Jump to content

Tema za pevače


Ikhabot

Recommended Posts

Heh, moj savet ti je, izadji pred masu, daj sve od sebe, opusti se, uzivaj, pa ako te oteraju, znash na chemu si, ako te aminuju, to je to... :lol: nema tu, bre, mnogo saveta, svako mora da pronadje ono shto njemu prija, da istrazuje... i svako mora da prodje kroz neki razvojni period.... verujem, ISKRENO, da ce sad to zvuchati krsh, dok na provalish neke stvari, ali to dolazi sa iskustvom i slushanjem drugih kako pevaju... bitno je samo da imash sluh i ako ne dobar, onda barem interesantan glas... a za neprosvecenu masu ce biti dovoljno i mnogo manje od ovoga....evo, samo jedan savet, koji bih dala svim pevacima.... DISANJE, to je osnov svake vrste pevanja, nauchi da dishesh pravilno, koristi to na bini i sve ce biti mnogo lakshe... i da, takodje javi ako uspesh da pevash i svirash u isto vreme, valjano.... :D pozzz

Share this post


Link to post
Share on other sites

masa obicno amenuje sasvim osrednje pevace, a neretko i neke koji nemaju pojma (konkretno, toliko sam slusala o nekom goth tribute-u a kad sam cula pevacice doslo mi je da se ispovracam), tako da mislim da je najmanji cim izaci i pevati. uvek ima gorih od tebe :)

 

@vampirburnedbythesun - mislim da bas bas pravilno disanje ni neki pevaci sa fmu ne nauce za vreme svog skolovanja :) vazno je biti upucen u princip, a inace jako malo ljudi ukapira sve to, cak i oni koji misle da su to savladali.

Share this post


Link to post
Share on other sites

pozdrav svima!

 

ja sam hteo samo da postavim par pitanja prisutnim iskusnim pevachima.poshto ja i ortak i moj burazer sviramo a nemamo pevacha, pa smo odluchili da uzmemo stvar u svoje ruke i da uzmemo sami mikrofon i da pevamo.pevach bi trebao da budem ja.inache sviram gitaru i nikad nisam pokushao da pevam ali voljan sam da probam.shto se tiche orijentacije muzike, to bi bio metal/rock fazon sa primesama punka.

moje pitanje je ustvari da li se mozhe neuk chovek koji se boji da stane za mikrofon i stidi se svog glasa da peva koliko toliko prihvatljivo sa primitvnu masu? koliko sam shvatio ovde ima i shkolovanih pevacha chiju terminologiju uopshte ne kontam mada se ni ne trudim.imao sam dudshe prilike da vidim par likova koji su samo "zapevali" i ishlo im je.ne znam sad kakvi su vashi kriterijumi za pevanje ali moji su uglavnom da liche na na bilo shta poshto ja zhivim u mestu gde je gotovo nemoguce naci pevacha.tako da ako ne uzmesh sam stvari u svoje ruke, nishta se nece desiti.zato trazhim neke savete od vas iskusnijih ljudi.da li je potrebno samo da se opustim i da samo pevam ili je potrebno vishe od toga?manite me onih fora, da mi postujete silne note jer mi to uopshte ne pomazhe,vec neke konkretne savete, koji mogu da mi pomognu u najkracem mogucem roku.

hvala unapred. pozdrav

 

 

Brate ne shvatam cemu ovoj blam od posta?!?! Previse jadno... Da bar nesto dobijas za uzvrat, mozda bih te i razumeo, al ovako samo :udri::udri::udri::udri::udri:

 

Mora da je i Rusel Allen ovako procitao 2 posta na nekom forumu i zapeovao kao najlepsa pticica..

Edited by Nazzgul

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bavim se 5 godina solo pevanjem i htela bih da napomenem par najvažnih stvari koje bi, smatram, pomogle ljudima u postizanju pevačkog uspeha! Dakle,ovako:

 

1. Da bi počeli da se bavite pevanjem, morate imati sledeće afinitete:

-jako dobar sluh (muzikalnost je jako bitna)

-odgovarajuće glasovne mogućnosti (devojke mogu krenuti sa 15-16 godina, a muškarci sa 18-19 godina da se bave solo pevanjem, jer tek tada glasnice postaju jake za ovakav poduhvat... :mhihi: )

-sklonost ka glumi (stidljivi nikako ne prolaze...)

2. Da bi ste ovo proverili, otićićete u neku od muzičkih škola da vas čuju profesori solo pevanja, odnosno, polagaćete prijemni ispit! Ako ga položite, čeka vas 2 godine niže muzičke škole i 4 godine srednje!

3. Jako je važno da kod kuće imate klavir, da bi vežbali. Šta spada u vežbanje? Redovno skaliranje i pevanje svog programa. Moja preporuka je da se vežba sat vremena pre podne (kada su glasnice odmorne) i da onda časove solo pevanja zakažete posle podne. Još jedna stvar: pevanje se ne vežba više od sat vremena, jer ukoliko istegnete glasnice, može doći do ozbiljnih problema... :udri:

4. Zapamtite sledeću stvar: ne može se postati pevač preko noći! (poznata primadona Zinka Kunc je govorila "Kad umesto znoja proliješ krv, tad ćeš postati pevačica", prema tome, mislim da sam bila dovoljno jasna... :da:

 

Za sada toliko od mene. Nadam se da sam bila od pomoći! :D Ukoliko nekome nešto bude trebalo, može da me pita, ja ću se potruditi da pomognem! Srećno!!! :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Aooo brate, nauci da sviras pa ces znati!! Da znas neku stvar dobro da sviras, ne bi se gubio kad bi pevao preko toga sto sviras. Nema tu nikakve filozofije.. Fora je samo da pratis tonalitet. Ako sviras "A" moras da pevas "A" !!

 

 

Bavim se 5 godina solo pevanjem i htela bih da napomenem par najvažnih stvari koje bi, smatram, pomogle ljudima u postizanju pevačkog uspeha! Dakle,ovako:

 

1. Da bi počeli da se bavite pevanjem, morate imati sledeće afinitete:

-jako dobar sluh (muzikalnost je jako bitna)

-odgovarajuće glasovne mogućnosti (devojke mogu krenuti sa 15-16 godina, a muškarci sa 18-19 godina da se bave solo pevanjem, jer tek tada glasnice postaju jake za ovakav poduhvat... :mhihi: )

-sklonost ka glumi (stidljivi nikako ne prolaze...)

2. Da bi ste ovo proverili, otićićete u neku od muzičkih škola da vas čuju profesori solo pevanja, odnosno, polagaćete prijemni ispit! Ako ga položite, čeka vas 2 godine niže muzičke škole i 4 godine srednje!

3. Jako je važno da kod kuće imate klavir, da bi vežbali. Šta spada u vežbanje? Redovno skaliranje i pevanje svog programa. Moja preporuka je da se vežba sat vremena pre podne (kada su glasnice odmorne) i da onda časove solo pevanja zakažete posle podne. Još jedna stvar: pevanje se ne vežba više od sat vremena, jer ukoliko istegnete glasnice, može doći do ozbiljnih problema... :udri:

4. Zapamtite sledeću stvar: ne može se postati pevač preko noći! (poznata primadona Zinka Kunc je govorila "Kad umesto znoja proliješ krv, tad ćeš postati pevačica", prema tome, mislim da sam bila dovoljno jasna... :da:

 

Za sada toliko od mene. Nadam se da sam bila od pomoći! :D Ukoliko nekome nešto bude trebalo, može da me pita, ja ću se potruditi da pomognem! Srećno!!! :pivopije:

 

 

 

Uopste se ne slazem! Slush se razvija, malo njih se rodi sa apsolutnim sluhom.. Ja kad sam pocinjao da sviram nisam umeo ni gitaru da nastimam, a sad vec mogu po sluhu da skidam stvari. Drugo, takodje kad sam tek pocinjao drhtao sam cak i kad sam pred dedom svirao i gubio sam se, a sad kad sam siguran u ono sto sviram, uopste nemam tremu. Trema - Strah = NEZNANJE!!

Edited by Nazzgul

Share this post


Link to post
Share on other sites

pozdrav svima!

 

ja sam hteo samo da postavim par pitanja prisutnim iskusnim gitaristima.poshto ja i ortak i moj burazer pevamo a nemamo gitaristu, pa smo odluchili da uzmemo stvar u svoje ruke i da uzmemo sami instrumente i da sviramo. Gitarista bi trebao da budem ja.inache pevam i nikad nisam pokushao da sviram ali voljan sam da probam.shto se tiche orijentacije muzike, to bi bio metal/rock fazon sa primesama punka.

moje pitanje je ustvari da li se mozhe neuk chovek koji se boji da stane za instrument i stidi se svog sviranja da svira koliko toliko prihvatljivo sa primitvnu masu? koliko sam shvatio ovde ima i shkolovanih gitarista chiju terminologiju uopshte ne kontam mada se ni ne trudim.imao sam dudshe prilike da vidim par likova koji su samo "zasvirali" i ishlo im je.ne znam sad kakvi su vashi kriterijumi za sviranje ali moji su uglavnom da liche na na bilo shta poshto ja zhivim u mestu gde je gotovo nemoguce naci gitaristu.tako da ako ne uzmesh sam stvari u svoje ruke, nishta se nece desiti.zato trazhim neke savete od vas iskusnijih ljudi.da li je potrebno samo da se opustim i da samo sviram ili je potrebno vishe od toga?manite me onih fora, da mi postujete silne note jer mi to uopshte ne pomazhe,vec neke konkretne savete, koji mogu da mi pomognu u najkracem mogucem roku.

hvala unapred. pozdrav

Odgovor: (ako citat sam po sebi ne objašnjava sve) Jimmi, ko god ti je rekao da je potrebno da išta znaš za muziku i da naučiš, samo te je licimerno lagao. To budale sede i gube vreme u školama i na časovima. Ili neko krene sam i odma mu ide pa želi da zajebe druge i spreči ih da uspeju pa kao neka tehnika ovo ono. Nego samo ti udri iz sve snage bitno je da je glasno i rezultat neće izostati! Rock on!

 

 

Slazem se sa tim, nauciti pesmu toliko dobro da mozes da pricas telefonom i da je sviras u isto vreme. Ali hocu nesto brze.
Kad budeš zaista perfektno mogao da sviraš bas deonicu bez razmišljanja, i da "osećaš" ritam, lupkaš, šta već, moći ćeš i da pevuckaš melodiju preko toga. Edited by Dushan S

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uopste se ne slazem! Slush se razvija, malo njih se rodi sa apsolutnim sluhom.. Ja kad sam pocinjao da sviram nisam umeo ni gitaru da nastimam, a sad vec mogu po sluhu da skidam stvari. Drugo, takodje kad sam tek pocinjao drhtao sam cak i kad sam pred dedom svirao i gubio sam se, a sad kad sam siguran u ono sto sviram, uopste nemam tremu. Trema - Strah = NEZNANJE!!

 

Ok je to sto kazes da se malo njih rodi sa apsolutnim sluhom, ali ja nisam ni rekla da moras imati apsolutni sluh! Naravno, sluh se vremenom razvija zajedno sa glasom i mora se raditi u kontinuitetu da bi to postigao... Vezbe ces dobiti! :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tachno je da se sluh razvija, ali je to mnogo bitnije za pevache nego za instrumentaliste, odnosno, instrumentalisti je dovoljno da chuje falsh i dobar ton, a pevach mora da ga prizvede sopstvenim glasom, tako da pevachi moraju imati mnogo izrazeniji sluh, shto naravno ne znachi da ga instrumentalista nema i da mu nije potreban, samo ne toliko.... ukoliko zeli da bude prosek, dodushe! Pevachi koji nemaju razvijen sluh od pochetka, jako retko postanu dobri pevaci, ili se bace na neke vrste muzike gde takvo pevanje prolazi.... za razliku od instrumentalista! Btw. pevanje se uchi, to je tachno, medjutim, kod pevanja je mnogo bitniji talenat nego kod instrumentalista kod kojih se nedostatak talenta vrlo chesto nadoknadjuje radom...

@Queen_of_the_night- a gde idesh u shkolu?

@Kali Yuga- tacno je to da chesto ni ljudi na FMU ne neuche tehniku disanja, ali to je samo zato shto posle nekog perioda uchenja ljudi pomisle da su to savladali i apsolutno izbace iz vida vezbanje istog, a da bi se mishici osvestili i pocheli da funkcionishu na pravi nachin pri udisanju, potrebno je dosta vremena! Medjuti, to je zaista neshto shto svako moze da nauchi i to je temelj pevachkog zanata... a pevati bez znanja o disanju je kao da gradish kucu od pruca, koja moze da posluzi, ali je jako nestabilna...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mešaš sluh i kontrolisanje samog glasa, tj umeće pevanja. To koliko neko ima ili nema sluha i koliko radi na njemu nema nikakve veze sa time da li može da kotroliše glas. Pevači ne treba da imaju izraženiji sluh (ispašće da muzičari ne moraju da imaju mnogo izražen sluh, LoL) već kao što neko vežba da svira svoj instrument, tako i pevač vežba svoj koji je u ovom slučaju njegovo samo telo.

 

Nema mnogo smisla rečenica "Pevachi koji nemaju razvijen sluh od pochetka, jako retko postanu dobri pevaci, ili se bace na neke vrste muzike gde takvo pevanje prolazi.... za razliku od instrumentalista!". Takvo uverenje može eventualno da bude posledica toga što se neko može zatvoriti u svoju sobu, slušati muziku par godina i vežbati svoj instrument dok mu se ne razviju sluh i osećaj za ritam, (i to se shvata kao normalno) a pop-rock pevač obično čim počne da peva već ima neki bend u kom to radi pa je odmah na tapetu da li "ima sluha ili nema" i sve početne mane i nedostaci su evidentni... A plus publika uvek najviše sluša pevača i na njemu ponajviše zasniva sud da li im je nešto dopadljivo ili ne. Naravno da bi neko mogao da krene da radi na sebi prvo par godina pa onda krene pevati javno ali se to retko dešava, zbog često neozbiljnog shvatanja da ili imaš sluha ili nemaš ili ti ide pevanje samo od sebe ili ne ide pa dižeš ruke.

 

Konačno ne znam ni jednu aktivnost u kojoj ne važi ono da je rad 95% svega pa je onako... pa recimo arogantno postaviti kvazi teoriju u kojoj su potrebni naglašeni talenti za pevača, a instrumentalisti mogu da nemaju sluha ali se "vade" radom. Konačno, naravno da postoje čak vrlo poznati pevači koji su radom nadoknadili početne nedostatke, kao i poznati instrumentalisti koji su napravili solo karijere tako što su i pevali, i naknadno radili na svom glasu iako im to nije bio primaran "instrument" pre toga. Jer da se podsetimo, ono što je učinilo većinu pevača koji su ostavili trag u modernoj muzici velikim, nije savršeno tahničko pevanje, već umeće interpretacije, koje ne traži vrhunski sluh, realno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Slazem se samo da treba da imas malo sluha za muziku, to je sve. S tim se rodis ili ne. Postoje ljudi koji ne mogu mumljanjem da ponove melodiju koju upravo slusaju.. Takvi stvarno ne mogu nista da ucine od sebe po pitanju muzike. :) :) Imam takvog druga, al zato je on recimo dobar sportista..

Edited by Nazzgul

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bavim se 5 godina solo pevanjem i htela bih da napomenem par najvažnih stvari koje bi, smatram, pomogle ljudima u postizanju pevačkog uspeha! Dakle,ovako:

 

1. Da bi počeli da se bavite pevanjem, morate imati sledeće afinitete:

-jako dobar sluh (muzikalnost je jako bitna)

-odgovarajuće glasovne mogućnosti (devojke mogu krenuti sa 15-16 godina, a muškarci sa 18-19 godina da se bave solo pevanjem, jer tek tada glasnice postaju jake za ovakav poduhvat... :mhihi: )

-sklonost ka glumi (stidljivi nikako ne prolaze...)

2. Da bi ste ovo proverili, otićićete u neku od muzičkih škola da vas čuju profesori solo pevanja, odnosno, polagaćete prijemni ispit! Ako ga položite, čeka vas 2 godine niže muzičke škole i 4 godine srednje!

3. Jako je važno da kod kuće imate klavir, da bi vežbali. Šta spada u vežbanje? Redovno skaliranje i pevanje svog programa. Moja preporuka je da se vežba sat vremena pre podne (kada su glasnice odmorne) i da onda časove solo pevanja zakažete posle podne. Još jedna stvar: pevanje se ne vežba više od sat vremena, jer ukoliko istegnete glasnice, može doći do ozbiljnih problema... :udri:

4. Zapamtite sledeću stvar: ne može se postati pevač preko noći! (poznata primadona Zinka Kunc je govorila "Kad umesto znoja proliješ krv, tad ćeš postati pevačica", prema tome, mislim da sam bila dovoljno jasna... :da:

 

Za sada toliko od mene. Nadam se da sam bila od pomoći! :D Ukoliko nekome nešto bude trebalo, može da me pita, ja ću se potruditi da pomognem! Srećno!!! :pivopije:

slazem se sa vecinom gore napisanim (mirjanina skola :bigblue:), s tim sto sam ja sa 13 godina pocela da pevam i ne mislim da mi je to naskodilo... ono sto bih dodala jeste da mislim da je jako bitno da se oprobate u raznim zanrovima! konkretno, dok sam isla na solo pevanje, vodili su me kao koloraturni sopran (sto je skroz pogresno) i toliko su mi forsirali neke grozne visine da sam se na kraju potpuno slabo cula vec u prvoj oktavi. otkad pevam rock/hard rock/jazz, glas mi je mnogo vise dobio na dubini i jacini (mada je sigurno i sazrevanje tu odigralo neku ulogu). takodje mislim da nije lose ni napraviti pauzu od recimo godinu dana. vazno je samo da povremeno pevusite cisto da ne zardjate skroz, makar za sebe ili u nekom horu. nikad nije kasno da se upise fmu... ako vam je to zaista potrebno :)

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

konkretno, dok sam isla na solo pevanje, vodili su me kao koloraturni sopran (sto je skroz pogresno) i toliko su mi forsirali neke grozne visine da sam se na kraju potpuno slabo cula vec u prvoj oktavi. otkad pevam rock/hard rock/jazz, glas mi je mnogo vise dobio na dubini i jacini (mada je sigurno i sazrevanje tu odigralo neku ulogu).

Ja sam MECO :mhihi: , zivela prva oktava! :pivopije: Anyway, ja zaista kontam da je za pevacha najbitnije iskustvo, a konkretno u solo pevanju dobro vodjenje glasa! Ja iskreno jako slabo vezbam, a svake godine zaista dosta napredujem! Jako je bitno da imash profesore koji ce ti dobro postaviti glas i dobro raditi sa tobom na chasu.... barem u mom sluchaju! A za rock i slichno, zaista je najbitnije iskustvo, narochito na bini, oslushkivanje sebe, slushanje drugih, a da ne pricham o radu sa mikrofonom itd.

Share this post


Link to post
Share on other sites

e, vjeruj mi i to se moze ispraviti...

 

@dusan - fenomenalan post :pivopije:

Pa hvala, šta da kažem. Evo tebi se svideo post, koleginici nije. :mrgreen:

 

Inače ima na temi mnogo post-ova od devojaka koje idu u muzičku školu, na solo pevanje ili u principu slede taj pristup. Ako želite (ne obraćam se nikome direktno) može se raspravljati na tu temu, naravno, ali gomila toga što je napisano na temi kao "savet" je beskorisno. (Gledao sam i par puta ranije ovu temu ali nisam komentarisao). Tehnika pevanja je u startu prilično različita. Nije potrebno napuniti dvoranu glasom već dobiti određene "karaktere" glasa, peva se na maloj snazi, muškarci često koriste falsetno pevanje neprekidno i čak isključivo. Kakve veze ima pevanje tiopa ACDC sa belkantnom? Konačno u pop i rock pa i metal muzici se radi niz stvari koje su "nepravilne" i više spadaju pod glumu i izvitoperuju glas... Ne mislim samo na growl scream i ostalo nego i na pevanje koje se narodski ovde zove "flah pevanje", onda pevanje sa blagim "frying"-om što bi rekli anglosaksonci itd.

Ono što jeste zajedničko jesu neke osnove tehnike disanje itd, ali sve ostalo blage veze nema.

 

Ja sam svojevremeno i otvorio onu nightwish temu ne zbog pljuvanja određenog načina "implementacije" klasičnog pevanja u rock ili zbog toga da bih pokazivao prstom u osobe koje vole takvo pevanje, već što me je nerviralo da su osobe koje pevaju ovde često potpuno nesvesne nekih osnovnih stvari šta pevanje zaista JESTE. Izađe neki bend sa pevačem ili pevačicom i osoba za mikrofonom jako lepo i tačno ide gore dole po tonovima. I lepa je boja glasa. I ne falšira. I šta sad? Ništa. Sedi jedan. Bilo bi bolje da falšira a da ostavlja neki emotivni pečat, da izražava nešto vokalom. Pevanje je komunikacija, a ne suva veština. Naravno da bi se izrazilo nešto kroz pevanje postoji mnogo stvari da se nauči, ali zašto recimo niko nije pomenuo na temi to nego se priča o disanju i sluhu? (dobro evo pomenuta je sad gluma, to je dobro)

 

Evo recimo uzmite Geoff Tate-a. Kad slušate neku pesmu (meni je najbolje otpevan Promised Land iako mi nije najdraži album) možete tačno čuti da je promišljen svaki stih i da reči koje govore o gnevu mogu biti otpevane tako da se osećaju zubi pomalo. Onda specifično naglašavanje suglasnika kada treba dobiti na intenzitetu. Kada je reč o bolu (recimo peva "and the water left this scar on me"), reč "scar" je otpevana kao da se pomalo cepa grlo i jako bolno, na "on me" kao da ispušta više vazduha i "me" ima više stomaka i prenaglašen vibrato. Moglo bi se tako sitniti dalje pa ići redom stih po stih i videti kako se način izgovora, boja, otvorenost usta i milion drugih parametara upotrebljavaju da se postigne neki rezultat.

 

Konačno šta je sa Tom Waits-om? šta je sa Mark Noflerom? Đorđe Balašević na primer? Postoji čitav niz ljudi koji nemaju uopšte glasa a koji su fenomenalni pripovedači i koji sa neverovatnom snagom mogu da prenesu emociju na slušaoca jer vladaju izražajnim sredstvima. Sluh? Potreban je minimum sluha, ali je nekada jednostavno bitno da li neko ima nešto u sebi, da li zna kako da to kaže i izrazi. Milion puta je bitnije to nego da li neko ima apsolutno pravilno disanje i da li koristi dijafragmu adekvatno.

 

Eto, sit se raspisah!

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Evo recimo uzmite Geoff Tate-a. Kad slušate neku pesmu (meni je najbolje otpevan Promised Land iako mi nije najdraži album) možete tačno čuti da je promišljen svaki stih i da reči koje govore o gnevu mogu biti otpevane tako da se osećaju zubi pomalo. Onda specifično naglašavanje suglasnika kada treba dobiti na intenzitetu. Kada je reč o bolu (recimo peva "and the water left this scar on me"), reč "scar" je otpevana kao da se pomalo cepa grlo i jako bolno, na "on me" kao da ispušta više vazduha i "me" ima više stomaka i prenaglašen vibrato. Moglo bi se tako sitniti dalje pa ići redom stih po stih i videti kako se način izgovora, boja, otvorenost usta i milion drugih parametara upotrebljavaju da se postigne neki rezultat.

Brate pivo od mene pod hitno ,ma moze i Marshalla biraj model... :pivopije::pivopije::pivopije::pivopije::pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ Dushan S

 

totalno se slazem sa tobom.....

 

Danas svako sa sluhom i glasom moze da ode u muzicku, na solo pevanje i da nauci to o cemu koleginice pricaju na ovoj temi... tesko je napraviti svoj pecat, svoju ulogu koju glumis na sceni, na bini sa bendom....

tehnika se vezba i ona je preko potrebna ali ona ne cini muziku... ona nam daje osnov na kome treba da se gradimo..

ja sam isla na solo pevanje i napustila sam ga iz razloga sto mi je profesorka pricala kako da stanem, kako da naglasim koju rec itd.... tako je inace u klasici.... profesor projektuje na djaka svoj osecaj i "ono kako treba da bude" a ne trazi i ne vadi njegov osecaj kompozicije.... zato i ne volim mnogo klasiku... sve je proracunato.... vise volim jazz...

 

Po meni savrsen pevac popularne muzike mora da zna o cemu peva i mora da se koliko god moze poistoveti sa pricom.... da nadje to osecanje koje se nalazi u pesmi.... a kad isfalsira da zna kako to dramski da sakrije... da ima ubedljivu boju, da zna da bude frontmen i da ne bude stidljiv, i pre svega.... da ima kontakt sa publikom, harizmu i da se vidi da je iskren kada peva o necemu.... bez toga dzabe mu sva tehnika disanja, impostacija, postavke glasa, vibrata i ostalog...

 

toliko od mene... :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Danas svako sa sluhom i glasom moze da ode u muzicku, na solo pevanje i da nauci to o cemu koleginice pricaju na ovoj temi... tesko je napraviti svoj pecat, svoju ulogu koju glumis na sceni, na bini sa bendom....

tehnika se vezba i ona je preko potrebna ali ona ne cini muziku... ona nam daje osnov na kome treba da se gradimo..

ja sam isla na solo pevanje i napustila sam ga iz razloga sto mi je profesorka pricala kako da stanem, kako da naglasim koju rec itd.... tako je inace u klasici.... profesor projektuje na djaka svoj osecaj i "ono kako treba da bude" a ne trazi i ne vadi njegov osecaj kompozicije.... zato i ne volim mnogo klasiku... sve je proracunato.... vise volim jazz...

 

Po meni savrsen pevac popularne muzike mora da zna o cemu peva i mora da se koliko god moze poistoveti sa pricom.... da nadje to osecanje koje se nalazi u pesmi.... a kad isfalsira da zna kako to dramski da sakrije... da ima ubedljivu boju, da zna da bude frontmen i da ne bude stidljiv, i pre svega.... da ima kontakt sa publikom, harizmu i da se vidi da je iskren kada peva o necemu.... bez toga dzabe mu sva tehnika disanja, impostacija, postavke glasa, vibrata i ostalog...

 

toliko od mene... :pivopije:

mislim da ste i ti i dushan promasili poentu, jer koleginice & ja upravo pricamo o tome koliko nam je solo pevanje pomoglo/odmoglo u onome cime se sad bavimo, a pritom ne preuvelicavamo isto. citava prica je pocela zbog nekih ljudi sa teme koji su pitali za savet kako da nauce da pravilno pevaju. ja ne znam sta bolje da im savetujem osim da za pocetak prodju skolu pravilnog disanja i pravilne postavke glasa. za to im nije cak ni muzicka neophodna, dovoljno je povremeno da uzimaju privatne casove (citaj: ana stanic). naravno da je bitno da neko ima licni pecat, harizmu, da bude dominantan na sceni i slicno, ali to se podrazumeva i o tome se ovde ne raspravlja. svako od nas ima neke svoje forice tipa kako da ucini glas da zvuci "prljavije", kako da spichi neki visok ton a da ne pocepa grlo i sl. ali to su hvala bogu licne tajne koje se ne odaju tako lako :) uostalom, sta uopste znaci "tema za pevache"? treba je onda preformulisati u "tema za ljude koji pevaju u bendovima". a iskreno mislim da ovoj nekolicini ljudi koju zanima iskljucivo solo pevanje u izvornom znacenju ne treba braniti da prica o tome, jer sigurno imaju da kaze nesto pametnije od onih samoukih koji jelte pevaju po bendovima, a kladim se da kod kuce uopste ne vezbaju (aj sad iskreno, jel neko ko peva iskljucivo na probama a uopste ne radi na svom glasu zasluzuje da ima status "pevaca"?)

 

@Dushan - slazem se da je emocija presudna, a ne tehnika, mada je najbolje jelte kada su obe zdruzene ;) i ja upirem prstom na 'primadonice' koje se jedino trude da imitiraju mariju kalas :no:problem je zapravo sto se solo pevanje shvata isuvise usko, kao nesto sto moze da se primeni samo na klasicnu muziku i pevanje opera/solo pesama, a uopste nije tako.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...