Jump to content

Budizam


Recommended Posts

post i molitva.

kolko si skinuo :muzicar:

mislim, imao sam i ja halucinacije, ali dok me nešto ne kvrcne po ramenu dok sam 100% čitav,

apstraktnu konstataciju tretiram kao takvu.

yoga means union.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Black Gruja

Rogozube prestani da spamujes budizam i reinkarnaciju. Ne mozes da promenis nicija uverenja svojim proseravanjima tako da odjebi sa ovih tema.

 

 

Bogovi nemaju neku presudnu vaznost u budizmu posto su i oni podredjeni tocku vremena.

Edited by Black Gruja

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dooobro. Posle kratkog puškaranja da se vratimo temi :D

 

Koliko sati se provodi u kontaktu sa nezaređenim sledbenicima?

 

Amaravati Buddhist Monastery je jedinstven u odnosu na naše druge manastire. Pokušavamo da provedemo nešto više vremena sa laicima. Zajednicu čini pedesetak ljudi, od čega su polovina laici. Takođe, Amaravati je glavni manastir i u žiži je pažnje javnosti -- počev od prepiske, pa do školskih poseta.

 

<.>

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako je budizam oslobođenje, kako to da je ograničen određenim jasno definisanim praksama?

Ako menjaš jednu rutinu drugom, gde te to vodi, ne dolazim do poente.

Pitanje je, kapiram, koliko je budizam efikasan, ukoliko se to može uopšte komunicirati?

Završavaš sa novim stanjem uma, i šta sa tim? Baviš se istraživačkim radom?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako je budizam oslobođenje, kako to da je ograničen određenim jasno definisanim praksama?

Ako menjaš jednu rutinu drugom, gde te to vodi, ne dolazim do poente.

Pitanje je, kapiram, koliko je budizam efikasan, ukoliko se to može uopšte komunicirati?

Završavaš sa novim stanjem uma, i šta sa tim? Baviš se istraživačkim radom?

1. budizam jeste oslobođenje od patnje uzrokovanje neznanjem i sebičnom željom. Kao i do svakog cilja, i do ovoga se stiže odreženim putem, praktikovanjem određenih praksi. Ne vidim u tome ništa kontradiktorno.

 

2. koliko je budizam efikasan? onoliko koliko ga primenjuješ. ne koliko o njemu pričaš, već koliko ga primenjuješ.

 

3. da, završavaš sa novim pogledom na svet, novom perspektivom gledanja na iste one stvari koje su u tebi nekada izazivale pohlepu, mržnju, bes, strast, gordost itd i navodile te da deluješ, a time i stvaraš novu karmu. I tako u novi krug patnje. sada shvataš da patnja nije bila izazvana tim stvarima, već si je sam sebi stvarao. :rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

1.Oke

2.Oke i to.

3. Kao Sex Pistols. The problem is you.

 

Ipak su mi stvari kontradiktorne, to, život je patnja, patnja je loša, život je loš, ima tu redukcionističkih rupa, pošto je za mene recimo život patnja, a patnja inspiracija jer prati razrađivanje mišića :), ili život uživanje, a uživanje prostvetljenje, ili život patnja a patnja promena,itd itd , a ako ih praksa popunjava, utom gore.

Sori. Ipak je taoizam za mene.

:)

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

1.Oke

2.Oke i to.

3. Kao Sex Pistols. The problem is you.

 

Ipak su mi stvari kontradiktorne, to, život je patnja, patnja je loša, život je loš, ima tu redukcionističkih rupa, pošto je za mene recimo život patnja, a patnja inspiracija jer prati razrađivanje mišića :), ili život uživanje, a uživanje prostvetljenje, ili život patnja a patnja promena,itd itd , a ako ih praksa popunjava, utom gore.

Sori. Ipak je taoizam za mene.

:)

Ma nemaš zašto da sorry-ješ, ovo je slobodna zemlja :lol:

Pitao si me i ja ti samo odgovaram najbolje što umem (što naravno ne znači da je to pravo budističko učenje, već samo moje razumevanje tog učenja, ali to je druga priča). E sad što prebrzo zaključuješ, ja tu ništa ne mogu.

 

1. Buda ne kaže da je život (samo) patnja, već da u životu postoji patnja i pošto je sve prolazno, s vremena na vreme nas ona lupi po glavi. Naročito onda kad se za nešto vežemo. A šta se vezuje? Pa to "ja" koje smatramo nečim trajnim, stvarnim, a zapravo se radi o procesu, koji se takođe stalno menja i na kraju (egzistencije) prođe, da bi se gonjen žudnjom ponovo uspostavio u novoj egzistenciji.

 

2. "Patnja je loša". Ne nužno. Postoji patnja koja nam donosi još više patnje, jer nas još više zaslepljuje. Postoji patnja koja nas oslobađa od patnje, jer nas podučava. Sve je dakle opet do nas, da li na osnovu svog života nešto naučimo ili stalno ponavljamo iste greške. Dakle, kao što je već negde napred rečeno: pažnja, samoposmatranje, meditacija i uvid. Tak prosto :lol:

 

Svako ti dobro želim :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Oke. tebi takođe.

Ne slažemo se preterano, jer me ne slušaš, a ni ja tebe :)

Prvo pročitaj ovo

Problem koji imam je restriktivnost, tj, ukoliko tretiraš patnju kao otrov i kao lek, 1. šta sa ostalim otrovima, navikama, osećanjima 2. kako to da sreća ne menja čoveka koliko i patnja, i zbog čega vi forsirate ovo drugo

3. da li je to tvoja navika? navika označavanja nečeg negativnog kao nečeg pozitivnog, i obrnuto.

 

ne vređaj se, mi jurimo istu stvar, večno naspram prolaznog, samo sam ja fiksiran na zakone prirode i sva učenja pride, a ti na samo jedno, sopstvenu patnju i načine da je otkloniš. zato sam postavio pitanje da li je to što radiš sebično, jer ako nisi siguran da iskorenjenje vrludanja i naših loših navika i dolaženje na nulu bilo šta rešava, nemaš pravo da izigravaš autoritet. moraš, u tom slučaju, još da radiš. razumem da nas postavljanje prema ljudima ograničava, ali takođe nas ograničava i nekritičko prihvatanje misli u um.

poz

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Problem koji imam je restriktivnost, tj, ukoliko tretiraš patnju kao otrov i kao lek, 1. šta sa ostalim otrovima, navikama, osećanjima 2. kako to da sreća ne menja čoveka koliko i patnja, i zbog čega vi forsirate ovo drugo

3. da li je to tvoja navika? navika označavanja nečeg negativnog kao nečeg pozitivnog, i obrnuto.

 

ne vređaj se, mi jurimo istu stvar, večno naspram prolaznog, samo sam ja fiksiran na zakone prirode i sva učenja pride, a ti na samo jedno, sopstvenu patnju i načine da je otkloniš. zato sam postavio pitanje da li je to što radiš sebično, jer ako nisi siguran da iskorenjenje vrludanja i naših loših navika i dolaženje na nulu bilo šta rešava, nemaš pravo da izigravaš autoritet. moraš, u tom slučaju, još da radiš. razumem da nas postavljanje prema ljudima ograničava, ali takođe nas ograničava i nekritičko prihvatanje misli u um.

poz

Budizam, kao i svaku drugu duhovnu nauku nije baš moguće objasniti, a ni razumeti kroz kratke postove ovakvog tipa, ukoliko se potom ne pročita i neki celovitiji prikaz. Verovatno zato i imaš utisak fragmentarnosti, iako jedna tvrdnja koju ovde iznesem ne znači da se time isključuje sve ostalo. Tako i taj utisak fokusiranosti samo na patnju. Ali ista tvrdnja iz prošlog posta može isto tako da se odnosi i na sreću:

"1. Buda ne kaže da je život (samo) sreća, već da u životu postoji sreća i pošto je sve prolazno, s vremena na vreme nas ona lupi po glavi. Naročito onda kad se za nešto vežemo." itd.

 

Ne znam odakle si izvukao zaključak da se vređam, a i da izigravam autoritet. Ja ovde samo iznosim ono do čega sam došao čitajući budističke knjige, družeći se povremeno sa onima koji intenzivno žive to što u knjigama piše, a ujedno pokušavajući i sam da sa tim eksperimentišem koliko mi je moguće. I to je to.

 

Naravno, uvek se radujem dobronamernom dijalogu o nečemu što me zanima. I ne shvatam to kao bilo kakvo ubeđivanje (kao da bilo koga možeš da uvediš u bilo šta), već međusobnu razmenu informacija i stavova koja će koristiti obema stranama. To je sve. :D

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

U kojoj meri je tradicionalni azijski budizam prilagođen zapadnom načinu razmišljanja?

 

Ima već dvadesetak godina kako je ta tradicija preneta u Britaniju i spolja gledano nije bilo mnogo potrebe da se ona menja ili prilagođava. Mi sada nosimo neku vrstu jakni -- ispod kojih možemo da obučemo toplu odeću -- i uobičajene sandale su zimi zamenjene čizmama. I doručak je nova stvar. Postoji i red monahinja sasvim drugačiji od azijskog modela, kao i ponešto izmenjen način obuke iskušenika. Za ovih osam godina koliko sam ovde bilo je blagih izmena načina na koji zajednica funkcioniše na nivou pojedinca. Budizam ima tendenciju da se asimiliše u kulturu sa kojom se susretne, pa vredi zapaziti različite tradicije koje su na taj način nastale tokom vekova. Svaka budistička zemlja je sasvim drugačija. Japan ima sopstevni stil koji, kada ga pogledamo, naoko nema nikakve veze sa tibetanskim, ali osnove učenja su sasvim slične. Postoje u Britaniji druge budističke grupe koje eksperimentišu sa različitim modelima i biće jednoga dana zanimljivo videti rezultate. Theravada je prilično konzervativna tradicija i promene su spore, ali podozrevam da ćeš za otprilike 100 godina (ako toliko poživiš) imati pred očima nešto što je jedinstveni oblik britanskog budizma.

 

×÷×

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kakva je uloga budizma u savremenom svetu?

 

Sa razvojem tehnologije u poslednjem veku trend je da se čovekov odnos prema prirodi marginalizuje i da se stvara, rekao bih, plastično društvo. Na materijalizam se sedamdesetih gledalo kao na rešenje za patnju, odgovor za probleme života. Mašine će obaviti sav neprijatan posao i vreme dokolice biće neograničeno. Čini se kao se dogodilo upravo suprotno i da su nam sredstva za rad samo ostavila više vremena za još više rada. Stres i njime praćeni psihološki poremećaji postali su vrlo rašireni. Budizam nije univerzalni odgovor za ovakav trend, ali zato nudi nekoliko korisnih alatki -- posebno meditaciju. Uz to, religija, njezina praksa, monaški redovi itd. mogu poslužiti čoveku kao ogledalo. Ljudi dođu u manastir i često komentarišu kako je tu tiho (čak i ako pozadi u drvorištu radi motorna testera ili je uključena mešalica za beton). Osećaj smirenosti često je vrlo relativan -- ako ste vrlo užurbani, tada smirenost neke osobe tim više dolazi do izražaja kao kontrast vašem unutrašnjem pritisku. Sem socijalne strane religije, postoji i ona njezina "spiritualna" strana; mogućnost negovanja mudrosti, a koja vodi ka oslobađanju od patnje.

 

xc

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li je meditacija na bilo koji način u vezi sa ekologijom?

 

U novije vreme mnogo je interesa za ekologiju i životnu sredinu. A kakva je razlika između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta? Ako o svome umu razlišljaš kao o svetu, u kojem živiš ili barem doživljavaš život, u kojoj meri je on zagađen? Ja, na primer, vidim izvesne količine đubreta u svome "svetu" i vidim da mi ono život čini neugodnim. Mogu to da počistim, ali je još važnije zaustaviti procese kojima se stvaraju takvi neželjeni nuzprodukti. Ti procesi su pohlepa, mržnja i obmanutost (ili neznanje) i to su osnovni uzroci patnje.

 

Toliko đubreta u konvencionalnom, spoljašnjem svetu nastalo je usled proizvodnje podstaknute pohlepom. Ali dobici od takve proizvodnje su ograničeni, kratkoročni. Meditacija (istraživanje sopstvenog odnosa prema svetu) pokazuje nam nemogućnost da budemo zadovoljeni bilo kojim postupkom (unutrašnjim i spoljašnjim) podstaknutim sebičnošću ili pohlepom. Njezin cilj je da obezbedi mentalnu jasnoću, da otvori prostor za jasno viđenje. No, meditacija je nešto što bi trebalo raditi, a ne o čemu bi trebalo govoriti. Meditacija četvrtkom, a onda nepromišljenost petkom ne menja mnogo na stvari. Ona traži malo više upornosti i strpljenja. Delom je to bio i razlog zašto sam odabrao da živim u manastiru.

 

.ß.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hrišćani koriste Bibliju, muslimani Koran, a šta koriste budisti?

 

Budistički sveti spisi su poznati kao Tipitaka. "Pitaka" je reč za košaru na jeziku pali, a "ti" znači tri. Tako imamo "Tri košare". Nazivaju se košarama jer sadrže učenje. To su: Vinaya pitaka -- u kojoj su nabrojana sva pravila za monahe i monahinje, potkrepljena pričama na koji način i kojom prilikom su nastala. Sutta pitaka -- ogromna zbirka učenja o najrazličitijim temama; većinu njih izložio je Buda. Abhidhamma pitaka -- veoma sistematičan pregled Sutta pitake, zajedno sa filozofskim i psihološkim analizama. Ovaj kanon sabran je u vremenu posle Budine smrti. A pošto je on podučavao punih četrdeset pet godina, zbirka njegovih govora je ogromna -- otprilike tridesetak debelih tomova. Više o tome na linku Tipitaka

 

.s.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Može li svako da postane budista?

 

Naravno. Nema ograničenja u pogledu godina, pola, nacionalnosti, telesne težine, obrazovanja i slično. Budizam je veoma tolerantna religija. Ljudi mogu da odrede svoj nivo posvećenosti i nema nekakve ekskomunikacije ukoliko uradite nešto loše. Postoje, naravno , određeni standardi ponašanja za koje se očekuje da ih se pridržavate kada ste u manastiru ili hramu, ali nikome se ne odbija ulazak u religiju zbog onoga što je do tada učinio.

 

-a-

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kako si ti postao budista?

 

Zapravo je vrlo jednostavno postati budista. Doneseš čvrstu odluku da ćeš živeti prema principima otelovljenim u "Tri utočišta" i "Pet pravila morala". Možeš proučiti utočišta i pravila i "preuzeti" ih samostalno, smatrajući nadalje sebe budistom. Međutim, lepo je imati monaha ili monhinju koji ti tokom ceremonije "predaju" ta utočišta i pravila. Ovakvo javno ispoljavanje takođe pomaže da ih se prisetiš u situacijama kada poželiš da odeš "izvan" tih pravila -- kada poželiš da budeš nepromišljen ili glup, kada ideš protiv prirode, kada želiš da budeš nemoralan.

 

Uzeti utočište generalno znači naći zaklon na mestu na kojem se osećamo bezbednim. U ovom kontekstu utočište je "okruženje", skup principa življenja u koje možeš da veruješ, utočište za srce i um. Moraš prvo da ih naučih koji su, tako da ti je jasno njihovo značenje i razumeš šta znači posvećenost njihovom pridržavanju.

 

*-*

Share this post


Link to post
Share on other sites

Koje osnovne principe podrazumeva to da je neko budista?

 

Pojam "biti budista" različit je u različitim kulturama, ali u theravada tradiciji opšti standard jeste uzimanje "Tri utočišta" i "Pet pravila morala". Potrebno je imati izvestan stepen razumevanja šta to znači pre nego što donesemo odluku.

 

Buda -- tradicionalno se smatra osobom, ali Buda je zapravo titula. Ona znači "budni, probuđeni". Odnosi se na kvalitet bića koji smo mi svi u stanju da ostvarimo. Uzeti utočište u Budi znači: "Verujem da je takvo prosvetljenje moguće i učiniću napor da postanem pobuđen (ne da sanjarim i budem nepromišljen) upravo u ovom životu.

 

Dhamma -- jeste Budino učenje. To učenje zapravo je samo izraz prirodnih zakona koje je Buda razumeo -- prvenstveno zakona ljudske prirode. Kada uzimamo utočište u Dhammi, uzimamo utočište u Budinom učenju -- a to znači utočište u istini i čistoti svoje prave prirode.

 

Sangha -- znači zajednica, koju učine monasi, monahinje ili laici koji slede budistički način života. Oni teže praktikovanju blagonaklonosti, razvijanju mudrosti, morala i dobrote vođeni "Plemenitim osmostrukim putem", a koji je Buda opisao kao splav koji će nas preko bujice života preneti na drugu obalu, do nibbane. Osam koraka ovoga puta su: ispravno razumevanje, ispravna odluka, ispravan govor, ispravno delovanje, ispravan život, ispravan napor, ispravna svesnost i ispravna koncentracija.

 

Otuda, uzimanje utočišta u Sanghi uključuje i podsticaj na "ispravno delovanje" zasnovano na budističkim pravilima morala. U svom osnovnom obliku to su "Pet pravila morala":

 

• Ne ubiti ili povrediti nijedno živo biće To znači biti blagonaklon.

• Ne uzeti bilo šta što ti nije dato (ne krasti) To znači biti pošten.

• Ne biti neveran u vezi sa drugom osobom To znači biti iskren i ne činiti preljubu.

• Ne koristiti pogrešan govor To znači biti istinoljubiv i ne lagati.

• Ne uzimati alkohol i droge. To znači imati bistar um.

 

.:.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...