Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Pitanje- zašto u potpunosti odbaciti deo svoje prirode?

u hrishcjanstvu, potpuno logichno kad razmislish o uchenju o paloj prirodi. u budizmu- cilj je nibana, koja je postojanje takvo da je iz perspektive ovog sveta- nepostojanje. a sve shto ima veze sa ovim svetom i ovom prirodom ometa choveka u dostizanju nibane.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dhamma, predlažem ti da pogledaš ovaj sajt- http://prosvetljenje.net/ i posetiš forum na njemu. Relativno je nov ali će biti, verujem, interesantan za tebe. Ima i o Budizmu (tj. ima diskusija o svim ''vrstama'' duhovnosti), naćićeš zanimljive sagovornike. :D

 

Egil, hvala na linku. Da, zanimljiv sajt. :D

Jedino se nadam da ovo ne znači da me teraš sa ovog sajta.

Jer meni su dragi i ovdašnji sagovornici. Svuda čovek može ponešto da nauči...

 

Živeo!

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Egil, hvala na linku. Da, zanimljiv sajt. :D

Jedino se nadam da ovo ne znači da me teraš sa ovog sajta.

Jer meni su dragi i ovdašnji sagovornici. Svuda čovek može ponešto da nauči...

 

Živeo!

 

Ma ne prijatelju, samo kažem da na tom forumu možda budeš imao prilike za neku ozbiljniju diskusiju. :meshuggah:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pitanje- zašto u potpunosti odbaciti deo svoje prirode?

Po meni, ne radi se tu ni o kakvom odbacivanju, već samo o transformisanju jedne vrste energije koja nam je na raspolaganju i njenom usmeravanju ka cilju koji smatramo važnijim od nalaženja zadovoljstva u seksu.

A koji je to cilj. Mir našeg srca, a onda i jasnije viđenje stvari kakve jesu.

 

Umesto uznemirenja i stalnog traganja za sve novim i novim zadovoljstvima, sa neprekidnim ciklusom:

1. nezadovoljstvo jer mi nešto nedostaje,

2. traganje za onim što će zadovoljiti to nezadovoljstvo,

3. nalaženje toga (ako imamo sreće ili frustracija ako to nismo našli),

4. vrhunac užitka i onda, pre ili kasnije, pad u zasićenje,

5. novi impuls nezadovoljstva. Krug je tako zatvoren.

 

Kad sve to malo bolje osmotrimo, vidimo da se uvek vraćamo na početnu poziciju uznemirenosti, osećaja da nam nešto nedostaje, da još nešto treba da "osvojimo za sebe". Ako smo pri tome pažljivi, shvatamo da tom začaranom krugu nema kraja. Uviđamo da na taj način nikada ne stižemo do trajnog zadovoljava. I onda probamo drugi put. Ne ka uzbuđenju, već ka smirenju. Savim jednostavno. Što ne znači i da je lako. :D

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ali ne smemo zaboraviti ni onu drugu stazu, stazu Tantre koja je isto vrlo drevna i potkovana iskustvom i znanjem.

Seksualna energija se u njoj kontroliše posebnim tehnikama, kanališe se kroz čakre (buđenje Kundalinija) sve do prosvetljenja. Dakle, postoji više staza.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ali ne smemo zaboraviti ni onu drugu stazu, stazu Tantre koja je isto vrlo drevna i potkovana iskustvom i znanjem.

Seksualna energija se u njoj kontroliše posebnim tehnikama, kanališe se kroz čakre (buđenje Kundalinija) sve do prosvetljenja. Dakle, postoji više staza.

Naravno. Ništa ja ovim što pišem ne isključujem. Svako može da bira put koji misli da će ga odvesti do cilja.

Samo pokušavam da objasnim zašto budistički monasi poštuju zavet celibata...

 

Nego ovo što si napisao u jednoj ranijoj poruci

"Ma ne prijatelju, samo kažem da na tom forumu možda budeš imao prilike za neku ozbiljniju diskusiju."

Da li to predstavlja i vrednovanje ovog foruma?

 

Šalim se malo. A pošto si pominjao da i sam volih humor, razumećeš :D

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno. Ništa ja ovim što pišem ne isključujem. Svako može da bira put koji misli da će ga odvesti do cilja.

Samo pokušavam da objasnim zašto budistički monasi poštuju zavet celibata...

 

Da,da..retkost je ovde na forumu naići na ljude koji su tolerantni. Stavio bih ti ovaj smajli -> :pivopije: ali pošto ne odgovara situaciji onda neka bude samo ovo- :D

 

Nego, jesi li čitao Lamu Anagariku Govindu (ako se dobro sećam), knjiga ''Tibetanska Mistika''? Meni je to jedna od omiljenih knjiga, samo što je potrebno čitati je više puta, pisana je veoma komplikovano.

 

Nego ovo što si napisao u jednoj ranijoj poruci

"Ma ne prijatelju, samo kažem da na tom forumu možda budeš imao prilike za neku ozbiljniju diskusiju."

Da li to predstavlja i vrednovanje ovog foruma?

 

Šalim se malo. A pošto si pominjao da i sam volih humor, razumećeš

 

Paa..ne potcenjujem ja ovaj forum. Ima ok ljudi samo mislim da na onom drugom ima stručnijih ljudi. Heh, sad će ispasti da reklamiram forum i slično, tako da ću prestati :)

Edited by Egil Skallagrimsson

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nego, jesi li čitao Lamu Anagariku Govindu (ako se dobro sećam), knjiga ''Tibetanska Mistika''? Meni je to jedna od omiljenih knjiga, samo što je potrebno čitati je više puta, pisana je veoma komplikovano.

 

Čitao sam od njega samo "Put belih oblaka", putopis njegovog hodočašća po Tibetu. Vrlo zanimljiva knjiga.

 

I nemoj da se ustručavaš sa smajlijima. Jeste da ne pijem pivo, ali evo da reskiram :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Čitao sam od njega samo "Put belih oblaka", putopis njegovog hodočašća po Tibetu. Vrlo zanimljiva knjiga.

 

I nemoj da se ustručavaš sa smajlijima. Jeste da ne pijem pivo, ali evo da reskiram :pivopije:

 

Da, mislim da je rođen u Evropi i da je potom proveo dosta godina na Tibetu (nekakav manastir Bele Školjke) gde ga je vodio poznati učitelj (zaboravio sam mu ime). Potom se vratio u Evropu. Fasiniralo me je njegovo znanje, stil pisanja..sve! Preporučujem ti da je nabaviš, ja je nemam već sam je čitao kod devojke. Kod nje sam pročitao i knjigu, valjda se zove- ''Mistici i čarobnjaci Tibeta''. Autorka opisuje svoje doživljaje na Tibetu i susrete sa svakakvim čudima :). Takođe veoma zanimljiva knjiga.

Share this post


Link to post
Share on other sites

stvar u vezi tantre jeste sto je komercijalno iskorisceno od strane zapada.isto kao i joga i meditacija.vecina ljudi koji danas pricaju o tantri su perverznjaci koji misle da su duhovni ako je njihova perverznost egzoticnija.osnova je da je taj drugi put mnogo opasan i nesiguran i u njega nesmeju da stupaju oni koji nisu spremni.takodje mnogi poveziuju tantru sa seksualnim zadovoljstvom a u stvari niko ko nema totalno kontrolu nad svojim seksualnim nagonom nesme da praktikuje tantru.takodje standardni hinduizam gleda negativno na one koji praktikuju drugi put.i usput kama sutra nije nikakav sveti verski spis vec je obican prirucnik za dokono plemstvo

Share this post


Link to post
Share on other sites

stvar u vezi tantre jeste sto je komercijalno iskorisceno od strane zapada.isto kao i joga i meditacija.vecina ljudi koji danas pricaju o tantri su perverznjaci koji misle da su duhovni ako je njihova perverznost egzoticnija.osnova je da je taj drugi put mnogo opasan i nesiguran i u njega nesmeju da stupaju oni koji nisu spremni.takodje mnogi poveziuju tantru sa seksualnim zadovoljstvom a u stvari niko ko nema totalno kontrolu nad svojim seksualnim nagonom nesme da praktikuje tantru.takodje standardni hinduizam gleda negativno na one koji praktikuju drugi put.i usput kama sutra nije nikakav sveti verski spis vec je obican prirucnik za dokono plemstvo

 

Ja i ne pričam o komerijalnim vidovima ovih veština. Na zapadu je sve postalo nekako komercijalno- ne samo tantra već i Budizam pa čak i Asatru.

Naravno da nije cilj čisto zadovoljstvo. Primarna energija simbolisana sklupčanom zmijom, boginjom kundalini, nordijskim Nidhogom (po nekim učenjima) itd. čuči u svakom od nas. Da li ćemo mi nju kontroliati ili ona nas, zavisi od naše volje, mentalnog sklopa, morala itd. Tantra je vrlo opasna, slažem se, što se kaže ''od ovoga može da se rikne''. :mrtav:

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da, mislim da je rođen u Evropi i da je potom proveo dosta godina na Tibetu (nekakav manastir Bele Školjke) gde ga je vodio poznati učitelj (zaboravio sam mu ime). Potom se vratio u Evropu. Fasiniralo me je njegovo znanje, stil pisanja..sve! Preporučujem ti da je nabaviš, ja je nemam već sam je čitao kod devojke. Kod nje sam pročitao i knjigu, valjda se zove- ''Mistici i čarobnjaci Tibeta''. Autorka opisuje svoje doživljaje na Tibetu i susrete sa svakakvim čudima :). Takođe veoma zanimljiva knjiga.

Dobro, kad si već započeo, da dodam malu biografsku belešku.

 

Lama Anagarika Govinda (1898-1985, pravo ime mu je Ernst Lothar Hoffman) rođen je u Valdhajmu. Otac mu je bio Nemac, a majka Bolivijka. Proveo je 2 godine kao vojnik u I svetskom ratu, da bi zbog tuberkoloze bio pušten kući. Od 1920. do 1938. živi u Italiji, gde je počeo da se zanima za budizam. Tako i odlučuje da krene na Šri Lanku, gde je postao theravada budistički monah. Međutim, 1931. prelazi u tibetanski budizam i dve godine kasnije osniva sopstveni red. Potom dvadeet godina živi u Almori, u severnoj Indiji. Pošto je bio nemačkog porekla, Britanci su ga tokom drugog svetskog rata držali u logoru. 1947. ženi se Persijankom Li Gotami, koja je inače bila fotograf, i zajedno putuju po Tibetu. Šezdsetih godina počinje da putuje po svetu i drži predavanja o budizmu. Pred kraj života se nastanjuje u Kaliforniji, gde se druži sa još jednim velikim propagatorom budizma -- Alanom Votsom.

 

Foundations of Tibetan Mysticism je objavio 1959, a knjigu The Way of the White Clouds 1966.

 

 

Lama_Anagarika_Govinda.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

U krugu preporađanja postoji li konačan broj živih bića ili i nova mogu nastati?

U širem značenju ovo je pitanje u vezi ne samo sa bićima, već sa materijom uopšte. Je li količina materija u kosmosu konačna? Da li se bilo gde stvara potpuno nova materija ili se samo stara prerađuje? Zapravo, da li je ikada postojalo prvobitno stvaranje? To je četvrta nesaznatljiva stvar -- lupanje glave oko aposolutnog početka ovoga sveta (loka-cita). Što se tiča broja bića u ovome svetu čini se da nema ograničenja -- ona se stvaraju na milione, tj. populacija raste. Kada je bio upitan o ovim stvarima Buda bi obično odgovorio: "Ja podučavam patnju i put koji vodi do okončanja patnje". Da li to što znaš da mačka g-đe Petrović ima mačiće načinjene od potpuno nove (a ne stare, reciklirane) materije imalo olakšava tvoju patnju?

 

[x]

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kako se preporađanje uklapa u teoriju o evoluciji?

 

Evolucija barata materijalnim ili uslovljenim svetom. To je relativni oblik, veličina, brzina, boja itd. nečega. Ono što postoji sada može se dovesti u vezu sa onim što je postojalo pre, recimo, 500 godina i možemo da odredimo kako je evoluiralo, na primer, mereći rast težine i životnog veka prosečnog Engleza u zavisnosti od načina ishrane, razvoja tehnologije itd.

 

Preporađanje se tiče "nečega" što nastavlja da postoji kao odvojeno, otelovljeno "nešto" i mnogobrojni izrazi tog otelovljenja mogu se smatrati evolucijom. Meriti to tokom nekoliko života nije lako. Koristeći svoju memoriju možemo meriti promenu u ovom životu. Razmišljajući o tim sećanjima možemo (nadajmo se) doći do zaključaka o vrednosti određenih postupaka. Ovaj uzrok je proizveo onaj rezultat. Idealno posmatrano evolucija govori o pozitivnom progresu (preporađanju), učenju na osnovu grešaka. Evolucija je uvek relativna: vidimo jednu stvar, sada, i merimo je kao promenjenu i odvojenu (od prvobitne stvari) kasnije. Budizam je međutim okrenut jedinstvu a ne razdvajanju, sjedinjavanju a ne izolaciji. Cilj je biti ono što nije relativno, nije uslovljeno, nije odvojeno. Reč je o "ne-stvari" koja je izvan evolucije. Sve je to vrlo zapetljano i premda je dobro s vremena na vreme razmišljati o tim stvarima, ne treba po svaku cenu očekivati neki definitivan odgovor.

 

~:~

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta je reinkarnacija?

 

Reinkarnacija se obično zamišlja kao povratak u drugom telu, posle smrti ovoga tela. Teorijski se pretpostavlja da postoji neka vrsta duše, nešto što je suštinsko "ja", što se seli iz tela u telo. Pre nego što se na pitanje o reinkarnaciji može odgovoriti, treba da razmotrimo ovu pretpostavku i upitamo se: "Ko sam ja? Šta sam ja?" Moramo znati šta to umire da bismo stekli neku ideju o tome šta može da se rodi. U budizmu polazna tačka jeste iskaz: "Ja nisam ni ovo telo ni ovaj um". Šta sam onda ja? Mnogo je toga što može i što jeste bilo napisano kao neka vrsta odgovora na ovo pitanje, ali sa budističke tačke gledište sve su to spekulacije. To nije nešto što može biti izmereno, to nije nešto što je moguće neposredno iskusiti. Znaš da si živ i možeš imati iskustvo življenja, ali kako ga možeš objasniti? Nauka može dati pojedinosti o mnoštvu sastojaka života, ali ne uspeva da objasni sam život. Javlja se nova nauka (kvantna teorija i teorija haosa), ali hoće li se nauka i religija na kraju ipak sresti u jednoj tački?

 

Pošto telo umre, šta se događa? Ne znam. Život uključuje u sebe rođenje (stvaranje, genezu, nastajanje), bivanje (hodanje, jedenje, starenje) i okončanje (smrt, nestranak, umiranje). Sve to je izraz prolaznosti, promene. Sećanja koja imam kad se osvrnem na ovih 46 godina jesu zbirka vinjeta -- svaka od njih je nastala, ima neku priču i onda se završava. A na kraju jedne možda je praznina, nema ničega posebno zanimljivog za sećanje, a onda druga počinje; neprekidno smenjivanje rađanja i smrti. Jesam li ja taj isti u svim tim scenarijima? Naravno da imam sećanja, poput slika u albumu, ali ta fotografija nisam ja. Onda sam ja samo fotograf? Ili foto-aparat? Ko je taj koji poseduje sećanje. Mislim da se u toj sposobnosti da znamo, da budemo probuđeni i svesni, krije i odgovor.

 

.:.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li reinkarnacija igra važnu ulogu u tvojoj religiji?

 

Igra, u smislu da je jasno da se "moj posao" ne okončava smrću ovoga tela. To me ohrabruje da uvidim koliko je važno to što činim danas -- jer to će uticati na način na koji ću biti "pre-porođen" sutra (ili u nekom trenutku posle ovoga "sada"). To me čini veoma pažljiviim pri donošenju odluka, navodi da malo porazmislim pre nego što delujem. Čini me malo odgovornijim, jer imam osećaj da šta god da učinim ukoliko je obeleženo pohlepom ili odbojnošću ili vezano za neki "ego trip", to će me lupiti po glavi, pre ili kasnije.

 

o.o

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li budizam ima teoriju o nezavisnosti?

 

O nezavisnosti se može raspravljati na različite načine, u vezi sa prirodom kao celinom, na primer jabuke da bi nastale zavise od drveta, koje opet zavisi od tla, kiše... i tako dalje, te vidimo da su sve stvari međusobno zavisne. Međutim, moje razumevanje je da Budino učenje ukazuje na moje lično iskustvo, naročito na njegovu neprijatnu stranu (dukkha) i kako mogu da se oslobodim od nje.

 

Prvo, postoji zakon "kamme", a to je učenje o zakonu uzroka i posledice na moralnom planu. Posmatrajte to u vezi sa Njutnovim zakonom, koji kaže da "svaka akcija ima podjednako snažnu i sebi suprotnu reakciju". Ako udarite nekoga -- postoje šanse da i on vas udari. Ovo se lako može proveriti na materijalnim stvarima, ali kako sve to funkcioniše u kontekstu morala? Kako moja dukkha nastaje u vezi sa onim što činim? (Pojednostavljeno) budističko rezonovanje je sledeće: "Ako činiš dobro dobijaš dobro, ako činiš zlo dobijaš zlo" Hrišćanski ekvivalent bio bi: "Kako seješ, onako ćeš i žnjeti."

 

Tu je zatim paticca-samuppada, učenje o uslovljenom nastanku, o kojem je moguće naći mnogo različitih objašnjenja. Ono analizira lično iskustvo, razmatrajući uslovljenost između "neznanja" na početku (uzrok) i dukkhe na kraju (posledica). Temeljno neznanje je verovanje da postoji nekakvo jedinstveno "ja" i lična "duša". Prema paticca-samuppadi iskustvo je podeljeno na 12 uočljivih veza (neke su uočljivije od drugih). Ta veza, nešto pojednostavljena, sledi otprilike ovako: "Na osnovu čula javlja se kontakt sa okolnim svetom; taj kontakt stvara osećaje; oni vode do želje, želja do vezivanja, a vezivanje završava patnjom, starošću i smrću."

 

Na osnovu konvencije, kao način lakšeg komuniciranja, svet oko sebe delimo na pojedinačne stvari i dajemo im imena, na primer naše telo -- šake, stopala, glava itd.; ali postoji samo jedno telo. Zamislite da ste da ste na drvetu, okliznete se (uzrok) i padnete. Znate da padate kraj mnoštva grana, ali zapravo jedino što registrujete jeste bol u trenutku kad udarite u tlo (posledica). Budizam dopušta postojanje posebne realnosti (izvan moga iskustva), ali se fokusira na naš doživljaj mnoštva uzroka i posledica i kaže da svako od nas može da bira -- barem uzroke. Možete ovu istinu da testirate na sebi. Pokušajte da ne padnete sa drveta!

 

-_:

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dhamma- ajde malo prakse. Da li nekada meditiraš u prirodi, u duhu tradicije? Da li bi bio spreman da napustiš ''civilizaciju'' i postaneš pustinjak, provodeći vreme u postu i meditaciji?

Ti misliš na sedeću meditaciju, jel tako?

Odgovor je: uglavnom ne. To radim u svojoj kući.

U prirodi, tačnije malo podalje od civilizacije, meditiram jedino kad sam na kursu meditacije.

I to sedeću i meditaciju u hodu.

 

No, ne meditira se samo tako formalno, već uvek kad smo svesni mesta i trenuka u kojem smo.

Tako da se može reći i da meditiramo gde god se našli, bilo priroda, bilo ne-priroda. :)

 

Da li bih bio spreman da napustim "civilizaciju". Tu verovatno misliš na odlazak u manastir.

Imam već iskustava sa tim. Za sada odlazim povremeno, na nedelju-dve i vrlo mi prija.

Mada ako se slože kockice, voleo bih da to bude i duže.

Koliko duže? Pa sve dok budem smatrao da je to za mene pravi put. A to naravno nikad ne znaš unapred koliko je.

Ali i ako se ne slože, ništa strašno. Vežbati možeš, kao što rekoh, gde god se nalazio.

Čak i na ovom forumu, tako što ćeš dobronamerno komunicirati i izbegavati grube, uvredljive reči.

I ne treba "civilizacija" da bude izgovor za lenjost: "E samo kad odem na Himalaje, što ću zamo vežbati!!!"

 

:D

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Дхамма реци нам будистички став као религије о астрологији?Занима ме,јер прочитах негдје да је будизам у неким периодима одбацивао астрологију,а калуђерима забрањивао ту праксу, као и остале врсте прорицања, сматрајући да су духовно загађујуће.Да ли то значи да је у садашњим периодима она дозвољена?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Дхамма реци нам будистички став као религије о астрологији?Занима ме,јер прочитах негдје да је будизам у неким периодима одбацивао астрологију,а калуђерима забрањивао ту праксу, као и остале врсте прорицања, сматрајући да су духовно загађујуће.Да ли то значи да је у садашњим периодима она дозвољена?

 

Budin savet monasima je da se apsolutno klone bilo kakvog proricanja. U "Govoru o plodu isposničkog života" (DN 2) na jednom mestu nabraja šta sve nije dostojno jednog monaha:

 

"I tako, dok neka gospoda isposnici i brahmani, hraneći se jelom koje dobijaju od vjernika, nastavljaju da žive (prema ranijim lošim navikama), da zatiru sjemenje i biljke..., da gomilaju zalihe hrane, pića, odijela..., da prisustvuju predstavama..., da se zabavljaju kockanjem i sličnim igrama..., da pričaju dokone priče o kraljevima, razbojnicima, dvorjanima, o vojsci i strahotama rata, o hrani, piću, odijelu..., o selima, gradovima i zemljama, o ženama i muškarcima..., o onome što je bilo i što nije bilo..., da se svade i spore ovakvim izjavama: 'Ti ne razumiješ ovo učenje ni redovničku stegu, a ja razumijem'; 'Ti si zapao u zabludu, a ja slijedim pravi put'; 'Ja imam pravo, a ti nemaš'; 'Ti kažeš na kraju ono što je trebalo reći na početku, a na početku ono što je trebalo reći na kraju'; 'Govoriš nepromišljeno i naopako'; 'Tvoja je tvrdnja pobijena, poražen si'; 'Okani se te tvrdnje'; 'Ispetljaj se ako možeš!'... I dok neka gospoda isposnicii brahmani... nastavljaju da vrše poslove glasonoše i posrednika..., da varaju, da se hvale, da proriču sudbinu, da vračaju iz lakomosti za što većim dobitnkom..., i da se takvim nedostojnim znanjem i umijećem izdržavaju u životu..., naš se isposnik odvratio od takvih nedostojnih sredstava zazornog života. -- I to mu je udio u vrlini."

 

Naravno, ljudi su ljudi i ima ih uvek koji bi prečicom umesto putem. Tako i među monasima. Ima onih koji proriču recimo brojeve na lutriji, sudbinu ili prave amajlije za sreću i prodaju. Ali sve to nema veze sa Budinim učenjem, koje je bilo i ostalo jasno po tom pitanju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Budin savet monasima je da se apsolutno klone bilo kakvog proricanja. U "Govoru o plodu isposničkog života" (DN 2) na jednom mestu nabraja šta sve nije dostojno jednog monaha:

 

"I tako, dok neka gospoda isposnici i brahmani, hraneći se jelom koje dobijaju od vjernika, nastavljaju da žive (prema ranijim lošim navikama), da zatiru sjemenje i biljke..., da gomilaju zalihe hrane, pića, odijela..., da prisustvuju predstavama..., da se zabavljaju kockanjem i sličnim igrama..., da pričaju dokone priče o kraljevima, razbojnicima, dvorjanima, o vojsci i strahotama rata, o hrani, piću, odijelu..., o selima, gradovima i zemljama, o ženama i muškarcima..., o onome što je bilo i što nije bilo..., da se svade i spore ovakvim izjavama: 'Ti ne razumiješ ovo učenje ni redovničku stegu, a ja razumijem'; 'Ti si zapao u zabludu, a ja slijedim pravi put'; 'Ja imam pravo, a ti nemaš'; 'Ti kažeš na kraju ono što je trebalo reći na početku, a na početku ono što je trebalo reći na kraju'; 'Govoriš nepromišljeno i naopako'; 'Tvoja je tvrdnja pobijena, poražen si'; 'Okani se te tvrdnje'; 'Ispetljaj se ako možeš!'... I dok neka gospoda isposnicii brahmani... nastavljaju da vrše poslove glasonoše i posrednika..., da varaju, da se hvale, da proriču sudbinu, da vračaju iz lakomosti za što većim dobitnkom..., i da se takvim nedostojnim znanjem i umijećem izdržavaju u životu..., naš se isposnik odvratio od takvih nedostojnih sredstava zazornog života. -- I to mu je udio u vrlini."

 

Naravno, ljudi su ljudi i ima ih uvek koji bi prečicom umesto putem. Tako i među monasima. Ima onih koji proriču recimo brojeve na lutriji, sudbinu ili prave amajlije za sreću i prodaju. Ali sve to nema veze sa Budinim učenjem, koje je bilo i ostalo jasno po tom pitanju.

Да,веома подвижнички монашки захтијеви.Кад си већ поменуо "да проричу судбине" да ли то значи да судбина је нелична и изван сваког теолошког одређења - БОГ(ови) са тим немају ништа и да је она је владајуће начело неке космичке еволуције?

да је оно што се сматра судбинским - тј. необјашњивим, или неоправданим на основу садашњег живота појединца - јесу последице акција из пређашњег живота.

.Да ли то значи да је наша садашња судбина битно одређена не само тиме што смо раније чинили (укључујући ту и дела из претходних живота) него и ЗАШТО смо то чинили, а да је наша будућа судбина одређена нашом садашњом мотивацијом и чиновима ? (иначе овакво питање је претекло оз књиге Душана Пајина - "Отеловљење и искупљење",па ме само занима како на то гледате у свакодневном дјелању у животу,или је то потпуно небитно јер много тога зависи од садашњег дјелања и како да у будизму судбинску улогу игра тај пређашњи живот јер на основу његових последица појединац је осуђен на неки одређени периид земног живота?)

Edited by SixStepsOnTheMoon

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...