Vlaja Buraz

... Niko sem mene. Nego, sam intro na Scandinavian Leather je takav da bi Queensryche svoju dušu prodali đavolu da sad mogu tako nešto skovati... POTRAŽITE makar taj intro preko Kazaae da čujete, ako već ne čitav album. (Ja sam tako skinuo čitav album, mp3 je na 192, i u id tagu stoji oznaka 'sdr - rough mixes: not for distribution', ali zvuči jako dobro, završni miksovi ne mogu biti daleko od onoga...) U suštini to je malo mekši album od prethodnih sa standardnom dozom normalnih i nenormalnih stvari, s tim da je ovaj put u produkciju uloženo znatno više pažnje (producent je Euroboy), i ima nekih finih aranžmanskih proširenja (što se može čuti i na 'Fuck The World' singlu)... Are you ready for some darkness? It is still there!

Ah ti moja... Svakog koga volim zovem Boro, pa makar se radilo i o ženskom polu. Moja Boro.

I da, jel' slušao neko Holy Barbarians i Astburyjev solo iz 2000? Taman htjedoh pitati na šta liče, kad nađoh recenziju za solo (izvor je, naravno, www.cultcentral.com), pa evo je copy/paste i ovdje, uživajte... Even amongst some of the fashion and musical disasters that emerged from the Leeds Goth scene of the mid-80s, the Cult were the most laughable and yet bafflingly successful. To this day, no-one knows why, but America lapped up the sight of a stumpy Yorkshireman in a buffalo skin head dress, caterwauling like the bastard offspring of Glenn Danzig and Shirley Bassey, trying to pass himself off as a shaman, while a Whitesnake covers band mauled some chords in the back ground. Now rather than believing that he's Big Chief Running Nose, former Cult vocalist Ian Astbury started to labor under the misapprehension that he's Ian Brown: a half-witted has-been who, now wrenched away from the talented ones in his band, has started to peddle wretched, over produced, shuffling bluesy techno-tinged nonsense. Even the sleeve, a quasi-portrait in muted browns, passes itself off as something that fell out of the inner sleeve of King Monkey's Adventures In Bozo Land. Imagine Alabama 3 without the irony or a Primal Scream at whom you could cheerfully lob rocks. OK, more cheerfully than usual. The result is the most unconvincing slab of faux-Americana since Blur went gospel, or possibly even since U2 discovered their extremely well-disguised Delta Blues roots. Plodding, monosyllabic, self-important and meaningless (wouldn't you shoot anyone that inflicted the couplet "a metaphysical pistol with a gut full of hate/ a metaphysical pistol with a heart full of light" for crimes against pretension?). Not that we should be surprised: Astbury's career has been built around missing the boat and the point. The only disappointment is that, somehow, he's managed to con the king of stoner rock, ex-Masters Of Reality guitarist Chris Goss, into collaborating on this leaden atrocity. Yet rather than concentrating on the sly thrumming blues that are his trademark, there's some heinously forced sub-world music tosh, like the bad bhangra-lite of Devil's Mouth. Yet even that is overshadowed by the unspeakably atuneful, atonal re-hashing.... make that a plain hash of Cult fan favorite The Witch. The new Sit Return version to be found here would, in a reasoned world, be an abandoned demo, so hopelessly misguided that incineration or incarceration are the only reasonable fates. By adding producer/DJ Witchman to the mix, Astbury seems to be hoping for a unique melding of sensibilities and styles. What he gets is three people seemingly working on completely different songs and the most glaring example yet of the technical gap between his own "Learn Guitar In Six Easy Lessons" plunk-plunk strumming and Goss' own mastery. Unfortunately, Goss' brilliance is not matched this time around by his inspiration, and the result is fruitless, formless meanderings, rather than the thunderous, sinewy epics for which he used to be revered. As for Astbury's voice, the pub singer tendencies that were rarely suppressed are given full note-throttling liberty, making one extremely glad that Billy Idol had the good grace to just quit. Possibly Astbury was hoping to conjure up the mystical spirit of Jim Morrison's moodier mumblings. But rather than An American Prayer, it's rather reminiscent of the scene in Wayne's World 2 when the Native American is wandering around with his arse out. You can't help staring, but it's for all the wrong reasons. SpiritLightSpeed by Ian Astbury is out on Beggars Banquet, as is his first solo outing as lead of The Holy Barbarians. RMW Momački rječito, nema šta.

Ja imam autentičan Isusovski efekat na ljude... Ma OK je, mislim, ko sam ja da ti bilo šta govorim, samo sam htio ukazati da smo ovdje (na ovoj temi) svi normalni i da se svi volimo i poštujemo (to WS najbolje zna) tako da nema potrebe za podizanjem tenzija... Sve može polako... A sad, www.cultcentral.com je bolji, ali mi je žao što nema intervjua, to mi je drag segment, no, u okviru recenzija ima nekih objašnjenja od autora... Makar neka riječ od njih. Inače, kolekcija je više nego impresivna, (ni početka joj ni kraja), pa se kontam baciti na skidanje nekih koncerata (prvenstveno me zanimaju snimci sa Sonic Temple i BG&E turneja) pa ćemo vidjeti šta je reći...

Kako sam promijenila pol tako sam mislila prestati slušati ovu poganu satanističku muziku, al' džaba... Imam pitanje: jel' slušao iko live bootleg iz '92. sa Borom Halfordom za mikrofonom? Nešto se može naći i preko Kazaa, a evo uključih se i na DC++ mrežu za razmjenu fajlova i tu takođe vidim da se može naći, pa reko', ako je neko slušao neka prijavi valja li to čemu, kakav je rip, kakav je zvuk/snimak? I da, MTV i 'War Pigs'? Jedino ako urade remix sa Pi Didijem i 99 golih crnkinja na spotu... P.S. Dio bolje pjeva, a i 77 puta je jača pojava na pozornici od debelog...

Blago majci, blago ocu, samo rokaj gidra. You know you're right.

Mislim da imaš problema sa glavom, pa ne bih puno da te mučim, molio bih samo da mi odgovoriš na dva pitanja: 1. Jel' ti stvarno imaš 33 godine? 2. Vidim da si za web stranu postavio www.sanatorium.com.mk, da nisi slučajno član pomenutog benda?

Ti baš imaš problema.

... A Snježana nije spavala ni sa jednim od sedam patuljaka. m/

Pozdravljam Cult fanatika (ovdje se skupilo mnoštvo različitih fanatika pa je dobro da se pojavio i jedan takav), pa da krenemo onda. Ja razumijem da se voli neki bend, da se voli i previše, ali čovječe ne gubi kontakt sa zemljinom površinom. Postoji i 'prikaži' opcija prije slanja posta, da još koji put razmisliš o tome šta si napisao. Zašto si napisao ono gore i još kažeš čovjeku da je to glupost a onda do kraja posta ideš u kontru tome i samo pokazuješ da se ustvari radi o istim mislima sa dva različita stanovišta: stanovišta fana(tika), i stanovišta slušaoca/kritičara sa pogledom iza scena i osjećajem za realnost. Fakat je da su se oni bespoštedno mijenjali, pa sad nekima je to ljigavo a nekima ne... A ono je divna rečenica sa tebi neprijateljske strane. Dječački zajeb. Da, i oni su kao i mnogi mislili da će izmisliti toplu vodu. Trebali su samo smišljati dobre pjesme i sve bi bilo u redu. Što se tiče Ceremony i The Cult albuma, ne mogu ih komentarisati jer ih nisam slušao ali ću sad bome ubrzati proces nabavljanja da možemo zakuvati i oko toga... Izgleda da ima materijala. I da, šta ti je na onom sajtu tamo, daj negdje baci link ako imaš tu kolekciju složenu i sređenu u elektronskom formatu da se može nešto naučiti... Ja sam neku veče tražio The Cult po netu, ali sam slabo šta našao da valja, ako imaš postuj link neke dobre fan stranice... P.S. I meni je Beyond Good & Evil je PREJAK, moramo se malo potruditi da u to uvjerimo ostale.

Evo taman jedna zanimljivost (sa www.hardradio.com - a odakle bi drugdje): ANNIHILATOR's Jeff Waters (guitarist/producer/engineer/mixer) has moved his Watersound Studios Inc. back to his hometown of Ottawa, Canada and is available to produce/engineer/mix metal CD's. To contact Jeff or for more information go to: [email protected] Inače, meni su prva dva Annihilator albuma najbolja, i muzika a i produkcijski, ovi poslije su muzički mekši, a i produkcija je previše čista, bez neke težine... Ali ovaj zadnji je produkcijski tragičan, gitare imaju Zoom 505 zvuk, a i sve ostalo je poprilično mutno što je baš šteta jer je 'materijal' baš momački...

Zvuk instrumenata (posebno gitara) je jako loš...

Bolje ga nemoj nabavljati, jedino ako ga možeš spržiti od nekog čisto da se ismiješ... Stvari i nisu tako loše, ali je zvuk tragičan.

Pa to su albumi iz perioda dok je Joe Comeau (gitara & vokal) bio u bendu - on je sa Sebastianom Marinom činio gitarski tandem Overkilla u periodu od 1995. do 1999. Za to vrijeme su izašla tri studijska albuma, Killing Kind (1996), From The Underground & Below (1997) i Necroshine (1999). Nakon izdavanja ovog poslednjeg Sebastian Marino odlazi iz benda a na njegovo mjesto dolazi Dave Linsk i tada izlazi kolekcija obrada Coverkill, a nedugo zatim Joe odlazi na mjesto vokalnog soliste u bendu Annihilator... Inače, Joe trilogiju karakteriše upravo Joe, odnosno njegov vokal koji se dobro primio uz karakteristični Blitzov vokal te shodno tome ti albumi su bogatiji što se tiče vokalnih ideja (sam Blitz kaže da kad je pisao materijal za te albume je imao u vidu da ima još jednog pjevača u bendu), a i zvuk je poprilično moderan te prepun groovea kojeg neki kritikuju, a neki obožavaju... Inače, Joe je počeo kao pjevač u bendu Liege Lord, kojima se priključio 1989. (nisam baš siguran za ovaj podatak) i snimio jedan album sa njima da bi se ubrzo taj bend raspao... Negdje ovdje sam ja ispitivao Boška o Liege Lord, pa da se ne ponavlja sve to samo ću reći da su Liege Lord kultni američki power metal bend...

Pa kako te nije sramota?! Ian GILLAN A što se tiče banana, sad sam pojeo dve, pa ne bih baš... Ponedjeljak 25. avgust je datum zvaničnog izlaska albuma pa se neću zalijetati da ga skidam preko Kazaa, valjda će se naći u prodavnici. To se sigurno nabavlja...

Bez Horrorscope nema ništa... A onda The Years Of Decay, pa Joe trilogija (Killing Kind, From The Underground & Below, Necroshine), to je ono najbolje... WRECKING CREW!

Vjetar duva lomi grane, niko neće da mi stane... Na netu nema ništa zvanično, a AC/DC trenutno su fazi snimanja, dok će turneja (najvjerovatnije) uslijediti početkom proljeća iduće godine sa početkom u Americi, znači Evropa bi došla tokom ljeta, a sumnjam da sad imaju neku želju da zajebu svoje planove i dođu iz Kanade da poklone koncert Beogradu...

Isti slučaj, nego stvar je u tome da je na omotu napisano baš kao što stoji u imenu ove teme (i to bez zagrade), jeftina propaganda u fazonu 'bend legendarnog R.B. iz D.P.'

Sad ćemo igrati na domaćem terminu... Ovako, mi ćemo se veoma brzo složiti, tebe sad zbunjuje terminologija, ali će sad Boro pojasniti pa ćemo se naći.... 1. Ja na onoj slici vidim karmin. Ako vidiš indijanca, što je moguće na nekim njegovim slikama (na onoj možda malo manje nego na drugima), onda kakve veze imaju njihovi goth korijeni da ih suprotstavljaš glamu? (To je da malo prebacim loptu pa da ti se malo mučiš objašnjavajući.) Glam je samo odrednica imidža (o tome se negdje već raspravljalo, pa sam mislio da se sjećaš tog detalja), i u jednom trenutku - trenutku njihove najveće slave - oni su dijelili taj imidž i sa još nekim bendovima činili LA glam/hard rock scenu koja je esencija mejnstrima, širokih ulica i blještavih svjetala sa kraja '80-ih... Zbog toga sam to rekao, a oni su inače (da ne bude zabune navodim, i zadržavam autorska prava na ovu definiciju) hard rock bend sa blues podlogom (znači starog kova) i povremenim gothic prelivom (unikatna inovacija)... 2. Te albume nisam slušao. Vidjeću da ih zbavim, ali me je trenutno sramota što tamo napričah na temi o Claptonu masu stvari, a slabo ga slušam, pa dok njega ispoštujem koji dan, doći će i The Cult na red... 3. A ove različite verzije 'Sweet Soul Sister' su uglavnom 'radio edit' različite verzije sa kojekavih singlova i kompilacija... Ništa bitno...

'Catch The Rainbow' (al' ne da sam plitak po pitanju Rainbow), i 'Since You've Been Gone' (u izvođenju Geordie).

So, so you think you can tell Heaven from Hell Blue skies from pain Can you tell a green field from a cold steel rail? A smile from a veil? Do you think you can tell? And did they get you to trade your heroes for ghosts? Hot ashes for trees? Hot air for a cool breeze? Cold comfort for change? And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage? How I wish, how I wish you were here We're just two lost souls swimming in a fish bowl year after year Running over the same old ground What have we found? The same old fears Wish you were here Plači mala plači!!!

Da, da, sve na malog toplog teba svaliti... E, da, skinuo sam ovaj spot, ali nigdje Tawny da briše Jaguara? Možda je druga verzija spota, drugačije montirana, ali ovdje ona samo u jednom trenutku dolazi u garažu, ali ništa krpa, ništa šlauf, ništa plaženje po autu u kupaćem kostimu... Da taj dio možda nije na kraju, nakon što ga uhapsi 'Seks Policija'? Bilo bi logično, kako ona od muke što su njega uhvatili tužno briše njegovog ... Jaguara ... E taj dio na samom kraju je isječen na ovom spotu što ja imam. PIH

Pa, posjedujem 3 albuma: Electric, Sonic Temple i Beyond Good & Evil (i još Pure Cult kompilaciju), tako da samo njima mogu govoriti, i reći ću nešto što bi trebali zvučati čudno: Beyond Good & Evil mi je najbolji od svega toga. Da. Sonic Temple, svaka čast, legendarni hitovi '80-ih, 'Sweet Soul Sister', 'Fire Woman' (prije svih), a i ostali, Electric - siroviji hard rock pristup ('Lil Devil', 'Love Removal Machine'), ali Beyond Good & Evil mi ubija od početka do kraja. 12 hitova, rifologija najbolja dosad, neočekivano garažna produkcija od strane Bob Rocka, i što se tiče njih, neviđena 'ljutina'... Izuzetno moćan bend, samo im treba puno da se natjeraju pa da sviraju kako treba...

Bome, mene bi ti albumi samo natjerali da povratim. Da se razumijemo, na tim albumima ima izuzetnih stvari, ali opet je to druga liga zapad u odnosu na ono što je tad bilo vrh hard rock zvuka, a da ne pominjem koji je to pad u odnosu na stari Purple. Ja nisam neki fanatik, da ću sad reći samo originalni period iz '70-ih je dobar, ovo ostalo ne valja, ili ne znam ni ja šta, ali po meni, ti albumi nisu imali pravi koncept i usmjerenje, a i muzički i produkcijski su poprilično neinspirisani...

Nije sporno da se nisu trudili dovoljno, ali ipak je jasno šta ona grupa piksela predstavlja...