Vlaja Buraz

I još ovo... http://www.thunderstruckthemovie.com/ BREAK EVERY RULE BUT NEVER BREAK A PROMISE. Može bit' da dobro ispadne.

1. "Thriller" - Michael Jackson (54 million) 2. "Black In Black" - AC/DC (42m) 3. "Their Greatest Hits 1971-1975" - The Eagles (41m) 4. "Saturday Night Fever" - (Soundtrack) (40m) 5. "The Bodyguard" - (Soundtrack) (37m) 6. "Bat Out Of Hell" - Meat Loaf (37m) 7. "Dark Side Of The Moon" - Pink Floyd (35m) 8. "Come On Over" - Shania Twain (35m) 9. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" - The Beatles (32m) 10. "Dirty Dancing" - (Soundtrack) (32m) Evo, zvanično sa nepoznatog sajta. Zanimljivo društvo. Inače, u pripremi je DVD Back in Black: The Interviews... Počela je rasprodaja. Više kad saznam više.

EXPO '92 je naziv manifestacije. Treba potražiti po netu ne bi li se našlo šta o tom koncertu... Bilo je podijeljeno na blues veče, shred veče, nisam siguran za flamenko... Bilo ih je tu milion, a ja sam imao nešto na video kaseti... Sjećam se zajedničkog nastupa svih učesnika na kraju kao i toga da je Joe bio dosta precizniji nego što je danas, a sa njim je na 'Always' nastupao Rick Wakeman... Zanima me da li je urađen DVD sa tim snimcima?

Search & Destroy > Scissor Sisters - Comfortably Numb Homoseksualna disko falš obrada legendarne pjesme. Na prvo slušanje je smiješna ali drugo ne bih želio doživiti. (Neki dan je bio spot na Fast Forward.)

Spitfire Records have revealed that TESTAMENT plan to issue their new album through the label in June. The band, who are currently working on material for the album, also plan to release a new DVD in September. Stay tuned for more details. Back in September, 2003, Steve DiGiorgio commented on the forthcoming album. Steve stated, "It's in the style of The Gathering, but it's also a progression."

Vijesti: www.hardradio.com ANTHRAX' forthcoming new album, Metallum Maximus Aeternum, will be released in Japan on March 24th through JVC Japan. As previously reported, the album will be released in North America through Nuclear Blast this spring.

OK, obavezno se javi kad pogledaš, pa prokomentariši...

Sad, ovo je moje (veoma subjektivno) mišljenje... DVD/DivX je... Onako. Plusevi - Jebeni Joe Satriani uživo; Joe Satriani svira usnu harmoniku i gitaru (totalni cirkus); Stu Hamm - komedijaš (posebno solo tačka); Jeff Campitelli - fenomenalan bubnjar, ne toliko zapanjujuće tehnike (na prvi pogled), ali na veoma opušten način drži sve na okupu... Minusi - loša set lista - nedostatak raznovrsnosti (samo jedna vokalna stvar); premalo stvari sa prvog i sa s/t albuma iz 1995; svi sem bubnjara izgledaju kao homoseksualci (Joe nije skinuo 'očale tokom čitavog koncerta); Joe ga baš izdrkava; druga gitara (Eric Cadieaux) se uglavnom ne čuje dok se klavijature čuju, i generalno nedostatak vizuelno zanimljivih stvari... Ocjena: 2.5 mašinice za brijanje

Planirani evropski datumi: WEEK ONE: 06 JUNE ITALY, BOLOGNA - GODS OF METAL 11 JUNE SWEDEN, SOLVESBORG - ROCK FESTIVAL 12 JUNE SWEDEN, SOLVESBORG WEEK TWO: 13 JUNE SWEDEN, SOLVESBORG 17 JUNE HUNGARY, BUDAPEST - SUMMER ROCK FEST 19 JUNE NETHERLANDS, BERGUM - WALDROCK FEST WEEK THREE: 26 JUNE GERMANY, GEHRN - BANG YOUR HEAD FEST 27 JUNE BELGIUM, DESSEL - GRASPOP FEST

E jeste i vi našli o čemu ćete pričati... Radije ga proklinjite što se samo ponavlja poslednjih 15 godina... Nego, jel' ko gledao DVD/DivX - Joe: Live at Fillmore (San Francisco)? Utisci?

Što se tiče ovih zareza, ako kucaš nešto duže, nemoj žuriti, nismo u frci. A što se ostalog tiče, pa naravno da se slažeš, zar može nekako drugačije? Nego, Addiction (1997, Glen Hughes) je prva liga album, što se ne može baš reći za Feel, ali o njemu ću kasnije...

JAZZ-blueseru? Stvarno si tragičan. JAZZ je višak u tvojoj rečenici. Nego, oni nisu kopirali ili pozajmljivali, oni su direktno KRALI: Willie Dixon, Robert Johnson, Blind Lemon Jefferson - skoro kompletne pjesme su preuzimane ('You Shook Me', 'In My Time of Dying'), kao i rifovi ('Bring It on Home', 'Babe I'm Gonna Leave You')... Poslije je bilo bolje kad su se odlijepili od bluesa (proširivši svoju muziku različitim etno uticajima) ali je i na kasnijim albumima bilo kriminalnih radnji.

Low je krajnje moderan, ali meni odličan album. A 'John Doe' je ostatak toga na Demonicu. Inače postavili su neke datume za festivale ovog ljeta, ali ni riječi o novom albumu...

Razumijem šta hoćeš da kažeš, ali sve dalje je već pitanje ličnih ukusa, a meni je pomenuti Stormbringer njihov najbolji studijski album... Daleko iza njega je Purpendicular. A Made in Japan je ipak najvažniji album za DP, i njega je 'obojio' Gillan... Malo karikiram, ali da su na njemu bili Coverdale & Hughes oni bi sada bili u DP a Gillan u Gillan Bandu. Daj malo bolje koristi tačke i zareze, napatih se.

Pazi, za Gillana, iako sam to rekao na šaljiv način, to je istina, a i ovo što ti kažeš za C & H tandem sam ja gore već rekao...

Nije ih bilo toliko da budeš tako nesiguran pri takvim konstatacijama - Rod Evans, Gillan, Coverdale & Hughes, JLT. Prvog odmah otpisujemo zbog mladosti i tehničkih sposobnosti koje nisu bile na nivou ovih koji su uslijedili, drugi je toliko zajebao Purple (1972. otpjevavši one koncert koji su izašli kao Made in Japan) tako da ga moraju vući i danas, Coverdale i Hughes (posebno ovaj drugi) su napravili od Purplea potpuno drugi bend a ovaj četvrti je bio očajnička tezga... Ovako, Hughes je u većini slučajeva pjevao drugi glas i njegov soul vokal je išao ispod Coverdaleovog blues/rock vokala... Drugačije ne bi funkcionisalo nikako, a ispostavilo se da ni ovo nije funkcionisalo jer su izdali svega dva sa Ritchijem i jedan album sa Tommy Bolinom na kojima su prezentovali Purple u fazi tranzicije (Burn), funky-soul-rock Purple (Stormbringer, presudan upliv Hughesovih motown korijena) i na kraju rastureni Purple koji je malo ko htio da vidi (Come Taste the Band)... Govoreći o tehničkim sposobnostima, Glen Hughes je jači i od Gillana u najboljim trenucima, ali je njegovo muzičko zaleđe bilo ono što nije odgovaralo u DP, a kažem opet, on je bio drugi glas, a na onoj jednoj studijskoj stvari gdje je pjevao solo ('Holy Man' sa Stormbringera) se jasno vidi da on tad nije bio sposoban za hard rock... A DP su bili hard rock, tako ih bar upamtiše... Nego, danas je itekako sposoban za hard rock u što se može uvjeriti preslušavanjem njegovih skorijih solo album gdje se vidi da je sa godinama postao samo još bolji... Pseudo-motown falset se izgubio a sada su tu Cornellovski divljački uzvici, i naravno soul osnova je u pogonu.

Ah, i kod njega će se naći neki (baš mu trebam prebaciti Port Royal), ali imam još izvora...

Vi sad pričate kao da ti stariji valjaju... Šalu na stranu, znam gdje bih mogao zbaviti 2 starija albuma, pošto ovi što ih posjedujem su stvarno ... Ali dobro, ne mogu svi kao Saxon pičiti 1000 godina.

Hvala na razumijevanju doktore, jebeš ga, za sve postoji objašnjenje... A sad, meni je Abandon tako prazan da nemam namjeru da slušam ovaj posebno kad sam čuo od DP fanatika da je album 'onako'. Zato se rokam Glen Hughesom - album Addiction za početak (dupla mp3 kolekcija). Prosto ne mogu da vjerujem kako dobra ploča...

Slika je tu da dočara kako se umorim kada pokušavam riječima da opišem Floyd sonično savršenstvo.

Ah, trudim se i ja da je držim pri vrhu kad imam šta reći ali je tema takva da mi brzo ponestane snage... Nego, meni su AMLoR a i Division Bell (kojeg moram naći na disku) ambijentalni albumi melanholične atmosfere bez prave poruke, ali imaju posebnu draž zbog toga što shvatam da su stvari mogle otići u puno gorem smjeru...

:oops: :oops: :oops: Daleko ćeš dogurati tako neodlučan. Nego, nabavio sam The Brethren... i Sons of Society i samo mogu reći da su III liga. Valjda bi bolji utisak stekao kad bi nabavio nešto starije, ali ovo mi djeluje kao da je bez ikakve potrebe puko odrađivanje posla.

LINE-UP: Tony Martin - Vocals Bernie Marsden - Guitar Micky Moody - Guitar Neil Murray - Bass Mark Stanway - Keyboards Jimmy Copley - Drums Dakle buy-buy Coverdale.. 8O Prije su se zvali Company of Snakes, svirali su i u Rijeci (HR) na bajkerskom skupu, ne znam da li je tad Tony Martin bio... Volio bih da čujem, imaju momci da sviraju pravo pošto su ko-autori tih pjesama.

Poslednji, br. 41 sa Gilanom na naslovnoj...

Nisi, ali polako.