Hasard mi je ok, ali baš dosta vuče na Akhlys, polaže previše toga na atmosferu a ne na rifove, slabo šta ostane u ušima nakon te zbrke a nije kao da je čudo do sad neviđeno i nije tako efektno odrađeno kao npr prošlogodišnji Blut Aus Nord sa kojim bi se isto mogao uporediti, koji baca u lavirinte ali je sve dosta razgovetnije i strukturalnije. Treba još da slušam jer je ovo dosta ambiciozno ali malo sam već umoran od ovog fazona i produkcije kod koje je sve utopljeno u jedan zvučni zid.
Nasuprot nepristupačnosti i složenosti Hasard albuma gde se dosta palamudi al bez naročito jakog efekta, potpuno drugi BM spektrum oslonjen na prijemčivu melodiju i heavy uplive nudi novi Uada album koji me baš prijatno iznenadio nakon što sam bio gotovo spreman da otpišem bend posle prethodna dva slaba (iako međusobno drugačija) albuma. Vratili su se u igru, dinamički je ovo mnogo varijabilnije (posebno u odnosu na monotoni Cult of a dying sun koji kao da je jedna dosdna meloblack pesma), pametno biraju kad da zastanu, kad da zakucaju i melodije su odlične. Ovaj album se lako sluša ali to ga ne čini jeftinim nego memorabilnim. Najbolji njihov od prvijenca i to debelo, bar u mojoj knjizi.