Moje najdraze sranje je kad sam bio na selu. Osnovac na raspustu, igrali smo fudbal citav dan u susjednom selu koje je udaljeno par kilometara. I tu se meni prisere, a frka mi je da idem po tudjim wc-ima. I onda sam trcao kao lud, sve nekim kozjim stazicama i kamenjarima, zamalo me ujela zmija, par puta sam mjerkao drvo da se poserem ispod njega i obrisem kakvim kamenom il smokvinim listom. Al jok, moja wc solja je zakon. Napokon sam stigao kuci, ovi moji rodjaci sto su vracali sa mnom su zaostali pola kilometra. Da ne bih rizikovao da je gornji sprat zauzet(to bi bilo zajebano, mislim da bih se posrao ispred vrata), sjurio sam na donji kojem vodokotlic radi slabije i opleo. Jebi ga, posrao sam najvece pendrek crno govno u zivotu. Dotaklo je dno solje, a mislim da je jos izlazilo. E meraka toga. Samo je bilo zajebano pustit vodu, iz 100tog puta sam procerao bestiju.
A jednom nisam srao 6-7 dana, ljeto, alkohol, nista kuvane hrane, samo hamburgeri, pice, rostilj, koka kola.. taj dan smo prozvali danom holokausta. Unleashovao sam sve demone goecije, cak je i meni uzasno smrdjelo. Jedan kompanjeros je cak i povratio kad ga je zahvatio mirisni val ispred wc-a. Jebena je to rabota.
edit: idem da serem