Jump to content

Kada ste prestali da slušate metal?


Recommended Posts

meni i to nekako dođe "metal", naročito u tim post-adolescentskim godinama, kad slušaš još 1000 sranja ali u svakoj muzici tražiš ono najmračnije jer ti to najbolje pogađa žicu :D

To dođe baš kao ono o čemu je Čarli pričao, tripuješ da je metal najzajebaniji, pa sada i ostatak izbora smatraš "nekako metal". Suština je da voliš mračniju muziku (nazovimo to tako), pa ti je metal kao adolescentu prvi dopao šaka, a tek kasnije si našao underground stvari koje ti takođe odgovaraju i pružaju sličan užitak.

 

Što se tiče stavova muzičara i ličnosti, uvek volim da čujem i skontam da taj neko stoji iza svega što kaže u muzici. Ako muzika ima muda, da se oseti da je to autentično, ako je sjebano i depresivno, da ne bude produkt nečijeg tripovanja i prenemaganja, itd. Sa druge strane, uzalud je što je neko zanimljiv, autentičan, pametan, ako ništa od toga ne izlazi u stvaralaštvu. Tako me sasvim sigurno ne zanima čime se bavi čovek koji snima đene-đene albume, pa makar bio ne znam kakva faca - to onda više nema veze sa muzikom, niti će me to nagnati da slušam nešto njegovo.

 

U suštini, muzičari van muzike me retko zanimaju. Neki od njih mudro kriju svoj život i time ostavljaju, recimo, reči pesama veoma slobodnim za tumačenje - to je magija koja se danas skoro izgubila, kada slušaš album i pitaš se ko su ti ljudi i odakle crpe inspiraciju. I baš taj veo misterije - da upotrebim klišeiziran izraz - je ono što daje čar. Jeste, kul je kada vidim da je sve to autentično, ali mi dalje od toga nije potrebno. Da su hteli da kažu još nešto, rekli bi. Tu je muzika.

Share this post


Link to post
Share on other sites

To dođe baš kao ono o čemu je Čarli pričao, tripuješ da je metal najzajebaniji, pa sada i ostatak izbora smatraš "nekako metal". Suština je da voliš mračniju muziku (nazovimo to tako), pa ti je metal kao adolescentu prvi dopao šaka, a tek kasnije si našao underground stvari koje ti takođe odgovaraju i pružaju sličan užitak.

 

pa to sam i rekao

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja nemam vise ni omiljeni bend i boli me uvo da li je pesma sa albuma a ili b, da li sam je cuo 10000 puta ili prvi put, samo da mi je dobra pesma i da me ne ostavlja ravnodusnim. nakon toliko preslusane muzike vise mi nije toliko do toga da me neki bend obaspe nekom svezom dobrotom kad uvek mogu da se vratim unazad i pustim nesto provereno. nemam onaj pritisak da je now or never i da ce nesto epohalno da se desi u mom zivotu kad cujem taj novi album, odnosno ako ga ne cujem da cu propustiti nesto krucijalno i da ce dusa da mi pati.

 

Slazem se od pocetka do kraja a ovo izdvajam jer upravo dodjoh na temu da napisem veoma slicnu recenicu ;)

Inace kada si pomenuo Autumnblaze secam se tacno jesen 2002 godine kada sam prvi put cula za njih, koliko te emocija uradi, da se setis kako si se osecao u tom momentu, neverovatno...

I sto jeste danas me retko koji bend dotakne, da mi limbicki sistem podivlja, doduse imam svoju teoriju zasto je to tako, ali isuvise je nerdy za forum :haha:

 

http://www.youtube.com/watch?v=WFzb2kEyOo4

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 5 months later...

Kada sam konačno shvatio da se moj ukus, što se metala tiče, u mnogo čemu kosi sa "pravilima" koja važe među mnogo većim poznavaocima pomenutog žanra nego što sam ja.

 

Šalu na stranu, nikad nisam prestao da slušam metal, niti imam nameru. A što se tih "pravila" tiče, o tome bi i posebna tema mogla da se pokrene. Ali evo, npr. meni je bilo potrebno dosta vremena da mi kultni prvi album Angel Witch-a stvarno uđe u uši, kao i mnogi drugi veoma cenjeni metal albumi, što nije slučaj sa bendovima kao što su a-ha ili Ultravox, kod kojih nakon par slušanja već steknem predstavu o tome da li mi se sviđaju ili ne.

 

Inače, da malkice skrenem temu, jedan stub foruma (neću ga imenovati) rekao je da se žene mnogo kraće zadrže u toj metal priči nego muškarci. U početku mi je to delovalo malo "muškošovinistički", ali ipak, sećam se dosta devojaka sa foruma (ni njih neću imenovati) koje su do pre nekoliko godina baš bile aktivne na istom, a sada ni traga ni glasa od njih. Al' ono, baš me zanima šta bi neke od njih imale da kažu na ovu temu... Bilo kako bilo, ne mogu da krivim ljude ako im interesovanja jednostavno odu u drugom smeru, ali mi je prilično jadno da čujem nekoga kako kaže "prerastao sam metal".

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bilo kako bilo, ne mogu da krivim ljude ako im interesovanja jednostavno odu u drugom smeru, ali mi je prilično jadno da čujem nekoga kako kaže "prerastao sam metal".

 

То обично кажу они који своје личност и укусе граде на основу туђих.

Најчешће уђемо у неку причу и заинтересујемо се за музику зато што нам је неко препоручио, односно пустио, али то траје само онолико колико је потребно да појединац одлучи прија ли му то што слуша или не. Нажалост, неретко се дешава да неко почне да слуша метал и фура фазон металца само зато што му се чини да је то "у тренду". Такви, када касније пронађу нови "тренд", кажу да су фазу метала прерасли. То су и мени говорили, скоро сви у мојој околини. "Проћи ће та фаза, то те само сада држи зато што си тинејџер и блаблабла", а ево мене данас, 13 година касније (скоро 14), слушам исти жанр и фурам понекад исти фазон који сам фурала ономад.

За све ове године, променио ми се укус много и данас слушам и волим групе које су ми раније биле просечне или чак безвезе, и обрнуто. Успут сам проширила своје видике (бар се надам да јесам) и сада слушам свашта нешто поред метала. Чак сам неколико година смањила преслушавање како нових, тако и старих метал албума, ваљда зато што сам једно време имала више не-метал друштва (укључујућу дугогодишњу најбољу пријатељицу) и зато што сам имала жељу да пронађем заједнички језик за музику са њима. Стога сам почела да слушам хаус, чак и турбо фолк (леле), али нит' сам толико уживала у тој музици, нит' у изласцима по тзв. фенси местима.

Најзад, вратих се на старе стазе и сада могу да кажем да и даље највише уживам уз метал и када сам окружена металцима (читај: када одем на свирку/концерт/фестивал).

Једина је разлика што више нисам толико заинтересована за дискусије о групама генерално (албумима, стилу облачења, концепцијама итд.), поготову не за препуцавања и набеђивања и што ми више није толико стало да ли ће неко да каже да (ни)сам "трв, некро, грим, квлт" :haha: Слушаћу и Sacred Steel кад ми дође, макар ме сви живи испрозивали на мртво име :haha: Не патим више од тога да памтим: сценска имена појединих музичара, ко је кога убио, кад је који албум изашао, ко се са ким посвађао и слично. Уосталом, за то више немам толико времена. Просто и једноставно, уживам у ономе што мом уху прија и тачка.

 

:cool:

  • Upvote 8

Share this post


Link to post
Share on other sites

То обично кажу они који своје личност и укусе граде на основу туђих.

Најчешће уђемо у неку причу и заинтересујемо се за музику зато што нам је неко препоручио, односно пустио, али то траје само онолико колико је потребно да појединац одлучи прија ли му то што слуша или не. Нажалост, неретко се дешава да неко почне да слуша метал и фура фазон металца само зато што му се чини да је то "у тренду". Такви, када касније пронађу нови "тренд", кажу да су фазу метала прерасли. То су и мени говорили, скоро сви у мојој околини. "Проћи ће та фаза, то те само сада држи зато што си тинејџер и блаблабла", а ево мене данас, 13 година касније (скоро 14), слушам исти жанр и фурам понекад исти фазон који сам фурала ономад.

За све ове године, променио ми се укус много и данас слушам и волим групе које су ми раније биле просечне или чак безвезе, и обрнуто. Успут сам проширила своје видике (бар се надам да јесам) и сада слушам свашта нешто поред метала. Чак сам неколико година смањила преслушавање како нових, тако и старих метал албума, ваљда зато што сам једно време имала више не-метал друштва (укључујућу дугогодишњу најбољу пријатељицу) и зато што сам имала жељу да пронађем заједнички језик за музику са њима. Стога сам почела да слушам хаус, чак и турбо фолк (леле), али нит' сам толико уживала у тој музици, нит' у изласцима по тзв. фенси местима.

Најзад, вратих се на старе стазе и сада могу да кажем да и даље највише уживам уз метал и када сам окружена металцима (читај: када одем на свирку/концерт/фестивал).

Једина је разлика што више нисам толико заинтересована за дискусије о групама генерално (албумима, стилу облачења, концепцијама итд.), поготову не за препуцавања и набеђивања и што ми више није толико стало да ли ће неко да каже да (ни)сам "трв, некро, грим, квлт" :haha: Слушаћу и Sacred Steel кад ми дође, макар ме сви живи испрозивали на мртво име :haha: Не патим више од тога да памтим: сценска имена појединих музичара, ко је кога убио, кад је који албум изашао, ко се са ким посвађао и слично. Уосталом, за то више немам толико времена. Просто и једноставно, уживам у ономе што мом уху прија и тачка.

 

:cool:

 

E znači, 100% se slažem sa svim napisanim. Respect, pogotovo za staž. :pivopije:

 

I što se ovog prvog tiče, ja sam se ozbiljnije zainteresovao za metal kad mi je jedan ortak (koji inače nije metalac) pozajmio Dance of Death od Maidena. Do tada sam uglavnom slušao domaći rok, a tek onako površno Mejdene, Metaliku, Gardijane pomalo itd. Ali opet, ništa od toga što sam prethodno slušao nikad nisam odbacio, jer, bar u mom slučaju, jedno nije isključivalo drugo.

 

I niko nikada nije mogao da mi "usadi" ukus. Tako npr. Pink Bubbles Go Ape i Chameleon, albumi koji su u metal krugovima žestoko omraženi, meni daleko više leže nego naširoko cenjeni Karma, Epica, Visions, Episode, Mandrake, Angels Cry itd. što opet ne znači da ne volim pomenute albume, naprotiv, volim ih, samo se nikad nisam vodio pravilima. Slušam šta mi se sviđa, ljudi mogu da se slože sa mnom ili ne (mada uglavnom ne, kapiram). Ni ja nemam neku potrebu da pamtim te "detalje" koje si navela. Čak nikad nisam pridavao nikakav značaj omotima, ako mi se album sviđa potpuno mi je svejedno šta je na omotu.

 

BTW, kako sam skapirao ti si se posle dužeg vremena vratila na forum. Ako si primetila, u prethodnom postu pominjao sam da se sećam dosta likuša koje su do pre nekoliko godina bile baš aktivne na forumu, a sad ih više nema ovde. Eto, da se ti nisi vratila, možda bih pomislio da si i ti još jedna od tih koje su izašle iz te metal priče. :bigblue:

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

потпис

 

може нека слика?

 

Neka sa mora, zbog leta i predstojecih hladnih dana, da nas greje seta....moze toples ili blekerski donji ves....

 

Тражили сте, добићете:

 

004_resize.jpg

 

Море, топлес, осмех који би и најхладније срце могао да загреје... Још и ногица вири!

 

Чисто питам, какав је то блекерски веш? Нешто овог типа:

 

il_224xN.318343798.jpg

 

(ако ниси трв квлт некро грим, не дам ти поткресану живицу)?

 

treba da se družite sa mnom, pa da gospođicu srećete po Slaviji i Manježu

 

Тако је, господо, почните да се дружите са младим правником у повоју и да се облачите као права господа и да видите како ћемо се, као случајно, сретати. Само се надам да ћете бити финији и позвати стару другарицу/колегиницу на кафу, уместо што ћете избацити шеретски осмех и наставити да ходате поносно у својој фенси кошуљици :P

Не заборави и железничку станицу!

 

@Vule iz Kule

Хвала :redface:

 

Мене је мајка увела у хард рок причу са Сабатима (које ни дан данас не волим) и Хиповцима (отуда и мој надимак), а даље сам сама наставила. Случајно на телевизији чух чувену Металику са симфонијским оркестром и, како су ми се допадале песме, реших да потражим ту исту групу и гле које изненађење кад сам купила Ride the lightning :haha: Остало је историја :da:

 

Слично је и са мном; скоро цело друштво чинили су трешери, а ја осим пар група, трешу ни да приђем (до пре коју годину). И сви су ме стално прозивали за Sacred Steel и "моје квази-сатанисте педере блекере који реже као бесан пас, а свирају као да лупају о бушне шерпе и лонце" :haha: :haha:

 

Добро си скапирао :da: Годинама сам овде била активна, преко овог форума сам упознала многе сјајне људе са којима се и данас дружим, а онда сам отперјала на не знам ти ни ја колико година. И да ме убијеш, не знам који ме је ђаво натерао да се вратим :mhihi:

 

Приметила сам и баш ме је та реченица некако и навела да напишем коментар.

Не би био једини који би то помислио :pivopije:

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Тражили сте, добићете:

 

004_resize.jpg

 

Море, топлес, осмех који би и најхладније срце могао да загреје... Још и ногица вири!

 

Чисто питам, какав је то блекерски веш? Нешто овог типа:

 

il_224xN.318343798.jpg

 

(ако ниси трв квлт некро грим, не дам ти поткресану живицу)?

 

jbt ugasice nam sad forum zbog decije pornografije. :mhihi:

 

samo nek je crn, cipka, fisnet curape, stikla i bic u ruci. :rockdevil: ...ne cekaj... :wub:

  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 months later...
  • 1 month later...

Ovo je možda malo zastarela tema, i mada malo šta može da se doda ili oduzme, imam potrebu da se osvrnem na ono o čemu se diskutovalo 2-3 strane ranije. Dete u sebi se ne sme ubiti, to je činjenica ako želiš da ostaneš metalac, kad bih ubio to dete u sebi ne bih slušao npr. Angel Witch sigurno. Deca u nama su prepunila SKC 16. oktobra 2006. godine, na rasprodatom koncertu jednog od najboljih larpurlarističkih bendova današnjice. Ali ipak, ista ta deca s tog koncerta nažalost nisu shvatili da institucija koja je stvorila taj žanr ima neuporedivo bolje tekstove i daleko se ozbiljnijim temama bave nego njihovi nepravedno popularniji potomci, pa samim tim ta institucija, sa sve sestrinskim bendom u paketu, godinu dana kasnije nije uspela da rasproda isti taj SKC. Onaj ko to može da razume, taj je ipak malo više od deteta.

Deca u nama - to je ono što većinu nas drži u ovom svetu, i tako treba i da ostane, za sva vremena. To nas čini srećnima, i podseća na to da u životu postoji još nešto sem borbe za opstanak. Ali, kad to dete podstakne aroganciju u nama - NE VALJA. To znam prema sebi pre svega, i na tome treba raditi.

Živeo metal, i svako od nas zajedno s njim, ko ubije dete u sebi kao ptica bez krila će biti.

Edited by Vule iz Kule
  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...