Urušavanje obrazovnog sistema je ovde počelo još pre 90 godina, još je Rajs pisao o tome. Citiram: "Sve je više mladih gurano na studije, umesto da su od njih stvarani poljoprivrednici znalci svog posla i vešte zanatlije koji bi mogli da prerastu u industrijalce. Umesto da sve više razvijate osnovnu i poljoprivredne škole, svaki gradić je dobio "gimnaziju".
Dakle, veštački se stvara sloj visokoobrazovanih, iako ogromnoj većini onih koji imaju fakultetske diplome uopšte nije smelo da se dopusti da pomisle da mogu da završe četvorogodišnju srednju školu. Uporno se izjednačavaju svi učenici, još od prvog razreda osnovne škole, umesto da se prave klase. Najpre prema inteligenciji, a onda, posle prve godine i nadalje prema radu. Tako je u npr. Francuskoj, moj ujak je najpre bio u prvoj klasi, ali je zbog nerada pao u poslednju. Doduše, to je bilo pre 40 godina, ali princip je večan.
Što se tiče školskih udžbenika, oni sa kojima sam se susretao tokom osnovne i srednje škole su bili odlični, ali je nastavni kadar bio loš. Za 12 godina sam sreo četvoro profesora koji su vredeli. Svi su bili iz starije generacije i sada su već u penziji. Ostali su bili uglavnom katastrofalni. Pomenuću samo prvu učiteljicu, koja mi je u drugoj nedelji prvog razreda rekla da sporije čitam, kako bih se solidarisao sa ostalima koji nisu umeli da čitaju. Isto to je i mom bratu rekla njegova učiteljica godinu dana kasnije.
Sada vidim u novinama da su i udžbenici uništeni, da ima brdo izdavača (kad sam išao u školu, postojale su samo knjige Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva), da deci daju zbirke zadataka i vežbanke u kojima ne smeju da pišu ništa i da se obim gradiva stalno smanjuje. Uz to je bitno i to što se neprestano radi na smanjenju vaspitnih ovlašćenja profesora, u smislu da se povećava broj neopravdanih izostanaka koje učenik može da ima, da je zabranjeno izbaciti stoku sa časa itd.
Kad je reč o opštoj informisanosti učenika i studenata, malo je reći da je ona žalosna. Niti postoji samoinicijativa, niti prosvetari podstiču samostalan rad, televizija je konačno propala (pre petnaestak godina su emitovati Big Muzzy, Opstanak, TV Galaksija (čini mi se da se tako zvala emisija na Trećem kanalu) i druge obrazovne emisije, a sada ničega od svega toga nema), evo danas sam pročitao da je i izbor knjiga koje su izdavači predstavili na sajmu očajan i da je zanemarljiv broj dela koja zaista vrede nešto.
Postoji poplava fakulteta i viših škola, pa svako studira. Devojka iz mog odeljenja koja u četvrtom razredu gimnazije nije znala kojoj vrsti reči pripada reč "budim" se sada bliži zvanju vaspitača, dovoljno je da navedem taj primer.
I da prokomentarišem napisano. Gimnazija je škola u kojoj oni koji sa petnaest godina ne znaju šta ih interesuje, to spoznaju i sami uče. Meni, recimo, je pomogla da shvatim da me neuporedivo više zanimaju politika, pravo i ekonomija od matematike i informatike, iako sam razmišljao i o matematičkoj posle osnovne škole. Zato i treba sve da se uči pomalo, a ne detaljno.
Stručne škole moraju da budu usko specijalizovane, osim u slučaju ekonomske. Nekome ko ide u elektrotehničku školu je apsolutno nebitno kako se razmnožava leptir i šta Platon misli o državi.