zaposlenosti u Europi i jednu od najnižih stopi inflacije. Udio javnog duga u BDP-u je znatno ispod prosječnog trenda država članica Europske unije, dok je udio investicija u istraživanje i razvoj u BDP-u među najvišima u Europi i svijetu. I dok kreditni rejtinzi mnogih europskih zemalja padaju zbog održivih javnih financija, Švedska i dalje ima najbolji kreditni rejting. Švedska je, također, ušla u krug top 20 zemalja u svijetu po stupnju ekonomske slobode koji mjeri američka zaklada Heritage Foundation. Prednosti švedskog kapitalizma su vladavina prava, zaštita vlasničkih prava, jednostavni regulatorni uvjeti poslovanja i investiranja, slobodna trgovina i stabilnost cijena. Problematična područja i dalje predstavljaju visoka javna potrošnja i porezi, premda je, primjerice, snižen porez na dobit, a znatno se unaprijedilo i stanje u području fiskalne slobode upravo zbog liberalizacijskih reformi. Prema podacima Svjetske banke o lakoći poslovanja 2013. godine, Švedska je među top 15 zemalja. Četvrta je najkonkurentnija zemlja na svijetu, prema istraživanju Svjetskog gospodarskog foruma u rangu je sa Švicarskom i Sjedinjenim Američkim Državama. Švedske konkurentske prednosti svakako su potpuno transparentne i funkcionalne institucije, što uključuje vladavinu prava, sudsku neovisnost i efikasnost, regulatornu izvjesnost i zaštitu tržišnog natjecanja. Švedska ima jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sustava na svijetu, osobito obrazovanje za menadžment i inženjerstvo. Švedske tvrtke su među najboljima u svijetu po kvalitetu korporativnog upravljanja, standarda poslovne etike i zaštite manjinskih dioničara te privlače visokotehnološke investicije koje su jamstvo industrijske konkurentnosti. Švedska ima vrlo razvijene klastere, inovacijske kapacitete, kvalitetne institucije za istraživanje i razvoj, pogotovo suradnju sveučilišta i industrije i visoke investicije u tom području. Ključni faktori rasta švedske produktivnosti bili su globalizacijski procesi putem liberalizacije trgovine, deregulacije i privatizacijom brojnih djelatnosti te razvoja inovativnih tehnologija, koje su omogućile izvoznu konkurentnost. Švedski liberalni ekonomist Johan Norberg sasvim jasno potvrđuje gospodarski i tehnološki razvoj kao posljedicu slobodno tržišnih politika. Za bolji svijet i smanjivanje siromaštva potrebno je više kapitalizma i trgovinske globalizacije. greška ,nisam sve iskopirao Neoliberalne reforme i razlozi švedskog prosperiteta Povijesni pregled I dok je vrlo popularno vjerovati kako je Švedska prosperitetna zemlja zbog socijalne države blagostanja, švedska iskustva potvrđuju upravo suprotno. Švedska je razvila prosperitet unatoč socijalnoj državi blagostanja, odnosno, bila bi još prosperitetnija da nema snažne socijaldemokratske tradicije. Švedska je temelje prosperiteta razvila kao zemlja liberalnog kapitalizma prije nego što je razvila veliku socijalnu državu blagostanja. Tijekom razdoblja socijaldemokracije Švedska je počela gubiti konkurentnost i održivu perspektivu razvoja, što je potaknulo liberalizacijske reforme koje su provodili čak i sami socijaldemokrati. I dok se protivnici neoliberalizma često pozivaju na švedski model kao lijevu alternativu, zapravo se pozivaju na socijalizam koji je za Švedsku postao prošlost, ili uopće ne znaju da su neoliberalne reforme najdosljednije i najuspješnije provedene baš u Švedskoj. Socijaldemokrati su očajnički nastojali spasiti model socijalne države blagostanja tako što su u određenoj mjeri nastavili provoditi neoliberalne reforme koje su inicirale liberalno konzervativne opcije. U suprotnom bi njihov socijalizam, utemeljen na visokim porezima i dugovima, dao izravan doprinos financijskoj propasti države blagostanja i cijelog gospodarstva. Bila je to država blagostanja 13 koja se razvila u sve veći teret onima koji su je trebali financirati. Zahvaljujući neoliberalizmu i širokom političkom konsenzusu, Švedska je zadržala model države blagostanja koji je izložen slobodi izbora i konkurenciji na slobodnom tržištu, umjesto na socijalnom monopolu. Liberalna faza švedske povijesti započinje 1864. godine deklaracijom slobode trgovine i industrije, kada je otvoren put poduzetničkim slobodama. Slobodna trgovina s drugim zemljama bila je ključan faktor razvoja kad su stvorene velike domaće industrijske kompanije s visokim inovacijskim i izvoznim kapacitetima. Godine 1870. Švedska je uspostavila zakonski okvir koji jamči poduzetničke slobode. Uloga države je bila izrazito ograničena na postavljanje pravila tržišnog natjecanja, osnovnu infrastrukturu, minimalnu socijalnu pomoć i obrazovanje, sve u skladu s klasičnim liberalnim načelima. Švedska je tako već u 19. stoljeću privlačila velike strane investicije te u razdoblju od 1870. do 1930. godine doživljava snažan rast kao posljedicu industrijalizacije i stvaranja visoke dodane vrijednosti, izvozne orijentacije i slobodne trgovine. Do političke prekretnice dolazi 1932. godine, kada počinje razvoj ekspanzivne socijalne države blagostanja koju održavaju rastući porezi, snažni sindikati i velike korporacije, tijesno vezani uz političku moć države. Socijaldemokratske vlade su 1930-ih uvele univerzalne socijalne programe u području zdravstva, mirovina, skrbi o djeci i starijima te osiguranja bolovanja i nezaposlenosti. Investicije u javno obrazovanje su porasle, a pristup obrazovanju je bio bez naknade. Kako bi se financirale socijalne reforme, porezi su snažno povećani, prije svega oporezivanje rada i potrošnje. Dohodak se progresivno oporezivao u skladu sa socijalističkim načelom. Tih godina Švedska napušta i zlatni standard za koji je zemlja bila vezana od 1873. godine te započinje s obezvrjeđivanjem nacionalne valute. U početku se činilo da sve dobro funkcionira, sve dok tržište rada i industrija nisu počeli davati drugačije signale. Socijalizam, utemeljen na poreznoj prisili iz koje se financira socijalna država blagostanja, destimulirao je nevladine i privatne inicijative koje su se temeljile na dobrovoljnom davanju i pomaganju. Klasični liberalizam i konzervativizam su vrednovali kršćansku kulturu dobrovoljnog davanja, njegujući slobodu pojedinca da iz moralnih, a ne prisilnih razloga, pomaže potrebitima. Naime, dobrovoljnost davanja izvorno je kršćansko načelo i kao takvo stvar slobodne volje, a socijalna je solidarnost putem države blagostanja proizvod socijalističkog inženjeringa i lažnog idealizma, koji u konačnici potiče ovisnost pojedinaca i cijelog društva o socijalnoj državi, umjesto da vrednuje individualne odgovornosti i kršćanske radne etike. Već 1960-ih godina porezna prisila počinje osjetno rasti, a građani i gospodarstvo osjećaju to na svojim leđima. Socijalnu državu bilo je moguće financirati 1950-ih i 1960-ih, jer je postojalo snažno gospodarstvo s brojnim radnicima, poduzetnicima i industrijama koji su plaćali rastuća porezna opterećenja usmjerena na umjetno stvaranje „općeg dobra“. Uostalom, dok su mnoga europska gospodarstva u velikoj mjeri bila uništena tijekom dva svjetska rata, Švedska je ostala neutralna, a njezina je razvijena industrija plasirala mnoge proizvode na međunarodna tržišta. Tako je socijalizam u švedskoj stvarnosti posebno bio izražen tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, kada je isti trend državnih intervencionizama zahvatio mnoge zapadne zemlje. U tom vremenu porezi su snažno porasli, mnoge su gospodarske djelatnosti socijalizirane, a tržišta regulirana. Visoki porezi su destimulirali nova zapošljavanja u privatnom sektoru. Rasla je jedino zaposlenost u javnom sektoru, što je opterećivalo 14 privatne poduzetnike. Gospodarstvo je snažno ovisilo o velikim industrijskim tvrtkama koje su zbog visokih poreza i rasta cijene rada bili sve manje spremni na izdržavanje države. U tom razdoblju znatno je pao broj novoosnovanih tvrtki. Među 100 najbogatijih švedskih tvrtki, samo dvije su osnovane nakon 1970. godine. Švedska više nije bila atraktivna za rad i poslovanje, a mnogi su se domaći poduzetnici sve više bunili protiv visokih poreza prijeteći da će napustiti zemlju. Bila je to država blagostanja koja se razvila u sve veći teret onima koji su je trebali financirati. Bila je sve veći teret i samoj sebi i svatko razuman je mogao predvidjeti nužne promjene. Udio javne potrošnje u BDP-u porastao je od 1960-ih do 1080-ih godina sa 30% do čak 60%, iznad OECD prosjeka. I dok je 1970-ih godina Švedska još bila četvrta najbogatija zemlja na svijetu po životnom standardu, već sredinom 1990-ih pada na tek šesnaesto mjesto. Bila je to cijena visokih poreza i regulacija, odnosno gušenja ekonomske slobode. Liberalizacijske reforme početkom 1990-ih slijedile su kao odgovor za izazov krize i s njima su trebale nastaviti i nove (socijaldemokratske) vlade, odustajući od modela snažnog oslanjanja na moć države. Sloboda izbora u sklopu države blagostanja promovirala se kao politički koncept desnice. Godine 1991. premijer postaje mladi Carl Bildt, pobijedivši na izbornoj platformi Novi početak za Švedsku. Vladajuća umjerenjačko-konzervativna stranka (Moderaterna) transformirala se u poprilično liberalnu stranku, točnije liberalno-konzervativnu stranku, koaliravši s klasičnim liberalima (Liberalerna) i liberalnim centristima (Centerpartiet). Slijedilo je razdoblje transformacije iz tutorske države blagostanja, koja je pružala relativno visoku sigurnost i plansko odlučivanje o blagostanju građana u zamjenu za manjak slobode izbora, u državu koja stvara razvojni okvir i prilike. Novi (liberalniji) švedski model uveo je načelo slobode izbora privatnih i javnih usluga pod jednakim uvjetima koje jamči država. Privatizacijski procesi u školstvu, mirovinama, zdravstvu, skrbi o djeci i starijima te mnogim uslužnim djelatnostima bili su rezultat odlučne provedbe neoliberalnih reformi, toliko omraženih diljem svijeta. Za razliku od mnogih drugih zemalja, Švedska je privatizirala čak i željezničke te poštanske usluge. Javna potrošnja se rezala znatno strože nego u mnogim drugim zemljama. Da nije došlo do intelektualnog zaokreta javnosti udesno u smjeru slobode izbora, Švedska ne bi bila ono što je danas. Pitanje je bi li se nekoć ogromna država blagostanja uopće mogla održati dugoročno u društvu koje ipak financijski racionalno promišlja održivi razvoj. Bi li većina švedskih poreznih obveznika bila i dalje spremna plaćati visoke porezne obveze za sustav „slijepe vjere“ u moć centralističkog državnog planiranja koji je zemlju doveo do gospodarske stagnacije i krize? U svojem neoliberalizmu Švedska je bila „progresivnija“ i od Sjedinjenih Američkih Država koje se popularno smatraju predvodnicom te „grješne“ i omražene ideologije. Tako su usluge javnog prijevoza u Stockholmu otvorene tržišnom natjecanju, a u cijeloj Švedskoj dereguliran je i privatiziran energetski, prometni, poštanski i telekomunikacijski sektor, kao i mnoge druge djelatnosti. Smanjene su i subvencije u poljoprivredi kao i kontrola cijena poljoprivrednih proizvoda. 15 Provedena je digitalizacija javne uprave, uvedena fiskalna disciplina, smanjen porezni teret te se dosljedno provodila monetarna politika stabilnosti cijena i niske inflacije. Tržište rada liberalizirano je: plaće su povezane s produktivnošću, ne stažem i starošću, a određuju se kolektivnim ugovorima bez zakonskog jamstva minimalne plaće. Švedska se također okrenula od neodrživog sustava generacijske mirovinske solidarnosti prema djelomično privatiziranom mirovinskom sustavu, a slično se događa i u zdravstvenom sustavu primjenom „Stockholmskog modela“ utemeljenom na vaučerima koji se daju građanima za slobodan izbor javnih ili privatnih zdravstvenih usluga, kako liječnika primarne zdravstvene zaštite, tako i specijalista. Švedski građani su konačno postali slobodni potrošači socijalnih usluga, a pristup tim uslugama bio je zajamčen svima. Socijalna je država postala istinski sustav socijalnih usluga, umjesto socijalističkog gospodara nad građanima, a vlade desnog centra i danas neprestano provode reforme kaki bi snizile javnu potrošnju, dug i poreze te deregulirali poslovanje i jačali tržišno natjecanje. Financiranje školstva vaučerima Model financiranja obrazovanja vaučerima uveden je kao sredstvo slobode izbora roditelja u financiranju privatnog, ili javnog školovanja svoje djece. To je rezultiralo valom neovisnih školskih poduzetnika početnika koji su dobivali odobrenje za rad pod uvjetom da poštuju propise kao i javne škole, porastom plaća profesora, novim obrazovnim konceptima, ali i znatnim proračunskim uštedama u obrazovnom sustavu, potaknuvši razvoj profitabilnih neovisnih škola u kojima učenici postižu bolje ishode i veći povrat uloženog novca poreznih obveznika. Već 1982. godine švedski konzervativci prihvaćaju načelo po kojem roditelji, a ne država, imaju pravo izbora usluga dječje skrbi i školovanja. Godine 1985. švedska socijaldemokratska vlada imenovala je posebnu komisiju iz različitih akademskih područja koja je analizirala stanje tadašnjeg modela države blagostanja. Najvažniji zaključak u izvješću komisije 1990. godine bio je taj da Šveđani kao potrošači žele imati utjecaj na tržištu, prije svega zdravstvenih i obrazovnih usluga. Model financiranja obrazovanja putem školskih vaučera uvela je konzervativno-liberalna vlada 1992. godine, kao sredstvo slobode izbora roditelja u financiranju privatnog, ili javnog školovanja svoje djece Pet je ključnih točaka švedskog modela školskih vaučera: Nacionalni kurikulum koji su obvezne provoditi sve javne i privatne škole koje se financiraju uplatama vaučera. Nacionalni školski inspektorat daje odobrenja za rad privatnih „slobodnih“ škola, uz mogućnost prigovora lokalne uprave u kojoj se škola nalazi. Vaučeri se financiraju iz proračuna lokalne uprave u kojoj se škola nalazi. Iznosi se razlikuju među gradovima i općinama. Nacionalno zakonodavstvo obvezuje lokalne uprave na isplatu iznosa koji odgovara prosječnom trošku javnog školovanja po učeniku. Kad je sustav uveden, vaučeri su pokrivali 85% prosječnog troška. Privatne (neovisne) škole ne smiju naplaćivati dodatne cijene obrazovanja. Također, ne smiju birati koje će učenike upisati. Pravo upisa pod jednakim uvjetima imaju svi učenici čiji roditelji izaberu određenu privatnu školu. 16 Privatne (neovisne) škole imaju slobodu organizacije obrazovnih programa i metoda u okviru propisanog sustava kurikuluma, testiranja i ocjenjivanja. Švedsko obrazovanje nudi slobodu izbora privatnih i javnih škola koje se stalno natječu za tržištu. Školski programi su kreativno i praktično usmjereni na potrebe tržišta rada, umjesto na autoritarni pristup učenicima i studentima. Vrlo razvijeno tehnički, inženjerski i poduzetnički usmjereno obrazovanje temelj je švedskog industrijskog razvoja. Građanski odgoj mladih ima važnu ulogu u promicanju i razvoju demokratskih vrijednosti švedskog društva koje cijeni znanje, izravnu komunikaciju i transparentnost. Šveđani cijene slobodu izražavanja, otvoren i racionalan dijalog te suradnju, a izbjegavaju sukobe. Ukratko, sustav kombinira najbolje iz politike s najboljim iz poslovnog sektora, kombinirajući vrijednosti raznolikosti i jednakosti. Sustav vaučera proširen je i na područje skrbi o djeci te na zdravstvene usluge, a slične reforme provedene su i u Danskoj, Nizozemskoj i Čileu te se trenutno razmatraju u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje. Reforma javne uprave, fiskalna disciplina i porezna rasterećenja Reforma javne uprave, fiskalna disciplina i porezna rasterećenja bili su važna karika švedskih liberalizacijskih procesa. Godine 1993. čak 42% ukupnog broja zaposlenih radilo je u javnom sektoru, a javna potrošnja dosegla je rekordnih 73% BDP-a. Samo te godine proračunski deficit je bio viši od 12% BDP-a, a 1994. je premašio 15%. Bilo je očito kako se ideja o punoj zaposlenosti zamijenila stvarnošću masovne nezaposlenosti. Više od pola milijuna poslova je nestalo između 1990. i 1994. godine u kojima je bilo zaposleno oko 10% radne snage. Između 1990. i 1993. stopa nezaposlenosti je porasla sa 1,5 na 8,2%, dok je BDP u istom razdoblju pao oko 5%. Između 1990. i 1996. udio javnog duga u BDP-u porastao je sa 41 na 73%. Između 1991. i 1997. godine podijeljeno je više od 180.000 otkaza u javnom sektoru kao jedna od mjera fiskalne štednje. Već 1991. godine zamrznuta je potrošnja za socijalne programe države blagostanja, a došao je i kraj planovima o povećanju poreza. Vlada 1990-ih smanjuje kontrolu cijena poljoprivrednih proizvoda, snižavaju se i subvencije poljoprivredi, a zbog izloženosti poljoprivrednog sektora konkurenciji, snižavaju se i cijene poljoprivrednih proizvoda. Dolazi do financijske decentralizacije kojom se odgovornost za pružanje javnih usluga spušta sa središnje države na lokalnu razinu. Mnogi gubitaši među poduzećima su propali jer ih država nije pokušavala spasiti sektorskim subvencijama. Gospodarska kriza 1990-ih utjecala je na promjene i među socijaldemokratima. Kad su preuzeli vlast 1994. godine, napustili su keynesijansku politiku poticanja razvoja rastom javne potrošnje i javnih investicija. Restriktivna fiskalna politika nesocijalističke vlade (1991.-1994.) nastavila se provoditi i kad su socijaldemokrati preuzeli vlast. Socijaldemokratski premijer Ingvar Carlsson i Göran Persson pripadali su desnoj (liberalnoj) struji socijaldemokrata suprotstavljenoj interesima sindikata. Persson je bio uvjeren kako treba rezati dijelove države blagostanja kako bi se spasio njezin temelj. Mjere štednje odnosile su se na mirovine, zdravstvo, dječji doplatak, naknade na nezaposlene i subvencije za socijalne stanove. Proračunske naknade za nezaposlene su povezane s obvezama, što je smanjilo praksu iskorištavanja države kao zamjene za rad. Cilj socijaldemokratske vlade je bio sniziti udio deficita u BDP-u ispod 3% do 1997., a već 1998. postići uravnoteženi proračun. Fiskalne reforme provodio je socijaldemokratski ministar financija Göran Persson (1994.-1996.) koji je kasnije postao i premijer. 17 Do 2000. godine Švedska je već imala proračunski suficit od 3,6% BDP-a, što se ponovilo i 2004. te 2007. godine. Švedska je udio javnog duga u BDP-u snizila sa 73,3% u 1996. na 36,9% u 2011. godini, što govori o izrazito velikim razmjerima proračunske štednje, odnosno fiskalne discipline. Proračunsko planiranje bilo je vrlo strogo centralizirano i kontrolirano u koordinaciji ministarstva financija i parlamenta. Potrošnja za pojedine proračunske programe nije se mogla povećati bez smanjenja potrošnje u nekom drugom programu. Lokalna je uprava također bila obvezna na uravnotežene proračune. Usred svjetske financijske krize 2011. godine, švedski je proračun bio u suficitu. S trenutnim udjelom javnog duga nižim od 40% BDP-a, Švedska zauzima treće mjesto među članicama Eurozone, iza Estonije i Luksemburga. To je dokaz da tek manjina članica Eurozone stvarno poštuje pravilo fiskalne discipline oko kojeg su se usuglasile. Mnogi proračunski rashodi bili su linearno rezani, a pošteđeni su samo programi u obrazovanju i dječjoj skrbi, dok je primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija postala obvezna za cijelu javnu upravu, što je značilo razvoj e-uprave i smanjenje administrativnih troškova. Švedska ima transparentnu e-upravu. Mnoge administrativne procedure i javni podaci su elektronički dostupni. Šveđani žele da što veći broj informacija bude lako dostupan digitalnim putem. Razvijena internetska infrastruktura temelj je švedskog vodstva u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, pogotovo visoke razine svakodnevnog korištenja interneta. Švedska javna uprava ima pretežito mrežne horizontalne strukture, što omogućuje fleksibilnost i efikasnost koji nisu mogući u hijerarhijskim odnosima. Mrežne strukture prilagođene su uvjetima funkcionalne demokracije u kojoj je ključna aktivna građanska participacija različitih interesnih skupina u procesu donošenja javnih odluka. Švedska javna uprava je demokratska i orijentirana na pružanje usluga građanima, koje doživljava kao svoje korisnike koji je financiraju. U Švedskoj demokracija nije tek stvar privida i kozmetike, već stvar političke stabilnosti društva koje njeguje ispravne vrijednosti. Politika se u Švedskoj shvaća kao odgovorna djelatnost za javno dobro, a ne kao sredstvo borbe za golu političku moć i zadovoljavanje rentijerskih interesa. Šveđani snažno vrednuju transparentnost i otvorenost javne uprave, što znači odsutnost bilo kakvog oblika korupcije u ovom dominantno protestantskom društvu i potpunu javnu dostupnost svih javnih podataka i dokumenata. Šveđani ne vole javne tajne, nejasnoće i nedorečenosti, vrlo tipične za južnoeuropske, postkomunističke i balkanske kulture. Transparentna i nekorumpirana država stvara okvir za građansko povjerenje. Država je tijekom cijele švedske povijesti bila i ostala javna služba. Reforme radnog i socijalnog zakonodavstva Švedska nema propisanu minimalnu plaću, već se minimalne plaće sektorski određuju. Time je sustav kolektivnog pregovaranja u Švedskoj usmjeren na formiranje individualnih plaća koje ovise o produktivnosti radnika znatno više nego o fiksno određenim iznosima. Plaće u javnom sektoru više ne ovise o radnom stažu i starosti, nego o produktivnosti rada. Sigurnost radnih mjesta u javnom sektoru više nije zajamčena. Važno je istaknuti centralizirano kolektivno pregovaranje putem kojeg je država kontrolirala i prilagođavala plaće u javnom sektoru, a 1990-ih uveden je dualni porez na dohodak s jedinstvenom stopom za kapitalne dohotke. Sniženo je oporezivanje dohotka, ukinuta je porezna olakšica na sindikalno članstvo, kao i mnoge druge olakšice na oporezivanje dohotka čime je proširena porezna baza. 18 Između 1994. i 2005. godine produktivnost privatnog sektora rasla je iznad 3%, više od OECD prosjeka te je u istom razdoblju otvoreno 400.000 novih radnih mjesta. I dalje ostaje problem niske zaposlenosti nezapadnih useljenika, koja je 2004. iznosila 48%, premda je reforma 2008. olakšala zapošljavanje imigranata. Mirovinska reforma početkom 1990-ih osnažila je vezu između mirovinskog doprinosa i iznosa mirovina. Iznosi mirovina povezani su dohotkom tijekom cijelog radnog staža, a ne više uz posljednje godine radnog staža kad su plaće obično više. Mirovine više nisu indeksirane prema inflaciji, već prema očekivanoj prosječnoj životnoj dobi stanovništva. Kako je rasla očekivana prosječna životna dob stanovništva, snižavali su se iznosi mjesečnih mirovina. Reformom su uspostavljeni osobni mirovinski računi. Švedska se 1994. godine okrenula od neodrživog sustava generacijske mirovinske solidarnosti prema djelomično privatiziranom sustavu. Godine 1998. svaki građanin je dobio vlasničko pravo na mirovinsku štednju u iznosu od 2,5% bruto plaće uz slobodu izbora mirovinskog fonda. Švedska je tako krenula u smjeru čileanskog neoliberalnog modela mirovinske reforme, uvevši djelomičnu privatizaciju mirovina s individualnim mirovinskim računima te socijalnu mrežu mirovinske zaštite nižih dohodaka. Najveće reforme u smjeru privatizacije zdravstva dogodile su se u regiji Stockholm, pa se često spominje „Stockholmski model“, u kojoj je više od polovice primarne zdravstvene skrbi privatizirano, što je započelo 1992. godine. Također, snižene su naknade za bolovanje. Sindikat medicinskih sestara podržao je privatno poduzetništvo u pružanju zdravstvenih usluga i privatizaciju u upravljanju bolničkim sustavom. Sustav se temelji na vaučerima koji se daju svim građanima potrošačima, pa oni imaju slobodu izbora javnih ili privatnih zdravstvenih usluga, kako obiteljskih doktora tako i specijalista. Sustav se, dakle, javno financira, a upravljanje i pružanje usluga su decentralizirani i privatizirani. Već 1998. godine sve su javne medicinske usluge (osim hitne pomoći) na slobodnom tržištu. Godine 2003. udio privatnog ili neprofitnog sektora u pružanju socijalnih usluga bio je u Švedskoj 24% za primarnu zdravstvenu zaštitu, 17% za usluge dječje skrbi, 12,5% za skrb o starijima i 8,5% za kućnu skrb. Naknade za nezaposlene u Švedskoj iznose 80% posljednje neto plaće, što vrijedi za prvih 200 dana trajanja nezaposlenosti. U sljedećih 100 dana naknade iznose 70% posljednje neto plaće. Za to vrijeme korisnici se imaju pravo prijaviti za pomoć u traženju posla. Nakon prijave se naknada za nezaposlenost spušta na 65% posljednje neto plaće. Švedska je snažno razvila aktivne politike tržišta rada usmjerene za cjeloživotno učenje i kvalitetu obrazovanja, sigurnost radnika umjesto sigurnosti radnih mjesta te važnu ulogu dječje skrbi. Ovo posljednje osiguralo je rani povratak žena na tržište rada, za razliku od mnogih južnoeuropskih zemalja gdje su porodiljni dopusti dugački. 19 Osobna sloboda, vladavina prava i poštivanje ljudskih prava Šveđani su razvili snažan osjećaj individualizma svojstvenog sjevernoeuropskim protestantskim kulturama. Taj se nordijski individualizam očituje u visokom stupnju vrijednosti samostalnog izražavanja, autonomiji pojedinca i sekularnoj racionalnosti, nasuprot nagonima za preživljavanje i tradicionalnoj patrijarhalnoj vrijednosti. U Švedskoj je individualna sloboda stvar društvene obveze. Čak i djeca imaju svoju autonomiju u odnosu na roditelje koji nemaju pravo biti autoritarni i odgojno nametljivi. Državna luteranska crkva bila je demokratska institucija koja je razvijala sustav građansko-kršćanskih vrijednosti, posve drugačiji od dominantno katoličkih europskih društava. Švedsko društvo vrlo je tolerantno te je prihvatilo brojne izbjeglice i azilante, koji su pridonijeli razvoju multikulturnog okruženja, ali i produktivnosti. Nordijski individualizam uključuje visoku razinu javnog povjerenja utemeljenog na vladavini prava. Pravni propisi se poštuju u običajnoj praksi društva koja nije korumpirana pa, kako ističe Švedski institut, postoji vladavina prava. Promicanje ljudskih prava i individualnih sloboda temelj je švedske vanjske politike. Švedska je snažno angažirana u poticanju razvoja demokracije i podršci nevladinim organizacijama protiv autoritarnih i totalitarnih režima, pogotovo kad je riječ o mučenju ljudi. Šveđani su uspjeli među sobom stvoriti kulturu koja cijeni smisao za poredak i organiziranost, protestantsku radnu etiku koju karakteriziraju marljivost, preciznost, upornost i predanost radu kao pozivu kojim se služi sebi i drugima. Šveđani vole promišljati, slobodno i otvoreno raspravljajući o svim temama. U Švedskoj nije socijalni grijeh biti pametniji od ostalih, kao što je to u postkomunističkim zemljama. Premda se mogu okarakterizirati kao relativno bogato društvo, Šveđani njeguju skromnost i štedljivost kao moralne vrline koje su duboko utemeljene u njihovoj kršćanskoj kulturi. U Švedskoj nema potrebe za materijalnim dokazivanjem skupim automobilima, nekretninama ili pak vjenčanjima, odjećom, obućom ili nekim drugim statusnim simbolima. Rezultati švedskih liberalizacijskih reformi Rezultat svega navedenoga jest to da se Švedska danas ubraja u skupinu europskih zemalja koje bilježe rast bruto domaćeg proizvoda i nakon krize koja je cijelu Europu bacila u recesiju. Švedska ima jednu od najviših stopi zaposlenosti u Europi i jednu od najnižih stopi inflacije. Udio javnog duga u BDP-u je znatno ispod prosječnog trenda država članica Europske unije, dok je udio investicija u istraživanje i razvoj u BDP-u među najvišima u Europi i svijetu. I dok kreditni rejtinzi mnogih europskih zemalja padaju zbog održivih javnih financija, Švedska i dalje ima najbolji kreditni rejting. Švedska je, također, ušla u krug top 20 zemalja u svijetu po stupnju ekonomske slobode koji mjeri američka zaklada Heritage Foundation. Prednosti švedskog kapitalizma su vladavina prava, zaštita vlasničkih prava, jednostavni regulatorni uvjeti poslovanja i investiranja, slobodna trgovina i stabilnost cijena. Problematična područja i dalje predstavljaju visoka javna potrošnja i porezi, premda je, primjerice, snižen porez na dobit, a znatno se unaprijedilo i stanje u području fiskalne slobode upravo zbog liberalizacijskih reformi. Prema podacima Svjetske banke o lakoći poslovanja 2013. godine, Švedska je među top 15 zemalja. Četvrta je najkonkurentnija zemlja na svijetu, prema istraživanju Svjetskog gospodarskog foruma u rangu je sa Švicarskom i Sjedinjenim Američkim Državama. Švedske konkurentske prednosti svakako su 20 potpuno transparentne i funkcionalne institucije, što uključuje vladavinu prava, sudsku neovisnost i efikasnost, regulatornu izvjesnost i zaštitu tržišnog natjecanja. Švedska ima jedan od najkvalitetnijih obrazovnih sustava na svijetu, osobito obrazovanje za menadžment i inženjerstvo. Švedske tvrtke su među najboljima u svijetu po kvalitetu korporativnog upravljanja, standarda poslovne etike i zaštite manjinskih dioničara te privlače visokotehnološke investicije koje su jamstvo industrijske konkurentnosti. Švedska ima vrlo razvijene klastere, inovacijske kapacitete, kvalitetne institucije za istraživanje i razvoj, pogotovo suradnju sveučilišta i industrije i visoke investicije u tom području. Ključni faktori rasta švedske produktivnosti bili su globalizacijski procesi putem liberalizacije trgovine, deregulacije i privatizacijom brojnih djelatnosti te razvoja inovativnih tehnologija, koje su omogućile izvoznu konkurentnost. Švedski liberalni ekonomist Johan Norberg sasvim jasno potvrđuje gospodarski i tehnološki razvoj kao posljedicu slobodno tržišnih politika. Za bolji svijet i smanjivanje siromaštva potrebno je više kapitalizma i trgovinske globalizacije.

Svako od nas ima favorite medju slabije sviranim stvarima......za mene bi to bili Transylvania ,Be quick ,Dream of Mirrors ,Sun and Steel ,Holy Smoke ,Flash of the Blade ,Isle of Avalon...

wah wah wah viju viju viju vijuuuuuuuu nemam pojma da sviram wah wah wah 24-i prag 24-i prah wah wah

:red:

sepultura ,mejdeni i stonsi biće ovo najbolji jun ikada

http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/444168/Iron-Maiden-17-juna-na-Kalemegdanu