Hrist nije mogao pasti. Svaki njegov čin na zemlji je simboličan. Njegova čovečja priroda je njegova fizička pojava, komunikacija sa ljudima i sl. a božanska njegov um, snaga itd. Dobro je on znao sve što je radio i što će se desiti pa i više od toga, posledice u budućnosti i dalja dešavanja.
Kušanje sa đavolom je bio primer za monahe kasnije. I pokazao je kako se to radi, da tako kažem. ipak on nije bio običan čovek, zar ne?
Ako pogledaš, taj aspekt mučeništva je bio veoma rasprostranjen- najveća čast za sve rane hrišćana je bila da umru za veru, najčešće od rimljana. Tako su u stvari sledili Hristov primer.
Jednostavno, morao je da ''umre'' i nakon toga vaskrsne da bi dokazao svoju pravu prirodu. Dakle, svaki čin je, ponavljam, imao svoju simboliku a ono najvažnije je ostavljeno za kraj.
Juda je samo odigrao svoju ulogu.