To možeš da kažeš za svakoga, uostalom kao da nije moguće da dva naroda koji nisu došli u kontakt direktno ili indirektno dođu do istog recepta. "Naše" je upravo ono što Blondie kaže, što su pravile prethodne generacije, pa čije god to bilo, tako je u Srbiji, tako je u Bugarskoj, tako je u Turskoj. Većina ovih turskih slatkiša potiče iz Persije, pa šta, turski su. A Persijanci su ih uzeli od Indusa. Kad su narodi u kontaktu, recepti šetaju. I "rusku" salatu je izmislio Francuz, tačan recept je nepoznat, ali zna se dovoljno da ova verzija koju mi znamo nema veze s vezom.
Što se tiče sušija i da on treba da postane deo tradicije: tradicije se teško menjaju, naročito kad imaš koliko-toliko homogenizovano društvo, pa ćeš u skoro svakoj kući za Novu godinu naći prasetinu i rusku, kao što ćeš na Uskrs naći jagnjetinu. A većina naroda bilo gde nije preterano raspoložena za egzotične eksperimente, tako da ne mogu da zamislim nekog seljaka iz Batočine kako na (posnoj) slavi služi presnu ribu. Zato i služe taj voćni kolač, iako ga niko ne voli: tradicija je. Reci ti nekom Ameru da za Thanksgiving ne napuni ćurku, spremi slatki krompir (koji je, za razliku od ćurke, došao iz jugoistoične Azije, ako se ne varam) i sos od brusnica.
Kad smo već kod slatkog krompira, evo ti recimo proja: rekao bi čovek, tradicionalno srpsko. Tradicionalno srpsko s brašnom od kukuruza? Bosanska pita krompiruša?
Još ću čuti da su Japanci uzeli teriyaki od Rimljana, samo su salsu zamenili soja-sosom.