1995 ili 1996, ne sećam se tačnog datuma ali Hard Metal najbolji izvor informacija u zemlji gde se sve okolo raspada, najava za Napalm Death koncert i predgrupa Šveđani koji su izdali bomba novi album, predstavljanje uz spot Blinded By Fear, čim pesma kreće instant vilica do poda i ljubav na prvu loptu a lavovski deo privlačnosti manijak na vokalu koji se unosi u kameru. Nažalost bio sam previše mali da odem na taj koncert, bend se raspada odmah posle turneje ali svi koji su bili su ga pričama ubacili u legendu. No Slaughter of the soul se nabavlja, sam pogled na Necrolordov omot je dovoljan i instantno ide u vrh švedskih albuma svih vremena, ne malim delom zahvaljujući Tompinom vokalu. Kult raste a ja ubrzo saznajem da AtG nije samo one album pony i da uvek nisu bili tako direktni, Alf Svensson era i posebno poetični Tompini tekstovi su možda bili težak orah za razbiti ali kad jednom provališ nema nazad. Dublje tonjenje u crni ambis dovodi upoznavanje sa jednim od najvećih zala Švedske Grotesque, neki gledaju ovo kao fusnotu u karijeri ali je činjenica da je čovek bio tu i kad se najcrnji zvuk rađao i dao veliki doprinos, a stiže i reklama da Tompa pomaže The Crown na Crowned in Terror, naslovna mi je i dalje jedan od vrhunaca benda. The great deceiver ima Tompu na vokalu, pa to mora da se čuje. Nightrage prvi, nikad posle doseli te visine, da li je zbog Tompe? Verovatno. Sećam se i kad je Goksi kultu stigao Disfear Live the Storm, tu peva on pa moram da krenem i sa tim, takva je bila zaleđina i status ovog čoveka. Stiže i jedan od najželjenih reuniona ikad ali za početak nema šanse da se to desi negde ali koja godina prođe i bum, Exit 2016 ako se ne varam. Oštrenje mesecima da se konačno vikne uživo Go! I vaistinu pogibija u prvom redu. Da ne zaboravim da me At war album razneo, pravi odgovor na Slaughter u rangu Rib/South of Heaven. Sledeći To Drink isto fenomenalan, prljavije i sa malo podsećanja na Alf dane, tu ih negde isto hvatam na Brutalu gde su takođe razneli. U to neko vreme je bio aktivan i Lurking Fear, podsećanje na old school dane i to sam isto vrlo rado slušao i gledao uživo... Jer Tompa. Za sad poslednji album Nightmare vrhunski, malopre ga baš repriziram i dalje se drži sjajno sa mnogo iz ove perspektive bolnih referenci u tekstovima. Treći put lajv i iskreno bio sam razočaran iako su peglali ceo SotS, Tompa je loše zvučao posebno ali sada čitam da je imao problema sa zdravljem godinama i nije izlazio u javnost dok nije dogorelo. Sve u svemu pokušao sam da napravim dnevnik ali ovako kad pogledam ne mogu reči adekvatno to da prenesu, ono što stoji da je Tompa sa svojim radom konstanta najvišeg kvaliteta decenijama u mojoj kući a po komentarima vidim da moje mišljenje dele mnoge bitne figure. Prerano da se ode ali dao mi je toliko da će biti dosta i meni do kraja života. Slava ti i hvala legendo.