Vlaja Buraz

Korisniče drago mi je da ovaj tvoj post ima nekog smisla za razliku od većine koju si prosuo po forumu pa da ti odgovorim: mislio sam na ljeta 1993. i 1994. kada sam počinjao slušati muziku, CD je bio još uvijek nepoznat pojam, pa ja sam kupovao ploče (na ulici naravno). Tada su u BL bile jebene restrikcije struje pa mi je sva ta muka činila još slađim preslušavanje tih ploča... Oh, you made me cry when I remembered those times... Nadam se da te odgovor zadovoljava. (A što se tiče drugog dijela posta, već sam ovdje dva tri puta napisao šta mislim o periodu 1982-1996.) A sad, something completely different: Nikad stvar PARANOID! Ja sam album 'Paranoid' imao na kaseti bez spiska pjesama (a nisam bio siguran ni koji je to album) i tako ga slušao ne znam ni ja koliko, i onda kad sam sa drugarima krenuo razmjenjivati iskustva, svi mi kažu da je Paranoid najjača stvar. Ja slušam njih i govorim da nije, ne može biti jača od Sweet Leaf ili Fairies Wear Boots, a ovi naravno nisu slušali te stvari pa i dalje ponavljaju isto. E onda ja poludim i kažem:'Pa dobro, dajte mi da čujem tu stvar', i kad sam je čuo i saznao koja je to pjesma ustvari (pošto sam je 'ladno imao na onoj kaseti i slušao stalno) bio sam totalno razočaran... Ta stvar meni nije ništa posebno, jedino što je kratka i totalno odudara od ostalih stvari iz tog perioda. Zvuk je lošiji nego što je slučaj sa ostalim pjesmama sa tog albuma, mislim da je ona snimljena ranije za singl pa je nakon uspjeha singla ubačena tu i onda je još album nazvan po njoj... A sad što se tiče kompleksnosti i pojednostavljivanja strukture pjesama, slažem se da se Sabbath mijenjao i u periodu sa Ozijem, išao ka jednostavnijem ali meni to nije sjelo, no sad ću opet poslušati te albume, juče sam krenuo od prvog... A sad, činjenica je da široke narodne mase uvijek hoće jednostavno, većina ljudi teži ka jednostavnijoj muzici jer nema vremena da posluša nešto pet puta s mukom da bi pri šestom slušanju uživala. To su uglavnom ljudi kojima muzika ne znači previše (a to je većina) i jebiga... To je razlog zbog čega je sad mejnstrim muzika ovako bljutava. I još, Black Sabbath je najuticajniji bend svih vremena, ali su oni izgubili dah u osamdesetim i to je komadić koji nedostaje... Nedostaje pravi kontinuitet... A sad, ima tu malo i do geografije, kod nas su Deep Purple i Uriah Heep bili znatno ispred Sabbatha, dok je u Americi (jebiga, to znam pouzdano, ne znam podatke za Evropu) Sabbath svjetlosnim miljama ispred tih bendova... A i jedan od razloga je i taj što nekim ljudima nedostaje godina i slušalačkog iskustva da shvate Sabbath...

Srušio si moje snove onim rečenicama.

Prokletstvo. Skontali su.

Bloody Baroness, bar taj No.4 prevrti do zadnje pjesme pa nju poslušaj...

Što se tiče ove krađe, ne šalim se ni najmanje... Coverdale & Page, čarobnjaci kakvi jesu, su te 1993. otišli u budućnost, tačnije u 2001. i maznuli od Sistemaca melodiju te napravili pjesmu... Matore bitange, sram da ih bude... A sad, album je OK, ali ove dve stvari bih mogao slušati stalno, a ovo ostalo mi nije toliko zanimljivo, ali daleko od toga da ću reći da su to snimili samo da bi uzeli pare. Pa ko se namlatio para ako nisu oni - prva tri Zeppelina u Americi imaju dijamantski tiraž, IV dvostruki, a o ostalim da ne govorim... 1987 je takodje prodat u preko 10 miliona kopija, 'Slip Of The Tongue' je dvostruko platinasti, tako da o priči o snimanju radi para nema govora. Paul Rodgers (Free, Bad Company - bio sa Page-om u bendu Firm, na papiru su bili supergrupa, ali nisu do kraja opravdali to... snimili su dva albuma 1984. i 1985. mislim) je rekao:'Nije mi toliko bitno da li će ovo uspjeti ili neće, bar ću moći reći ljudima da sam bio u bendu sa Jimi Page-om.' Mislim da je to isti slučaj bio sa Coverdale-om, vjerujem da mu je bila čast da radi sa Page-om (da li je potrebno pričati o uticajnosti Zeppelina), a album ne djeluje pretenciozno ili nategnuto, već tačno kao opušten spoj njih dvojice, naravno sa duhom Zeppelina u podlozi, ali ko im može na tome zamjeriti... Northwinds sam slušao davno, ali ću ga za koji dan opet ubaciti, trenutno obnavljam Black Sabbath... A što se tiče ovog zadnjeg, Page je negdje u svojoj kućici u nekom engleskom selu gdje sjedi na stolici za ljuljanje i muči akustičnu gitaru, dok ga služe dve plavuše bliznakinje porijeklom iz Švedske...

'Killing Kind' je prejak! Znam da ti je 'From The Underground & Below' dobar, tako da nema šanse da ti se ovaj ne svidi, sve su redom 'sing along' hitovi: Battle, Certifiable, Gold Face Pagan Stomp, Let Me Shut That For You... i naravno Cleansing, i još jedna stvar koje su onako laganije. Ima čak i instrumental Feeding Frenzy - šta da kažem nego sve u svemu pet od pet Čalija. A pobogu, šta ja znam gdje ćeš naći 'Wrecking Everything'... Čini mi se da se ne trudiš kao nekada...

Drago mi je da vidim da ovaj svijet ima na kome da ostane... Tvoja se generacija upoznala sa Sabbathom preko Forbidden albuma, a ja sam imao ploče Sabbath Bloody Sabbath i Attention i čekao da dođe struja (koje je mjesečno bilo po par sati) da ih mogu slušati... A sad, što se tiče Heaven And Hell, to je jednostavan, direktan album pa ga ljudi zbog toga vole, jer čini mi se da za stare albume ipak treba malo više vremena da se uhvati magija dok ti kad čuješ 'Sing me a song, you're a singer' odma' znaš o čemu se radi. U pitanju je jednostavno 'singličnost' pjesama (pri ovom mislim na to da svaka pjesma može stajati za sebe, te da nema ni sekunde viška u strukturi - glavni su rif i refren i nema puno šta pored - za razliku od legendarnih stvari sa prvih albuma - 'ko zna zašto je to dobro') u kombinaciji sa glasom koji bi i Bog koristio kad bi imao namjeru da se obrati narodu... Zasad toliko, odoh spavati, pa i ubuduće možemo o ovome... Pozdrav P.S. Boro 69: pakleni patuljak je lik iz novije srpske mitologije (koju trenutno izmišljam) i predstavlja suštu suprotnost svom blizancu Bokiju 182: baštenskom patuljku, a cilj mu je da zbunjuje ljude i povremeno plaši malu djecu...

E da, zaboravih, 'A Prayer For The Dying' melodiju su ukrali iz Aerials (SOAD).

E tu si u pravu!

Vidim i ti Dušane imaš sat. A ja ga danas slušam, poprilično su se primile 'Waiting On You' i 'Easy Does It', ovo ostalo slabije. Prijatno me je iznenadio Coverdale, koristi više svojih mogućnosti nego u WS, ima baš visokog Plant-ovskog cijepanja (zbog kojeg je i zaradio nadimak 'David Coverversion), ima finog pjevanja, a bogami i Šon Koneri momenata...

Zaboga miloga, stvar 'Cleansing' sa Killing Kind... Danas sam ga slušao, pa sam bio inspirisan. Na kraju stvari u 'a capella' dvoglasu pjevaju ovo. Btw, RNA jesi slušao 'Wrecking Everything'? Šta je reći, kakvi su utisci?

Jesam. (Imaš li sat? Imam.) (Kako bi bio moćan post da sam samo napisao 'jesam'.) Nije mi se svidio, mada ću mu dati još koju šansu (I to odmah). Direktan spoj Zeppelinovske mistike sa Coverdale pornografijom, ali sve to nažalost u pogrešnom vremenu. Produkcija na albumu mi dosta smeta, nije nimalo ujednačena, vidi se da Page-u nisu baš bliske moderne spravice... Ali u suštini fin je to album, jedinstvena saradnja dve legende, a mnogi kritičari su se složili da je to najbolja stvar koju su Coverdale i Page napravili u drugom poluvremenu njihovih karijera. Jedanaest pjesama, svega po malo a meni su malo življe stvari bolje legle od laganica. P.S. Omot mi je skroz dobar...

JESUS CLEANSE ME, CAN YOU HEAR HIM? JESUS CLEANSE ME NOW... Najluđi momenat u istoriji thrash metala.

Eh moj nergalu, sad sam siguran da ne znaš ni čitati. Ja znam da si ti sirotnja te da nemaš novca da uplatiš puno sati neta pa da možeš 'visiti' i saznati ponešto, ali, ako već imaš namjeru da sa vremena na vrijeme napišeš koji smislen post ili odgovoriš nekome, potrudi se onda da pročitaš prethodne postove... Stvar ukusa je kad čovjek vidi da se bend raspada ali ga menadžeri nagovaraju da uzima nove ljude i da izdaje ploče koristeći ime iza kojeg su stajala četiri čovjeka od kojih je on ostao sam. Stvar ukusa? Black Sabbath su inovatori (za razliku od recimo AC/DC) te je za njih bilo pogubno raditi 'prosječan' materijal. Razmisli malo o tome. A činjenice su činjenice. Ja sam u prethodnom postu rekao da je Black Sabbath funkcionisao kao ekipa, i kad se ta (originalna) ekipa rasturila, stvari su počele da imaju sve manje i manje smisla sa kulminacijom u Reunion koncertima koji su bili krajnje usiljeni i bez ikakvih emocija... Dokaz da i vrijeme igra neku ulogu. Zašto su bili tezga? Taj sam odgovor već dao u okviru 'stvar ukusa' segmenta. A Ozzy se prodao, ali je stvar što je on čitavog života težio da se proda (i to je najnormalnija stvar kod većine muzičara). A sad koliko se on trudi, to je druga stvar koju vjerovatno nikada nećemo saznati ni ti, ni ja. Besplatna turneja po Americi? Pazi, u tvojim godinama ja sam mogao slagati svog komšiju da Jimi Hendrix gostuje u Beogradu a da mu je pregrupa EKV, ali besplatne turneje su ipak nešto drugo. Odakle ti Zeppelin da iščupaš i da vučeš poređenja? No lijepo si me iznenadio kad sam vidio da znaš da su iz istog grada... Za bonus poene odgovori koja su još dva benda (svjetski poznata) ponikla iz Birmingema? P.S. Koliko si ti vidio njihovih slika? Vidio si onu jednu gdje se smiju nekom starcu koji leži na klupi jer su drogirani k'o majke... Pa, slikali su se oni još par puta.

Pazi, ovdje je razlika samo ko je veći ljubitelj dotičnih. Ja i nisam baš, neke stvari volim ali se trudim da budem realan. 1. Šta je Black Sabbath i bio većinu vremena nego tezga? 2. Ne kažem ni ja da je sve što su napravili u tom periodu smeće, štaviše ti albumi imaju neku svoju posebnu draž, ali Sabbath su jedni od najvećih inovatora i ti albumi su (uglavnom) bili korak unazad u idejnom smislu, u potpuno drugom stilu (koji su oni ustvari izmislili a drugi ga pojednostavili i izmjenili pa im ga vratili) i zbog toga mislim da je to loše. Da ne pominjem kako je to svjetlosnim godinama udaljeno od originalne ideje... Originalni Black Sabbath je imao svoj zvuk koji su tačno kreirali četvorica originalnih članova (kao što su Purple ubacivali djeliće klasike u njihove pjesme, Sabbath su to radili sa džezom, tako da mi je smiješno slušati ovo poslije kad čujem čisti heavy rock, potpuno ravan ritam i bas gitaru bez ikakvih improvizacija. Mislim fali tu nešto...) i kako je koji odlazio... Od Black Sabbatha je ostalo samo B. I kakva granična linija komercijalnog? Na šta tu misliš? Oni su se toj liniji najviše primicali sa Ozijem, jer im je vrijeme bilo na njihovoj strani. Poslije nisu imali više nikakve šanse za to. 3. Imena Ward, Butler, Iommi, Osbourne (bogami i Dio, Tony Martin, a da ne pominjem sve one matore britanske muzičare koji su prošli kroz bend) i BLACK SABBATH su definitivno za poštovanje, i istina je da su simbol jednog vremena, ali koje je to vrijeme? Ja razumijem da su ti oni vjerovatno omiljeni bend (Blanziflor - ne znam šta je to, izgleda mi kao ime nekog cvijeta, ali avatar je nepogrešiv) pa ti ovo i nije baš uživanje za čitati, ali ja se trudim da budem realan i iznosim svoje mišljenje, možda malo oštrije nego što ono ustvari jeste ali sa ciljem da malo podstaknem ljude na kvalitetnu diskusiju... P.S. Ovaj izraz 'plač božje matere' ti je odličan, ali ja bih ga upotrijebio za 'Born Again'... Taj album je za mene 'Dead Again (For The First Time)'.

Pa o čemu mi ovdje govorimo? Reunion koncerti su toliko neiskreni da je to sramota. Black Sabbath više ne postoji. Bordinu bi bolje bilo da lupa sa bilo kim drugim mjesto da svoj raskošni talenat troši na lupanje para sa matorim konjom... A ovi neki albumi sa Tony Martinom su OK, ali to je potpuno druga priča od Sabbatha... A i jeste prodavanje muda majku mu!

Pa ovako, ja Jagode nikad nisam volio niti slušao, tek sam nedavno poslušao neki disk sa najvećim hitovima čisto iz poštovanja prema starim ljigavim heavy rokerima... Not my cup of tea. (Dok se jedan moj drug zaklinj'o u 'Čarobnjake' ja sam mu uvijek kontrirao sa prvim albumom Vatrenog poljupca. Bio sam živahno dijete.) Zele je OK gitarista, ništa više od toga. Što se mene tiče, jači je po pitanju stila nego tehnike, i veći je LIK nego što je gitarista... Lijepo mi je čuti da nije u nekom ego tripu već da je normalan čova. I da je odbio Whitesnake! (Ovo sam nabacio samo da mi ne bude čitav post off topic.) A sad ovo off topic, ja sam nešto sitno pisao za neke omladinske novine o muzici, uradio sam nešto retrospektivnih članaka, nešto recenzija i taman sam krenuo pripremati neki feljton kad su krenule pristizati dobre pare, i vidjevši to shvatio sam da je 'vrag odnio šalu' pa sam prestao. Ovo je šala naravno, ali radije ne bih navodio razloge zbog kojih sam se prestao tim baviti...

Malo ću ti izrezati post da se imam na šta osloniti, nadam se da neće djelovati kao vađenje iz konteksta... Ponoviću odmah da se ta pjesma može tumačiti i na taj način međutim ovdje ću te pokušati odgovoriti od toga. 1. Oni su imali (i još uvijek imaju) stvari kao što su 'One World', 'Make Me Laugh', 'Skeletons In The Closet' i tu se vidi da im socijalna svijest nije stran pojam... Ljudi su iz Njujorka i stvarnost je da čim izađu na ulicu vide milion ljudi raznih boja, rasa i nacija - to je Njujork, to je jedna strana Amerike. Scottu, skotu je nadimak 'The Jew', ne znam šta je Bush, ali su ovi ostali očito italijanskog porijekla, znači kao bend su šareni i nikad nisu bježali od toga. 2. Kad se ide na kartu patriotizma, ide se principom 'šakom u glavu' koji su koristili Dave (Megadeth), Zakk Wylde i još masa likova. Direktno, jer se na to primaju ljudi koje od svega muzika najmanje zanima. A Anthrax su dosad izgubili sve fanova što su mogli izgubiti, i to je veoma očito. Nemaju oni šta sakrivati više jer nemaju kredita kod ljudi... 3. Ne znam kakve je volje bio taj recenzent, ali nije mu to još trebalo... Moguće je da je bend na nekom koncertu izvođenje te stvari posvetio državi koju najviše volimo da mrzimo, ali evo šta je sam tekstopisac rekao: "Safe Home would be my favourite lyrically," continues Scott, "just because it's the most personal for me. It's about my relationship and how happy I am about it and how great it is. And I think I was able to express that without it sounding like some kind of cheap or cheesy or lame, you know, for lack of a better title, love song. I think it just comes across as a really strong, emotional statement musically and lyrically that people really seem to be connecting to, just because it was so easy for me to write." (copy/paste metodom izvučeno iz intervjua koji je Scott Ian dao Martinu Popoffu za www.hardradio.com - ima još koja zanimljva stvar u tom razgovoru, ali da sad ne otkrivam)

Pa sad, čini mi se da si ti na jednoj od prethodnih strana naveo da ti je dobar period sa Tony Martinom, pa ću ti odmah morati reći da se nećemo nikako moći složiti... We'll spill some blood on that one. Znam to za 'Seventh Star' ali je fora u tome što je i Sabbath sa Dio-m potpuno druga priča (koju sam ja jedva prihvatio), a ovo poslije je baš prodavanje muda pod firmom Black Sabbath. To nije ono na šta ljudi misle kad kažu Black Sabbath, to su usputne stanice u biografijama tih ljudi koji su prolazili kroz Sabbath... Ali dobro, nek' se bar stalo sa tom mukom, napisao sam 1982-1996 jerbo računam da od '96. Black Sabbath više i ne postoji aktivno.

Ah, šta da ti kažem, jesam. Čika Boro ne valja falš robu. Samo kvalitet.

Pazi, ljudi su ipak iz Njujorka, ali na dobrotvornom koncertu za žrtve 11. septembra su nosili odijela na kojima je pisalo 'We're not gonna change our name'... Ne trude se da budu politički korektni, što je danas jako popularno u Americi. (I što i im bez sumnje pomoglo.) Spot sam gledao, i nisam vidio ništa što bi me podstaklo da mislim kao ti, iako se ta pjesma definitivno može tumačiti i na taj način, jednostavno ja nisam imao u glavi te ideje koje ti imaš pa mi nije na pamet palo da je tako tumačim. (Mada bi im bolje bilo da su spot prekrili zastavama i igrali na kartu lošeg patriotizma, jer bi im višak medijske prisutnosti dobro došao.) Inspiracija za tu pjesmu im nije bio patriotizam već kriza srednjih godina, a čitao sam neke intevjue gdje se Scott Ian hvali kako nikad nije napisao bolji tekst...

Ne radi se o tome, to je jednostavno priglupa ljubavna pjesma, njihov pokušaj da naprave 'You Shook Me All Night Long'.

Jebeš ga Dušane, ja ovo kopam iz kojekakvih knjiga istorije dok ti znaš stvari iz prve ruke Nego, to je informacija iz Yu Rock Enciklopedije (Janjatović), tako da je moguće da je netačno ili da je preuveličana stvarna situacija (ako bude trebalo, napisaću još koji detalj koji je tamo naveden) ali morate priznati da u svakom slučaju jako zanimljivo zvuči. Gdje bi mi sad bili da je Zele snimio '1987'? P.S. Možda opet krenem nešto raditi za novine, pa vježbam grandioznost pristupa. Zvučalo je zajebano, zar ne? ... Ko u 'Svetu'...

Eh, da, kad već pričamo o velikim zajebima... Naš omiljeni domaći gitarski heroj iz '80-ih Zele (ma valjda znate ko je Zele) je neke 1986. u Londonu nešto muljao i sarađivao sa Don Airey-em, koji je tom prilikom vidjeo njegov potencijal i pozvao ga u Whitesnake. Zele je to odbio sa obrazloženjem da hoće da se koncentriše na sopstveni rad odnosno proboj Wild Strawberries u svijet... OH ZELE, YOU STUPID MOTHERFUCKER!!!

Razmisli malo o ovome - šta su radili od 1982. do 1996. ako nisu (odnosno Iommi) prodavali muda koristeći ime Black Sabbath. A tek šuplji reunion sa Ozzyjem - izdavanje kompilacija i najavljivanja novog studijskog albuma u originalnoj postavi - svi smo vidjeli šta je bilo od toga. Prva tri albuma + originalni period sa Dio-m su vrhunac, ali ne treba pretjerivati.