Jump to content

Budizam


Recommended Posts

mozda

ali kad izricito tvrdi da je patnja sve o cemu uci i kako je prevazici, uplasi se covek

 

zar patnja

zar tako ljudi moji

 

ko zeli da zaspi treba mu uspavanka

zar ne

 

Buda u želji da u jednoj rečenici formuliše svoje učenje kaže: Sve što učim jeste patnja i kako stići na kraj te patnje.

Ne vidim ništa u tome morbidno. On ne kaže da je sve u životu patnja i da ne postoji bilo šta osim nje, kako se to čisto pogrešno razume, već da u našem životu sem sreće, zadovoljstva, ljubavi, radosti, prijateljstva, poštenja, nesebičnosti itd. postoje i njihove suprotnosti, koje je nazvao jednim nazivom "patnja" i da je pronašao način kako da se svega toga oslobodimo.

 

Dakle, ja tu njegovu izjavu vidim kao kad bi ti zubar rekao: Sve što ja radim jeste da ustanovim koji je kvaran zub i da ga izvadim. To je posao zubara. Ne da piše knjige, kuva ručak ili piskara po forumima. I da li bi ti se takav zubar učinio morbidnim? :)

 

Svako dobro ti želim :pivopije:

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dve lose cigle

 

Kad smo podizali nas manastir u Australiji nismo imali para da unajmimo zidara, pa sam morao da naucim da zidam. I tako, kad sam

zavrsio svoj prvi zid, pazljivo redjajuci cigle jednu na drugu, odjednom ugledah -- o ne! -- da sam zabrljao kod dve. Sve cigle

stajale su u savrsenoj liniji, ali dve sam iskrivio. Izgledale su grozno. Citav su zid kvarile. Katastrofa!

 

Jako sam se zbog toga nervirao i mrzeo svakoga ko bi prokomentarisao taj zid. Onda sam jednoga dana prolazio sa posetiocem i on zastade i

pogleda onaj zid.

 

"Bas je lep ovaj zid", rece nehajno.

 

"Gospodine", odvratih mu iznenadjen. "Jeste li mozda zaboravili naocare u kolima?"

 

Ono sto je on odgovorio potpuno je promenilo moje gledanje na taj zid, na mene samoga i na mnoge druge delove mog zivota. Rekao je: "Da, ja

vidim te dve krive cigle. Ali isto tako vidim i onih 998 ravnih."

 

Koliko mnogo ljudi okonca vezu ili se razvedu zato sto su u svojim partnerima u stanju da vide samo one "dve lose cigle"? Koliko nas

postane depresivno ili mozda i pomisli na samoubistvo zato sto u sebi moze da vide jedino te "dve lose cigle"? Vidimo samo greske, mislimo

da samo one postoje i hocemo da ih uklonimo. I tako ponekad, nazalost, unistimo i "bas lep zid".

 

Svi mi imamo dve lose cigle, ali je savrsenih cigala u nama mnogo, mnogo vise, neuporedivo vise nego gresaka.

 

Ajahn Brahm: Door of Your Heart and Other Buddhist Tales of Happiness

 

 

pinkfloyd_another_brick_in_the_wall.jpg

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mrzi me, elem...

 

 

Tsung-Dao Lee, Nobel laureate in Physics, December 10, 1957

 

 

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tsung-Dao Lee's Address to the University Students on the Evening of December 10, 1957 (Stockholm, Sweden)

 

 

Ladies and Gentlemen:

 

Representing all the laureates of this year I wish to thank you for arranging this delightful occasion. While all of us are happy about our own works, we realize that trying to understand the infinite wonders of nature with our limited human intellect is a story that has no ending. In connection with this I would like to tell you a little tale, taken from a Chinese novel, called "Hsi Yin Chi".

 

It's about a monkey.

 

This monkey, unlike other monkeys, was born out of a rock, and consequently he was very very intelligent. He happened to realize this himself - and that's how the whole thing started.

 

He began to grow ambitious.

 

First he wanted to become the king of the monkeys. This he achieved with no difficulty at all.But soon he grew tired of being a monkey - of being even the king of the monkeys. Now he wanted to learn the ways of men. After years and years of studying human habits and behavior, he was able to dress like a man and talk like a man - indeed, he even managed to look like a man.

 

But again he was dissatisfied. Now he wanted to learn the ways of the gods. He went to the holy mountain, and after centuries and centuries of hard study and difficult research he did learn the ways of the gods. Indeed, he was able to acquire great magic power. He knew, for instance, how to travel 108,000 miles by one single jump.

 

So he decided to jump for heaven, - and he reached it in half a jump. There he demanded the position of a god. The emperor of the gods at first tried to ignore him, but the monkey was so persistent, that the emperor yielded and granted him the position of a god together with the title "The great saint".

But again the monkey grew dissatisfied. Now he wanted to be not only a god - but the king of heaven. The emperor of the gods had no choice. He was forced to fight the monkey, - and he did. But the monkey defeated the whole army of heaven. As a last resort the emperor of the gods asked the help of the great Buddha.

 

The Buddha came. He told the monkey that in order to become the king of heaven one ought to have some special qualifications. The Buddha opened his hand and said to the monkey: "If you want to be the king of heaven, you must be able to jump into my palm - and then out again."

The monkey looked at the Buddha, who was, say 100 feet tall. "I can travel 108,000 miles in one jump", he said to himself, "and this will be an easy way indeed of becoming the king of heaven."

 

So he jumped into Buddha's palm - and then made a big jump trying to get out. To be on the safe side, he kept on jumping. After millions and millions of years of jumping, the monkey began to feel a little tired. Finally he reached a place, which had five huge, pinkish columns. He thought that this must certainly be the boundary of the universe - the columns marking its very limit. He was very excited about this, and at the foot of the middle column he wrote: "The king of heaven was here." and very gay and very happy he started to jump back. At long last he reached the place from which he had started, and he proudly demanded to be the king of heaven.

 

The Buddha then, with his other hand, lifted the monkey up, pointed down into the open palm and showed him, just where his middle finger began, some tiny, tiny little words in the monkey's writing: "The king of heaven was here."

 

 

 

Since then there is in Chinese a saying: "Jump as you may, it is not possible to jump out of the Buddha's palm."

In our search for knowledge we may be making rapid progress. But we must remember that even at the bottom of the Buddha's finger we are still very far from absolute truth.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Svako dobro ti želim :pivopije:

hvala

 

a tvoje objasnjenje ne odgovara onome sto sam citao da su njegove reci

 

zatovoljstva je opisao kao mamac za zivot i poziv na put patnje

 

ne bih da se raspravljam u svakom slucaju

dovidjenja

Share this post


Link to post
Share on other sites

hvala

 

a tvoje objasnjenje ne odgovara onome sto sam citao da su njegove reci

 

zatovoljstva je opisao kao mamac za zivot i poziv na put patnje

 

ne bih da se raspravljam u svakom slucaju

dovidjenja

 

Ma nema razloga da se raspravljamo. JA samo pišem kako sam posle dosta čitanja, slušanja, razgovora i praktikovanja razumeo Budinu poruku.

Ti si čitao kako ju je razumeo neko drugi. Ali ni jedno ni drugo razumevanje nisu tvoji, pa tako ni nemaš neke velike vajde od njih,

sve dok ne probaš da ih primenih na sebi. Tek iskustvo može da ti kaže šta je tačne, a šta ne.

 

dovidjenja

:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Obmanutost

 

Prema Ucenju, nas najveci neprijatelj jeste obmana. Ona podrazumeva

bilo koji mentalni faktor koji remeti i steti spokojstvu naseg uma.

Ako zelimo da se potpuno oslobodimo patnje, neophodno je da

identifikujemo razlicite obmane u sebi i razumemo na koji nacin nam

one skode. Obicno nastojimo da budemo svesni nasih spoljasnjih

neprijatelja, ali skoro i da ne obracamo paznju na unutrasnje

neprijatelje koji truju nas um. Ako ne prepoznamo obmane i nacine na

koje nas one ugrozavaju, kako uopste mozemo da stignemo do mira? Buda

je identifikovao sest izvora obmana u nasem umu: (1) vezivanje, (2)

bes, (3) sujeta, (4) neznanje, (5) opsesivna sumnja, (6) pogresna

ubedjenja.

 

Geshe Kelsang Gyatso: Meaningful to Behold

 

 

710_1_1a_LAURIE_LIPTON_Delusion_Dwellers,_97.3_x_123cms,_charcoal_pencil.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Budjenje

 

Probudi se! Ustani! Kakvog dobra ima u spavanju? Za one pogođene

bolešću (patnje), probodene strelom (želje), kako može biti sna?

 

Probudi se! Ustani! Uporno sebe vežbaj da dostigneš smirenje. Ne

dopusti da te Kralj smrti, opazivši da si nesmotrena, skrene sa puta i

učini svojim robom.

 

Utthana sutta, SN. II.10

 

 

morning_routine1.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kada se svet prihvati takav kakav je i nastavi se dalje iscezavaju problemi i patnja.

 

S ovim se potpuno slazem; i mislim da je to resenje dileme o kojoj si govorio.

Osecati se drugacije od celog sveta je jedna stvar - i to je sasvim ok; ali zeleti zbog toga da poboljsas svet je gotovo iluzorno. Em sto neces uspeti, em sto ces usput postati besan i ogorcen, i gledaces u svom zivotu, da parafraziram pricu o dve cigle, te dve cigle koje kvare sve ostalo.

A ako prihvatis da je svet takav kakav je, da je ljudska (i tudja i tvoja) glupost na sve strane, osecaces se mnogo lagodnije i lepse; i tek tada ce mozda, ali MOZDA ta tvoja rasterecenost i lagodnost uspeti da poboljsa nesto u svetu - makar to bilo toliko beznacajno, kao npr. sto ces nekome osmehom ulepsati dan, razgovorom pomoci da uvidi problem u svom zivotu ili da pogleda stvari iz lepse perspektive, itd...

Radila sam u zivotu i jedno i drugo, i ovo drugo je mnogo bolji osecaj, to je ono sto jednog dana u buducnosti zoves "lepe uspomene" i sto te formira kao jaku i zadovoljnu licnost.

 

 

 

 

Varg, sto si alergican na broj 93? :confused:

 

 

 

Edited by Милица

Share this post


Link to post
Share on other sites

Aha...

 

A jebem im mamu za ono o Rableu... On jeste u "Gargantui" opisao Telemsku opatiju u kojoj je zakon "Fais ce que tu veux" sto znaci "Radi ono sto zelis" ali imao je potpuno drugaciju teoriju od Kroulijeve - prvo, bio je hriscanin tako da je Krouli tesko delio misljenje sa njim.

Drugo - Rable je verovao da je dobro prirodno usadjeno u coveku, i da se moze potpuno razviti ako coveka niko ne tera ni na sta - on ce tada prirodno, po svojoj volji, ciniti dobro i imati dobru dusu.

Uglavnom, ljubav i pozitivno razmisljanje stavlja iznad svih pravila.

Daje i opis raznorazne slobondnije i manje slobodne odece koju po zelji nose monasi i monahinje, ali ne bih o tome, niti je Rable tema.

 

U svakom slucaju Varg, hvala.

 

93! :) :) :)

 

Mozda nam je zato 1993. bila tako vesela :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ја бих радо прочитао зашто не подносиш телему и како не увиђаш везу исте са будизмом?

Али говоримо о озбиљним стварима а не о томе што неки метал бенд то фура и сл.

Поздрав.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne vidim zasto je bitno da li je Dhamma mislio na Thelemu ili nesto drugo, kada je stavio broj 93. Valjda pametan covek uzima od svega ono najbolje, ne moras ti biti sledbenik samo jedne religije/puta, niti imati principe koji se 100% poklapaju sa onim sto religija kojoj najvise tezis propisuje.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ја бих радо прочитао зашто не подносиш телему и како не увиђаш везу исте са будизмом?

Али говоримо о озбиљним стварима а не о томе што неки метал бенд то фура и сл.

Поздрав.

 

Sticajem okolnosti, proucavao sam ceo sistem Theleme. Bio sam prinudjen na to, iz privatnih razloga. I znam sta je po sredi. Upoznao sam neke clanove, cuo price od ljudi koji su u njoj ali i od onih koji su trebali da budu inicirani. Thelemu treba iskoreniti sa lice zemlje a lik i delo alistera foulija zauvek isprati iz svesti ljudi. U pitanju je skupina perverznjaka, narkomana, pedera i bolesnika koji glume nekakvu duhovnost i prosvecenost. A samo gledaju koga ce da pojebu.

Sa budizmom nema ama bas nikakve veze.

 

 

Ne vidim zasto je bitno da li je Dhamma mislio na Thelemu ili nesto drugo, kada je stavio broj 93. Valjda pametan covek uzima od svega ono najbolje, ne moras ti biti sledbenik samo jedne religije/puta, niti imati principe koji se 100% poklapaju sa onim sto religija kojoj najvise tezis propisuje.

 

Bitno je, jer je uzeo nesto iz theleme koja je govno.

Princip uzimanja malo odavde, malo odatle je moderno sranje.

Edited by Váfuðr

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nije, jer sam alergican na taj broj.

Ali ja sam te pitao za citat, ne za broj.

Broj nije bio deo citata.

 

-----------

Hm. Prvo sam odgovorio ovo gore na tvoj prvi post, a onda pročitao dalju prepisku sa drugim članovima.

Tvoji postovi su lep primer onoga što je Buda nazivao "vipalassa" ili "distorzija". Imamo u umu neki ožiljak i on utiče da sve naše dalje percepcije budu njime obojene i iskrivljene. Tako si ti video 93 broj i iz toga odmah izvukao zaključke, formirao mišljenje o meni, usput se iznervirao itd. Bez ikakve osnove u činjenicama. Kao u snu. Mi vidimo nešto u snu i reagujemo kao da smo budni.

 

Takve stvari je jako dobro osvestiti, jer nas uvek udaljuju od stvarnosti i nanose i nama i drugima mnogo patnje. A kad ih osvestiš, onda izgledaju sasvim komično. Kao sada. Ja sam stavio broj 93 jer je to broj citata na spisku kod mene, pa da lakse pronadjem sledeći kad dođe vreme da ga kačim. A ti me proglasi za kroulijevca. Pa onda bih stavljao njegove citate, a ne Budine.

 

Svako ti dobro želim :D

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...