Novi album matorih australijskih drumskih ratnika Rose Tattoo, Blood Brothers, je izašao 19.02.2007. U trajanju od 40-ak minuta (11 pjesama), album zvuči isto kao što bi zvučao da je izašao 1983. Nevjerovatno. Fenomenalan mesnati zvuk gitara i odgovarajući prodoran glas malog ćelavog Ljutog Andersona koji presjeca taj zvuk. Novi slajd gitarista se zove Dai Pritchard i čovjek radi posao, a Mick Cocks je na drugoj gitari, njegov zvuk mi je nedostajao na prošlom studijskom izdanju. Ritam sekcija je još uvijek u sastavu Steve King na basu i Paul DeMarco bubanj. Produkcija je opuštena, krajnje nenametljiva i nadasve realna (što je danas rijetkost), Mark Opitz je potpisan, a snimano je u Australiji. Album par nijansi prirodnije zvuči nego prošlo studijsko izdanje koje je snimljeno u Njemačkoj sa krautima za tonskim kontrolama.
Što se pjesama tiče, onako, 3/5, kad se sve sabere i oduzme. Samo je jedna stvar prava himna u rangu "Scared for Life", numera #4 imena "1854". Pored toga jako su zanimljive mračna "Creeper" kao i brza "Slipping Away" sa odličnim rifom, ali daleko od toga da su ostale pjesme loše (sem možda "City Blues"). Da napomenem, "Nothing to Lose" (rif) podjeća na jednu Satrijanijevu stvar, neću reći koju. Ali je simpatično.
Samo nek' prže.
http://www.rosetattoo.com.au/