Hehe, ova slika sa Crnih Dana budi lepe uspomene...Markus je lik gore, skroz desno. On je u to vreme (94 - 95., a i kasnije) držao štand kod SKC-a gde sam ja (gore, skroz levo), posle raspada svog benda (Boneblast) prodavao kasete, ploče, CDove i ostalo. Jednog dana dođe Markus i kaže ajde da te upoznam sa Nešom iz Bombardera, oće da snima album, trebaju mu ljudi - i tako se mi nađemo. Album je sniman u jednom studiju na Ceraku, nema šanse da se setim imena. Pošto je sve bilo na o-ruk i bez para, bubnjevi su išli sa nekog semplera, kucali smo ih u studiju na licu mesta. Ja sam odradio sve pesme i odsvirao gitare, momak između Markusa i mene kome ne mogu da se setim imena (što je šteta, jer je dobar muzičar) je spičio bas, Neša otpevao na svoj karakterističan način...kažem mu ajmo opet, upadaš ovde, on kaže nemoj zajebavat, pusti ti mene, dobro je to i to tako treba. Ostali momci sa slike su bili drugari sa kojima smo visili kod SKC-a, Neša ih je stavio na sliku iz zezanja i jer su ortaci, jbg. Sve je to bilo gotovo za par dana, nije bilo para za više. Duvali smo i cirkali non-stop, dan je počinjao tako što Neša kaže ajmo se raketirat', ja izvadim iz kofera za gitaru sve što treba i udri...lepa vremena, sankcije, rokenrol, razvrat i blud. Ledene Dane smo radili malo drugačije, ali opet sve na o-ruk...drago mi je da je ove novije albume uspeo da uradi u boljim uslovima, zaslužio je to.