Jump to content

Dry-Na-Nord

Iskreni članovi
  • Posts

    97
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Dry-Na-Nord

  1. Sve je to lepo, ali ovom generičkom rečenicom si tako mlatnuo stvar da sam jedva odlučio da nastavim da čitam. Kolektiviteti slabo gde imaju ljudska prava, a ponajmanje u političkom sistemu koga ti pominješ. Zna se lepo odakle potiču korporativizam i sindikalizam koji su se i u ovom konkretnom slučaju pokazali kao zlo. Nije mi baš jasno da li se borite za totalnu liberalizaciju tog dela tržišta po kojoj ljudi mogu (ali ne moraju!) biti članovi nekog udruženja ili ćete ipak osnovati udruženje koje će samo biti još jedan sindikat u koji svi moraju da se učlane? Korporacija je isto što i sindikat, isto što i udruženje, isto što i unija; i svaki od njih se bori na takav način da svojim članovima osigura dobrobit (inače će ga napustiti), ali sa druge strane zloupotrebljava svoj položaj da kontroliše rad nečlanova u tom sektoru. Imaš milion takvih stvari po vascelom svetu: advokatske komore, lekarske komore, sindikat obrazovanja, sindikat radnika javne uprave, unija poslodavaca, udruženje taksista, društvo književnika, udruženje izdavača... I sva ona nastaju odozdo, demokratski, stvaraju ih njihovi članovi da bi kontrolisali one koji hoće da uđu u taj sektor. I sve njih treba rasturiti ukoliko stvore takav jedan neliberalni aranžman u kome je pojedinac prinuđen ili da se učlani u udruženje ili da prestane da se bavi tom delatnošću. To je poenta, a kapitalizam, fašizam i socijalizam ćemo da ostavimo ozbiljnim ljudima...
  2. Crni metal i siva ekonomija Ako ovih dana čvrsto rešite da se ubijete bacanjem naglavačke sa Kalemegdanske tvrđave ili uzimanjem poveće doze heroina, bićete u velikom problemu. Država će pokušati da vas spase. Džabe ste vi pri čistoj svesti i zdravoj pameti rešili da to uradite, krajnja instanca koja odlučuje ko je pametan je negde u hodnicima nekog biroa. Ima čak i bizarnijih stvari. Milan Tarot i njegov vidoviti Bene Gesserit esnaf su zabranjeni na srbijanskim televizijama iz svima znanih i mnogima prijemčivih razloga. Uzalud je objašnjavati da bi mediji trebali biti slobodni u emitovanju svog programa a gledaoci u trošenju vlastitog novca putem telefonskih usluga. Ne samo kolektivna pamet RRA, nego i hiljade građana će se složiti sa ovakvom politikom. Zašto? Pa zato što jednostavno misle da su pametniji od tog malog broja svojih sugrađana koji se pale na vidovnjake i da imaju pravo da ih na polunasilan način odviknu od gluposti. No, to su građani kao pojedinci. Šta da radimo sa udruženjima i sindikatima koji monopolizuju svoj većinski položaj na određenom tržištu i, uz blagoslov i zakonodavstvo države, postaju alfa i omega u datoj grani. Taksista, lekar, advokat bez licence? To neće da može pa makar imali dva miliona korisnika koji žele platiti za vaše usluge. Ili još gore ako hoćete da radite za svoje klijente bez ikakve novčane ili druge nadoknade. Korporacije sa državnim ingerencijama odlučuju da li ste ili niste nelojalna konkurencija, u suprotnom eno ih u Nemanjinoj, blokiraše saobraćaj... Jedan od retkih domaćih bendova koje actualy mogu da slušam je i beogradski metal sastav Consecration. Oni su pre neki dan krenuli put Rijeke gde su imali zakazan koncert. Sjajna stvar, složićemo se svi. Naši bendovi idu tamo, njihovi dolaze ovde, družimo se, razmenjujemo ideje i iskustva, otkrivamo nove grupe, jednom rečju – istina, odgovornost, pomirenje. No, Beograđani nisu daleko stigli. I pored ponetih ličnih dokumenata, pasoša, pozivnog pisma, ATA Carnet pasoša za muzičku opremu, hrvatska granična služba im je zabranila ulazak. Razlog? Nemaju uverenje od reprezentativnog udruženja da su – muzičari! What the fuck? Mnogi će se složiti sa ovakvim postupkom hrvatskih vlasti braneći se argumentom da se mora znati ko šta radi i koliko to naplaćuje kako bi država ubrala svoj mali procenat u vidu poreza. Hajde sada da ostavimo po strani raspravu o tome da li bi Consecration tamo nešto zaradili ili im je organizator garantovao samo obrok ili dva i ad-hoc smeštaj (pouzdano znam da čak ni u crno obučene Riječanke nisu uračunate u aranžman, pa bi sve zavisilo od individualnih kvaliteta Beograđana). Hajde da ipak prihvatimo tu priču o porezima i vidimo zašto je klimava. Naime, ako poslodavac (organizator koncerta) odluči da dovuče nekoliko momaka pod izgovorom da su oni nekakav muzički bend i ako on sa njima sklopi ugovor o (ne)plaćanju, bojim se da tu nema mesta za nikakav sindikat, uniju ili udruženje. Ako poslodavac na svoju odgovornost dovodi buljuk ljudi sa čudnim frizurama misleći da se radi o muzičarima, mislim da mu onda i treba dozvoliti da se osramoti i bankrotira jer je doveo šarlatane. A porez koji bi se eventualno platio bi se utvrđivao u trouglu poslodavac-izvođač-poreska uprava. Pa čemu onda služi Udruženje estradnih umetnika i izvođača Srbije? Udrite me kobilicom basa posred čela ako znam! Po forumima neki njihovi članovi tvrde kako je licenca tog udruženja jedan od uslova da se dobiju putne isprave za izlazak iz zemlje u ulozi muzičara. Naime, kad ne bi bilo njih, svaki klošar sa drombuljom ili okarinom u džepu bi mogao da ode na granicu tvrdeći da je upravo započeo svoju evropsku solističku turneju. Ili još gore, vele oni, šta ako neki kriminalac pobegne od pravedne ruke zakona predstavljajući se kao muzičar. Tja... Već zamišljam Legiju kako posle bekstva iz zatvora, a noseći violončelo u desnoj i Dvoržakovu Simfoniju iz Novog sveta u levoj ruci, grabi ka crvenom horizontu hrvatske granice. E da! Ako ste član udruženja možete sebi plaćati doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje. Jeste da je moguće da se te pare u istoj funkciji stave i na štednju, pod jastuk, u privatni fond, ali je lakše ovako. Vi nama malo para, mi vama malo monopola i tako su živeli srećni i zadovoljni do kraja života... Neki optužuju Hrvate za ovu papazjaniju i pozivaju našu državu da odgovori istim merama. Zaista to će pogoditi (i pogađa) upravo one najmanje, neafirmisane bendove čija je muzika daleko od mainstreama. To su sada doživeli Consecration, a ranije se dešavalo i mnogo poznatijim facama poput Darkwood Duba i Kande, Kodže i Nebojše. To će se verovatno dešavati i ubuduće jer izgleda da sinergija hrvatskog pravnog okvira i srpske politike izdavanja licenci upravo to i omogućava. Ne poznajem hrvatske pravne norme, ali ako imaju nešto poput našeg dokumenta koji se zove Posebni kolektivni ugovor za radno angažovanje estradno-muzičkih umetnika i izvođača u ugostiteljstvu, diskografiji i koncertnoj delatnosti koji je donet na osnovu Zakona o radu, onda se ova situacija doima kao jasna. Dotični dokument naime u Članu 5 kaže: I tako... Verovatno da neko slično hrvatsko udruženje na sličan način 'štiti' svoje metal proizvode od inostrane konkurencije. Pitanje je samo zašto su hrvatski graničari od Beograđana tražili licencu konkretno Udruženja estradnih umetnika i izvođača Srbije, a ne nekog drugog. Ispostavlja se onda da to udruženje u Srbiji ima monopol na izdavanje licenci, da te licence koštaju par stotina evra po čoveku na godišnjem nivou i da su potrebne čak i za alternativne muzičke bendove koji drže po dve svirke godišnje bez ikakve nadoknade. Zašto i takvi bendovi moraju imati licencu? Pa zato što je zabranjeno nešto raditi besplatno. A zašto je zabranjeno nešto raditi besplatno? Pa zato što država od toga ne ubira nikakav porez. Sa njene tačke gledišta je svejedno da li će svirke biti ili neće jer je u svakom slučaju tu njen prihod jednak nuli.
  3. http://rapidshare.com/files/142379045/E-knjige.rar pass: rapidserbia.com Tu imaš: Anatomija ljudske destruktivnosti; Autoritet i porodica; Umeće ljubavi; Zdravo društvo; Imati ili biti; Psihoanaliza i religija; Dogma o Hristu/Bićete kao bogovi; Kriza psihoanalize
  4. Šta sve moderatori ovde moraju da pročitaju bog te mazo! Ja sad procunjao po forumu, znači, ono, brateeeee... Gospodine Tešanoviću, prvo mislim da me niste skroz razumeli. Nemam ja nameru nikog da preobraćam, a posebno ne vas koji mislite svojom glavom i imate takav avatar. Mislim vi sigurno mislite da mislite svojom glavom? Vi čak pretpostavljam da tvrdite da mislite svojom glavom? E, zašto onda u jednom državnom sistemu svi ne misle svojom glavom ili čak svi ne misle isto, iako imaju prilike da imaju identičan način obrazovanja i isti opseg medija koje mogu da prate? Obrazovanje je čovekova sloboda, a ne obaveza. U jednom anarhističkom društvu bez uspostavljenih standarda obrazovanja, standarda zapošljavanja, standarda rada i totalne decentralizacije svega, obrazovanje se stavlja u privatne ruke. E sad je kod vas taj problem shvatanja privatnog. Privatno ne znači da će školu da drži Milorad Mišković ili neki biznismen, privatno znači da će se osnovno obrazovanje sticati od roditelja i rođaka, od crkve, od škola koje su formirane odozdo - kao samoinicijativa roditelja koji žele da obrazuju svoju decu. Univerziteti će biti autonomni sektor, baš onako kao što su bili po celoj Evropi pre upliva države. Tako su se obrazovali Galilej, Njutn, Kant ili Spinoza. U takvom stanju nije ti potrebna diploma da bi bio filozof, sociolog, fizičar... Prirodne i tehničke nauke će se razvijati u R&D sektoru velikih kompanija, a u skladu sa realnim ljudskim potrebama, a ne bi se jurilo za nekakvim bozonima. Neće tu biti nikakvih državno ili naddržavno (ovde mislim na EU) impostiranih standarda poput toga da moraš da ipuniš uslove nekakve bolonjske deklaracije, da za specijalizaciju moraš da imaš TOEFL potvrdu iako vladaš engleskim savršeno, da imaš ECDL da bi se zaposlio itd. Totalna decentralizacija. Šta ti znači sintagma "ko ima medije ima sve"? Pa pošto ti pretpostavljam da misliš da misliš svojom glavom, kako to da nisi pao na propagandu privatnih medija? Nebulozno je i precenjivački davati bilo kom mediju toliki uticaj! Posebno u sistemu u kome nema političkih izbora na većem nivou od eventualnog samouspostavljenih proto-mesnih zajednica. Kakve to centralizovane informacije i centralizovanu medijsku kontrolu to čovek treba da ima? Šta ima tu da se kontroliše, posebno u vreme kada postoji jaka decentralizacija medija poput Interneta. Mediji mogu da budu kakvi hoće, mogu po ceo dan da emituju reklame ako će to neko da gleda, mogu po ceo dan da emituju vidovitu Zorku ako će to neko da gleda, mogu po ceo dan da emituju porniće... Zašto potcenjivati ljude i njihovo vreme? Naka gledaju i čitaju šta hoće. Šta sam ja nešto specijalno pametniji od nekog koji se topi u kiču na televiziji ili u knjigama? Ne znam što ljudima kad pomeneš privatno vlasništvo, oni krenu da govore o kompanijama ili korporacijama. Privatno vlasništvo je i akcionarsko društvo sa krajnje disperziranim akcijama bez neke većine, privatno vlasništvo je i vlasništvo jedne porodice nad njivom, to je i radnička samoorganizacija jedne fabrike gde radnici zajednički ulažu sredstva u otvaranje fabrike. A ljudi odmah o megakompanijama i monopolistima. Pa ja mislim da Microsoft nije monopolista na tržištu operativnih sistema zbog neke njihove prljave igre protiv običnih ljudi već baš zato što je takav OS prost za korišćenje, dumb-friendly, jeftin i sa jako standardizovanim funkcijama. Čim Windows ne bude valjao ljudima, Microsoft nije više monopolista na tržištu operativnih sistema. Mnogo su opasniji privatni monopoli koji rade u sprezi sa državom. Većina najvećih monopola (naftne kompanije npr.) je monopolisala tržište tako što im je upravo država svesrdno pomogla da to urade, jer lakše se baviti jednom ili dvema firmama nego imati mali milion malih i srednjih. Smanjivanjem uticaja države na privredu se smanjuje i uticaj monopola, jer se gube te veze administracije i privatne firme koje idu od nepotizma do korupcije. A najopasniji i najgrđi su državni monopoli odnosno državne firme koje su još i jedine na datom tržištu! Nisi me baš ukapirao za zaštitu životne sredine. Neće postojati zajednička svojina! A kako ne postoji zajednička svojina ili svojina koja je ničija, nećeš moći da nekažnjeno ugrožavaš životnu sredinu. Neko kad baca smeće, bacaće to na nečiji posed. Da krenem da crtam, znači. Pet ljudi će osnovati firmu koja će se baviti iznošenjem smeća i kupiće kamion za to. Oni će od građana i firmi naplaćivati (a ne od nekakve države) to što im vrše uslugu oslobađanja od smeća. Zatim će to smeće voziti na parcelu čiji je vlasnik neki drugi čovek i koji naplaćuje svim takvim komunalnim preduzećima iz okoline za to što smeće odlažu na njegovoj parceli. Neki sedmi čovek će od tog čoveka, ili od onog komunalnog preduzeća ili možda od građana lično kupovati plastični, stakleni, papirni i metalni otpad da bi to kroz svoju firmu reciklirao i to posle prodavao onima koji od tog materijala prave lavore, bokale, toalet-papir ili kućišta za kompjutere. Dalje, neko pored deponije možda ima bunar koji bi se verovatno zagadio zato što je deponija odmah na susednoj parceli. Vlasnik susedne parcele (i deponije) će morati da plati to što vlasnik bunara ne može da korisit vodu. Dalje, vlasnik šume u kojoj su srndaći će biti npr. lokalno udruženje lovaca koje broji 100 članova. Oni će sami loviti u toj šumi ili će naplaćivati ako drugi tu love. U međuvremenu će održavati lovište i broj divljači, možda će tu biti zaposleni šumar i veterinar da sve to regulišu, napraviće dozvoljene kvote odstrela jer će u suprotnom ostati lišeni svog hobija ili sredstava koje im donosi hobi drugih ljudi. Totalna decentralizacija. Kulturno-istorijska dobra. Neko delo "kulture" nije po samom svom nastanku automatski i kulturno-istorijsko dobro. Da Vinčijeva Tajna večera je slikana sa namerom da Da Vinči od nje uzme pare, a ne da ta slika postane umetničko delo i kulturno-istorijsko dobro. To ono kasnije postaje, u kulturno-društvenom kontekstu. Ali to ne znači da ta slika i dalje ne može biti u rukama nekog ko je ljubitelj Da Vinčija. Neko može milione potrošiti i ceo svoj život na skupljanje Rembrantovih slika ili rimskih novčića, ako mu neka druga individua ili green-rooted društvena organizacija ponudi dovoljnu sumu, on joj može tu kolekciju ustupiti. Bilo ko ko je vlasnik neke velike umetničke kolekcije će imati poriva da to pažljivo čuva i sačuva, i da to pokaže drugim ljudima naravno naplaćujući (kao i državni muzeji i galerije) to što neko pari oči njegovim vlasništvom. Ta umetnina će i dalje biti pažljivo čuvana i proučavana od strane kulturologa, ali to što nije zajednička svojina ne znači da će biti uništena ili na neki drugi način otuđena. Ili Crkva Svete Sofije npr. Nije ona nastala da bi bila turistička atrakcija, ona je nastala kao place of worship grčkih pravoslavnih Hrišćana i kao falusni simbol vizantijskih careva. Ona sada može biti u vlasništvu pravoslavne crkve ili neke slične islamske konstrukcije i nastaviće da bude place of worship koji se čuva plus velika turistička atrakcija koja se naplaćuje. O zaštitnim agencijama neću da pričam mnogo, daću ti linkove pa čitaj. Samo kratko, kako danas plaćaš policiju, tako ćeš i u anarhoidnom društvu plaćati privatnu zaštitnu agenciju ili osiguravajuće društvo. Ako se jedan "sistem" zove anarhija, to ne znači da će ljudi ići po ulicama da se biju jer im to jednostavno nije u interesu. Uvek ima neko jači koji će da bije i onog najjačeg ili će se skupiti 10 ljudi i dotičnog čoveka linčovati. Ali da ne bi dolazilo do takvih stvari postoje zaštitne agencije koje će na svako eventualno ugrožavanje bezbednosti reagovati kako bi opravdale sredstva koje im klijent daje. Naravno ljudi mogu birati između stotina takvih agencija. A ako se sukobe dve agencije oko namirivanja pravde u sukobu dva klijenta i ne mogu da se dogovore ko je postupio protivno prirodnom pravu može nastati problem i tu je glavni problem anarhizma. Naime, svaka agencija može u ugovoru sa klijentom navesti koja mu prava štiti i šta ona smatra pod prirodnim pravima. Klijent će prema toj ponudi ugovora birati agenciju. Ako dve agencije ne mogu da se slože u čemu je povreda prava i koja je adekvatna nadoknada, onda će morati da idu na privatnu(!) arbitražu kao što to rade npr. naša država i Karići. Obe strane izaberu nekog od hiljada ponuđača arbitražnih usluga, nekog koga obe strane smatraju relevantnim i onda se povinuju njegovoj odluci koja je doneta pod teretom dokaza. Evo i linkova: Prepričana knjiga Roberta Nozika "Anarhija, država i utopija" u kojoj se govori o tome kako iz anarhije nastaje minimalna država i zašto je to bolje od anarhije. I dve kritike bilo kakve, pa i minimalne države napisane od pobornika anarho-kapitalizma: Roj Čajlds Marej Rotbard Sva tri teksta su svojevremeno objavljena u časopisu Nova srpska politička misao, Vol X, no. 1-4, u tematskom broju o političkoj filozofiji Roberta Nozika. Albedo, znam ja sve to što ti pričaš, znaš da ne moraš meni bar da soliš pamet. Ali mani me tih verbalno-dijaretičnih konstrukcija poput "zdrave nacije" koje koristi Olivera Kovačević i njoj slični/e. Mene kao individuu baš briga za zdravlje nacije. Mene briga za zdravlje moje, moje porodice, mojih rođaka i prijatelja. Ja bih radeći štedeo pare koje bih u slučaju bolesti dao lekaru da leči mene, moju familiju... Ili ako se razboli moj prijatelj ja bih mu bez razmišljanja dao pare za lečenje. Ako ljudi ispunjavaju takve uslove koji nisu neki preterani uslovi, to su bazični humani uslovi, onda nema šta da brinemo o zdravlju bilo koje "nacije". Lekari bi se birali u potpunosti u skladu sa kvalitetom usluga. Birao bi sve do krajnjeg lekara, do kardiohirurga npr, a sve u skladu sa reputacijom i tržišnom vrednošću lekara. Oni koji ne znaju da leče će morati da se preorijentišu u veterinare, a ne bi ih glomazni sistem držao na platnom spisku samo zato što su završili medicinski fakultet. I za tebe imam jedan link koji govori kako jedan srpski "neoliberal" gleda na EU: Liberalni nacionalizam
  5. Gospodine Tešanoviću, evo da pojasnim neke nedoumice i odgovorim na pitanja... Dakle, prvo, moj koncept jednakosti je koncept koji se zasniva na jednakosti u početnim uslovima, a nejednakost je posledica različite upotrebe tih početnih uslova. Nejednakost je opravdana ako su svi imali iste početne uslove i poštovali identična pravila liberalnog opštenja sa drugima (bez prevare, krađe, mučenja, ubijanja). Razlika u talentima se može tumačiti kao nejednakost početnih uslova (visina za košarkaše npr.), ali u jednom liberalnom konceptu se i biološke prednosti imaju smatrati neotuđivim posedom individue. Početna nejednakost u biološkim karakteristikama nije esencijalna karakteristika te apstraktne početne pozicije već je to samo njena funkcionalna karakteristika. Ljudi nisu esencijalno nejednaki zato što su muškarci ili žene, crnci ili belci, srbi ili hrvati, homoseksualci ili heteroseksualci itd, ali funkcionalno jesu. Teza je dakle da su anarhizam i liberalizam vrlo inkompatibilni sa klasični shvaćenim konceptima rasizma, nacionalizma, seksizma ili religijskog fundamentalizma. Da objasnim... Suštinski, na nivou celog društva, crnac i belac se smatraju potpuno jednakim i po fizičkim i po intelektualnim karakteristikama, ali funkcionalno možda to nije slučaj. Ako ja snimam film o Martinu Luteru Kingu, ja ću za glavnu ulogu izabrati Denzela Vošingtona a ne Meta Dejmona i Dejmon ne može da se buni da se tu radi o rasizmu ili pozitivnoj diskriminaciji. Ako sam ja osnivač gay časopisa, za urednika ću uzeti homoseksualca i nijedan heteroseksualac se ne može buniti da se radi o uticaju gej lobija. Ako varim oluke na kući, ja ću za taj posao odabrati varioca i nikakvi mašin-bravari, profesori sociologije ili pisci naučne fantastike se sa tim ne mogu ne složiti. Početna nejednakost je dakle samo funkcionalna (zavisi od preduzete uloge u društvu), a ni u kom slučaju suštinska (da zavisi od čistih biološko-duhovnih sposobnosti jedinke). Drugo, ja se ne zalažem za anarho-kapitalizam, ja se zalažem za liberalizam ili (rečeno prostim srpskim jezikom) za kapitalizam sa vrlo ograničenim državnim uplivom (tzv. minimalna država koja bi imala samo neke policijske i sudske funkcije). Ako postavljaš pitanja o anarho-kapitalizmu onda ja možda nisam pravi čovek od koga možeš dobiti odgovore, ali pošto sam čitao neke tekstove anarho-liberala popu Takera, Čajldsa ili Rotbarda, onda možda ipak mogu da pokušam da odgovorim. Kako bi se štitila prava radnika? Radnik kao kategorija nema svoja posebna prirodna prava kao što ih nema ni neradnik. Svoja posebna prirodna prava nema ni žena kao što ih nema ni muškarac. Svoja posebna prirodna prava nema ni pripadnik nacionalne ili verske manjine, kao što ih nema ni pripadnik nacionalne ili verske većine. Kategorija prava je primenjiva samo na čoveka kao celinu (muslimanka crnkinja filozof ima ista prava kao belac budista stolar). Čovek ima svoja ljudska prava koja obuhvataju život (ili smrt ako pojedinac želi sam sebe da ubije), slobodu da radi šta hoće dok ne ugrožava druge, pravo da radi sa svojom imovinom šta hoće (da je umnoži ili da je prokocka) i pravo da misli šta hoće dok to mišljenje ne poopštava na one koji se sa tim mišljenjem ne slažu (ovde spada svako nacionalno, versko, seksualno ili drugo opredeljenje ili neopredeljenje). Dakle prava radnika sama po sebi ne postoje, ali ako bi radnici mislili da trebaju da imaju neka svoja posebna prava onda bi oni mogli da ih brane bilo individualno, bilo samoorganizovanjem. U fabrici u kojoj rade mogu biti nezadovoljni platom i mogu tražiti povećanje plate. Vlasnik im može ili ne mora izaći u susret. Ako im ne izađe u suret to je zato što je ON vlasnik te firme, tih mašina, tih sirovina, a radnici mu trebaju ne zato što je on kosmički prinuđen da ih zaposli već zato što mu za završavanje datog obima posla nisu dovoljne njegove sopstvene dve ruke. Radnik je vlasnik svoje radne snage i može nastaviti da radi tu, ali ima perfektnu slobodu da odatle i ode. Poslodavac ukoliko ima loše uslove rada može da se suoči sa time da svi radnici odu od njega i osnuju svoju sopstvenu kompaniju koja bi mogla da bude samoupravni OOUR ili akcionarsko društvo. Ukoliko uspeju da bolje posluju nego bivši gazda (a to zavisi od slobodnih kupaca dobara i usluga), oni će ga sa tržišta proterati. E taj isti poslodavac nema nikakva svoja posebna prava zbog kojih bi se bunio, nije dobro postupao sa radnicima i zato je propao jer su ga radnici napustili. A radnici su sada u novoosnovanoj firmi sami svoje gazde i sami sebi kroje ta famozna radnička prava. Zamena državne strukture korporativnim strukturama? Hm? Ne znam da li misliš na korporacije u smislu fašističkog korporativizma ili korporacije u smislu distopijskog SF-a? Korporacije ne mogu biti naredbodavci ili vlasnici ljudi jer ne poseduju nikakav pravni ili monopol sile koji bi važio za sve. Sloboda vankorporativnog delanja je u potpunosti moguća i stvar je individualnog izbora. Ukoliko uzmemo neku veliku korporaciju koja je vrlo jaka na tržištu, videćemo da ona nije tu dospela zato što je ugrožavala ičija slobodarska prava, već zato što su ljudi sopstvenim izborom hteli proizvode koje ta korporacija obezbeđuje. Ovo govorim o apstraktnim korporacijama koje bi se razvile u anarho-kapitalizmu ili minimalnoj državi, a ne odnosi se na konkretne korporacije jer su one svoj primat stekle mahom uz pomoć države protiv koje se taj isti anarhizam i liberalizam bore. Dalje, nije u anarhističkom (anarho-kapitalističkom ili bilo kakvom) društvu profit najbitinija stvar, to je sloboda pojedinca da radi šta hoće bez da mu drugi daje smernice ili ograničenja (sve dok ne ugrožava druge). A sloboda znači da čovek može u životu juriti za profitom, juriti za knjigama, juriti za loptom, igrati igre, planinariti, zamonašiti se ili štagod, samo ako misli da od toga može živeti svoj život. Može ostati usamljeni individualac, a može se udružiti sa drugima i formirati neko udruženje. I hipi komuna i privatna kompanija su kompatibilni sa anarhizmom. A što se tiče zaštite prava ljudi u jednom takvom sistemu, to sam već rekao da je to i najveći problem anarhizma. U jednom takvom društvu bi se verovatno razvile razne zaštitne agencije (AD ili OOUR) koje bi se bavile osiguranjem imovine i života, detektivskim radom, fizičkim obezbeđenjem i slično. Postavlja se pitanje šta se dešava kada se sudare dve takve agencije? To je najveći problem anarhizma... Ko će da reguliše kvalitet proizvoda bez države? Sami građani će brinuti o sebi. Korporacije koje plasiraju loše proizvode će zbog negativne tražnje jednostavno nestati sa tržišta. Građane niko ne tera da kupuju Coca-Colu iako svi znaju da u njoj ima svačega, oni sami biraju. Oni će sami birati šta će jesti, piti, čime će se mazati, gde će ići kod lekara ili frizera. Šta je sa tzv. neprofitnim delatnostima? Imajući u vidu da anarhizam konsekventno vodi u potpuno privatno vlasništvo, i za ovo postoje odgovori. Zaštita životne sredine će se regulisati na društvenom nivou. Pošto ne postoji zemlja, vazduh ili voda koji su ničiji ili svačiji, svaki zagađivač mora nadoknaditi zagađenje tuđe imovine (zemlje, vazduha ili vode). Neki treći čovek može na svojoj parceli izgraditi deponiju i osnovati preduzeće koje se bavi komunalnim radom koje će poslovati tako što će naplaćivati to što drugi ljudi proizvode smeće i nemaju gde da ga stave. Kulturno-istorijski spomenici će biti vlasništvo organizacija ili privatnih lica. Manasija će npr. biti vlasništvo društvene organizacije Srpska pravoslavna crkva, a Kadinjača udruženja ratnika NOR-a. Privatni kolekcionari umetnina će osnivati muzeje i galerije i tako pokušati da zarade na ljubiteljima umetnosti. Obrazovanje bi bilo privatno i izgrađeno na tržišnim principima. Koja je dobrobit anarho-kapitalizma i da li nekom treba sloboda i bogatstvo? Za bogatstvo se slažem da nije nužno, ali slobode se ne bih tako lako odricao. To neću mnogo da obrazlažem, ali mislim da se nepostavljanje granica državi može izvrgnuti u opasnost. Anarhizam i liberalizam imaju minimalni skup garantovanih prava i ja ću sada govoriti samo u ime liberalizma. Naravno da svi imaju pravo da jedu, piju i žive u svom domu, ali nemaju pravo da to rade na tuđ račun. Ako će im neko poklanjati to je u radu, ako će porodica raditi za njih i to je u redu, ako će neka verska sekta čiji su pripadnici raditi za njih i to je u redu, ali nije u redu da država uzima od svih bez njihovog pristanka da bi ona posle raspodeljivala po kriterijumima koji su arbitrarno utvrđeni. Svako će štedeti za sebe koliko može i hoće za penziju, a ne koliko mu država propiše. Svako će uplaćivati svoje zdravstveno osiguranje ili ga neće uplaćivati ako misli da će ići kod lekara jednom u dvadeset godina, a ne da država svima propisuje obaveznu stopu zdravstvenog osiguranja. Država ima da štiti život i imovinu, a ne da glumi majku, oca ili tetku iz Švajcarske. Taman kad sam tu da odgovorim i kolegi Prometeju što se tiče tog istog zdravstvenog osiguranja. Naravno da ne postoje ljudi koji nikad nisu išli kod lekara, to je jedna apstraktna situacija, ali isto tako postoje ljudi koji su dva puta išli kod lekara a onda umrli iznenadnom smrću u snu u devedesetoj godini života. Elem, minimalna bruto osnovica za izručanavanje poreza i doprinosa u Srbiji je 15.843 dinara. Ovo je minimalna bruto osnovica, a realna cifra je nekih četiri puta veća imajući u vidu prosečnu platu. Bruto osnovica = neto plata + obavezno zdravstveno osiguranje (12.3% od bruto) + obavezno penzijsko osiguranje (22% od bruto) + izdvajanje za nezaposlene (1,5% od bruto) i porez na lični dohodak (12% od bruto). Uzmimo da je mesečna bruto osnovica ipak tih minimalnih 15.843 dinara. 15.843 = neto + 1949din (zdravstveno) + 3485 (penziono) + 238 (nezaposleni) + 1901 (porez). To daje da na godišnjem nivou čovek koji radi za minimalac izdvaja za zdravstvo 23.388 dinara, a za projektovanih 30 godina radnog staza 701.640 dinara što je skoro 9.500€. To za minimalac koji prima, a kako je prosek u Srbiji nekih četiri puta veći, državno zdravstvo dobija skoro 1300€ u proseku godišnje od svakog zaposlenog čoveka. I šta da radi onaj čovek koji se ceo život brinuo o svom zdravlju, nije pušio ko Teagan Presley pa nije zaradio rak, nije vozio bicikl 70 na sat po vukojebinama pa nije slomio ključnu kost, nije ždrao slanine pa ga nije strefio šlog? Zar čovek koji je imao par slučajeva prehlade i jedno ušinuće treba da ostavi državi za te usluge 700 hiljada? Te pare može sam da uloži u banku ili privatni fond zdravstvenog osiguranja za celu porodicu i da ih sam povuče u slučaju teške bolesti, može ih ostaviti deci ako se ipak ne razboli ili ih uložiti u bilo šta drugo. Ali ne, država glumi oca i majku jer ona misli da zna kome odgovara kakvo raspolaganje sopstvenim novcem.
  6. E sad da se i ja izvinim što upadam ovako, ali nije me bilo par meseci ovde, tema o globalizaciji je zatvorena (a taman sam hteo da pokažem jedan tekst Flonivinu), a ovde ima zanimljivih stvari, pa eto... Malo ću duže da se proseravam, ali očekujem da bar Odelo i Flonivin/Albedo/Sapiens pročitaju ovaj post. Problemu anarhizma pristupam sa stanovišta konsekventnog liberalizma (ono što neznalice zovu libertarijanizmom ili neoliberalizmom), a dodirnuću i neke tačke koje su karakteristične za anarho-liberalizam i anarho-kapitalizam. TEZA 1 Prvo i osnovno, i prevashodno upućeno gospodinu Tešanoviću, o razlikama i sličnostima između ljudi i drugih životinja, a u pogledu uspostavljanja hijerarhije u međusobnim odnosima. Moja teza je da je hijerarhija jako moguća i ostvariva i u anarhizmu. Anarhizam ne znači odsustvo hijerarhije u međusobnim odnosima zato što je hijerarhija jedan od osnovnih organizacionih preduslova za ostvarivanje bilo kakve socijalne reprodukcije. To znači da i jedan apstraktni anarhistički sistem (ovo je možda oksimoron) može da sačuva vrlo jake hijerarhizovane odnose u međuljudskom opštenju. Anarhizam ne znači odsustvo svakog mogućeg odnosa nadređeni-podređeni, već on znači odsustvo monopola vlasti koja se sažima u jednoj fokalnoj tački, a to je državni sistem. Dakle, teorija anarhizma pokušava da uspostavi takav socijalni aranžman u kome bi ljudska sloboda bila ispred svih drugih socijalnih vrednosti. U apstraktnom anarhističkom sistemu je moguće da vam nadređen bude otac u porodici, učitelj u školi, poslovođa u kibucu ili prvi među jednakima u seoskoj skupštini. Svi na početku, svojim rođenjem imaju podjednaka apstraktna prava, ali se to posle ograničava društvenom diferencijacijom koja bi nastupila u svakom tipu političkog udruživanja, pa i u anarhizmu. Niko ni u anarhizmu ne može da preživi tako što će biti svaštar, već će i tu da dođe do diferencijacije poslova tako da će za pravljenje obuće biti nadređen obućar, za varenje oluka varilac, a za pravljenje luksuznih automobila neki apstraktni Enco Ferari. To znači da ti kao obućar nećeš moći da budeš jednak u hijerarhiji ako si rešio da pomogneš komšiji variocu da zavari oluke. Pošto je on varilac, njegova reč će po tom pitanju biti poslednja i bilo bi ispravno da ga ti kao laik slušaš, bar što se tiče varenja oluka, a za pravljenje cipela, vaspitavanje dece i količinu bosiljka u sosu za špagete si sam svoj majstor. Dakle, anarhizam ne znači odsustvo svakog odnosa nadređenosti i podređenosti kao što rekoh, anarhizam znači da ne može postojati zadnja instanca koja će odlučivati npr. o tome kako se vare oluci. Upamti da je bolje da poslušaš komšiju varioca kako se vare oluci, ali ako ga ne poslušaš, niko ti neće zameriti jer su to oluci na tvojoj kući. Ne postoji zadnja instanca ni u čemu, pa ni u varenju oluka, konačna odluka o poštovanju apstraktnih pravila (i moralnih i prirodnopravnih) je samo na pojedincu. E upravo iz te zadnje instance anarhizam crpi svoju snagu. On ne prihvata da mu jedna tvorevina (država) bilo šta diktira. A država može da diktira svašta (zaboravimo sad na oluke): država tera ljude da plate porez da bi se to kasnije presipalo na drugačiji način, država tera ljude da uplaćuju zdravstveno osiguranje svojim novcem iako možda nikad u životu neće ići kod lekara, država propisuje obavezno osnovno obrazovanje iako neko možda ne bi išao u školu, država tera ljude na služenje vojnog roka čime individua gubi autonomiju svog prostora i vremena, država propisuje vezivanje pojaseva u kolima iako su svi ljudi svesni da će ih nevezivanje koštati života, država zabranjuje korišćenje heroina a čak i mladi maloletnici znaju šta heroin znači i kakve posledice mogu od toga da imaju itd... Anarhizam ne znači da je svaki pojedinac sam svoj majstor i da treba da se plaši ostalih zbog hobsovski shvaćenog prirodnog stanja, u anarhizmu mogu postojati svi oni oblici koji su karakteristični i za obično društvo. Fabrike mogu postojati i u anarhizmu jer ljudi neće sve što im treba proizvoditi sami, pojedinci i agencije koji vrše usluge zaštite će takođe postojati jer će ljudi i dalje ugrožavati jedni druge i njihovu imovinu, privatni zubari (lekari, advokati) će i dalje postojati jer će ljudima i dalje trebati njihove usluge. Jedino što se pod tim podrazumeva je da fabrike neće voditi ministar privrede, zaštitne agencije ministar policije, a zubare ministar zdravlja. Svi će oni biti odgovorni za svoj posao i svoj neuspeh u tom poslu će platiti svojim opstankom u društvu. Apendiks na tezu 1. Flonivin će sada reći da je ovo o čemu pričam ustvari konsekventni liberalizam, a ne anarhizam i tu je u donekle u pravu jer još nisam uveo uslov razlikovanja jednog anarhističkog aranžmana od liberalne minimalne države. Za razliku od anarhizma koji ne prihvata nikakvu državu (što je i njegova najslabija tačka), liberalizam prihvata jedan vid države koja bi imala najmanji mogući broj funkcija. O toj razlici malo kasnije... TEZA 2 Drugo, odgovor svima koji vole da se bacaju pridevima levo i desno. Elem, pridevi levo i desno se ne mogu primeniti na dva socijalna aranžmana, a to su anarhizam i totalitarizam. Znači, reći da je anarhizam po sebi levi, a totalitarizam po sebi desni ili obrnuto, da je anarhizam desni, a totalitarizam levi je logička besmislica iz prostog razloga što se pridevima levo i desno opisuju samo one ideologije koje u svom aranžmanu imaju međusobni odnos društva i države. Anarhizam kao totalno bezdržavlje je stanje društva u kome nema levog ni desnog po sebi. Za totalitarizam kao potpuno ostvarenje etatizma se može reći isto. Dakle ako nema države, to nije nikakva levica, tu jednostavno nema države. Ako je sve država, to nije desnica, tu je društvo jednostavno kolonizovano prevlašću državnog sistema. Može se samo govoriti o ideološkim težnjama, tako da se težnja ka jačanju društvenih sloboda smatra levičarskom, a težnja ka jačanju državne regulacije desničarskom. Međutim, i ovo je prilično konfuzno imajući na umu da se npr. Lenjin smatra levičarem a jačao je državu, dok se s druge strane Margaret Tačer smatra desničarem a deregulisala je društvo. Hoću da kažem da su kategorije levice i desnice prilično opskurne i vrlo loše analitičke kategorije. TEZA 3 O tome da li je anarhizam utopija. Idealnotipski shvaćena, svaka politička doktrina je utopija. Anarhizam je utopija, liberalizam je utopija, komunizam je utopija, totalna državna kontrola je utopija. Naime, utopija se uglavnom prevodi kao mesto koje ne postoji (mogući prevod je i lepo, dobro mesto) i sledstveno tome, zaista možemo reći da idealnotipski nigde i nikad u ljudskoj istoriji neće postojati konsekventni anarhizam (predržavno ili postdržavno stanje), liberalizam (potpuna sloboda pojedinca u svakom smislu, ograničena istom tom slobodom drugih), komunizam (potpuno kolektivno vlasništvo nad svim društvenim dobrima) ili potpuni totalitarizam (Orvelova 1984, totalitarizam totalitarizma, metatotalitarizam). Ali to ne znači da neka ovozemaljska ideologija, ideologija koja se primenjuje ovde i sada ne može da bude ostvariva samo zato što su njene krajnje konsekvence tako naizgled neostvarive. Reformski pokušaji su mogući u svakoj političkoj ideologiji, pa tako biti anarhista ne znači tući policajca na svakom ćošku ili ne koristiti novac koji je propisala država jer ljudi razmišljaju racionalno (koristeći cost-benefit paradigmu) u odnosu na sadašnji sistem i uvek sagledavaju moguću količinu dobiti i štete koju njihova akcija može dati ili oduzeti njihovoj preferiranoj ideji vodilji (ovom slučaju, anarhizmu). Koraci ka anarhoidnom sistemu (opet oksimoron) se mogu povlačiti, ali to ne znači da iste takve korake u istom tom vremenu i na istom tom mestu ne mogu povlačiti i pripadnici drugih ideologija (nacional-socijalisti npr.) kojima će se prvi koraci anarhista smanjiti ili čak činiti uzaludnim. Dakle, nešto što je utopijsko po sebi ne treba odbacivati kao neki misaoni konstrukt jer upravo se ljudi koji svoja ponašanja ispoljavaju u društvu vode tim misaonim konstruktima koji u svojim krajnjim oblicima jesu utopijski. Utopizam je možda neostvariv (i to je i glupaku jasno), ali je jako socijalno relevantan. TEZA 4 Hm, ajde npr. o demokratiji i njenoj mogućoj pogubnosti po anarhizam i liberalizam. Demokratija je vladavina naroda u teoriji, a u praksi je to vladavina većine. Liberalizam ima ipak branu od naroda kao "divlje zveri", a to je konstitucionalizam koji je uspostavljen sa uspostavljanjem države. Osnovna postavka liberalizma je sloboda pojedinca od svega i svačega sve dok ne ugrožava iste takve slobode drugih. Pojedinčev duh, telo i imovina su potpuno neprikosnoveni, kako od bilo kog drugog pojedinca tako i od 51% drugih pojedinaca u društvu/državi koji možda hoće da mu uzmu ruku, nogu ili pare i misle da su u pravu samo zato što ih ima 51% (ili 99%, svejedno). Ustavom se, kao inicijalnom kapislom države, garantuje ta sloboda i autonomija pojedinca. Ako je on zaradio milione dolara više od drugih, a ne postoje dokazi da ja to stekao pljačkom, iznudom i prevarom, onda nikakva demokratska većina nema pravo da mu to oduzme samo zato što oni nemaju toliko. To je demokratska pljačka. Po anarhizam je pogubno što nema ovakvu jednu branu od vulgarne demokratije, jer je društvo tu zasnovano na apstraktnom a ne realnom pravu. Prirodno pravo važi i u društvu i u državi, ali samo zakon države može to apstraktno pravo učiniti realnim jer se činom ustavnog ugovora njen legitimitet (kao minimalne države) poopštava na sve pojedince koji joj potpadaju, tako da je ona dužna da prirodna prava pojedinaca brani kako bi zadržala svoj legitimitet. Ustav je ujedno i ograničenje za demokratska "tumačenja" šta je to prirodno pravo i šta su sve prava ljudi i građana. Čovek ima pravo da živi i traži sreću na svoj način, ali nema pravo da u saradnji sa 50% drugih ljudi oduzima slobodno stečenu imovinu drugih ljudi pravdajući se nekim konceptom (ne)pravde. Sloboda bilo kog pojedinca je uvek ispred volje većine ukolika ta volja ugrožava slobodu tog pojedinca. Anarhizam ovakvu (minimalnu) zaštitu ne može baš da garantuje. Demokratija ga može uništiti na taj način što se 51% pripadnika društva može dogovoriti da ipak napravi državu i tako kontroliše ostalih 49% građana. Ili ako se 70% građana nekog sela odluči da linčuju seoskog kmeta zato što ima najlepšeg pevca u selu. Šta ćemo onda i ko će da zaštiti tog čoveka ako se i preostalih 30% ućutalo od straha? Branioci anarhizma iz anarho-liberalne struje se brane da i bezdržavno društvo ima privatne zaštitne agencije (privatna policija, detektivi, zatvori, sudstvo), ali se postavlja pitanje šta ako osiguranik kod jedne agencije napravi štetu osiguraniku kod druge agencije, kako će se te dve agencije složiti kolika je šteta i kolika je adekvatna nadoknada? Zar svaka agencija neće naći svoje tumačenje kršenja prirodnih prava? Moj zaključak je da je anarhizam prilično nesigurno mesto. Ta nesigurnost može biti apstraktna ukoliko mi apstrahujemo da su baš svi ljudi u jednoj takvom stanju dobri, ali takva jedna apstrakcija je prilično neozbiljna stvar. Zaključak je da društvo bez države i ne može dugo opstati, a konsekventna primena demokratije ponekad ubrzava nastanak države. TEZA 5 Zašto anarhizam ni u kom slučaju nije nužno (čak uopšte) antikapitalistički? Zato što ljudi nemaju jednake potrebe ni u kakvom sistemu, pa ni u anarhizmu. Ukoliko se potrebe ljudi pokušaju ustrojiti kako bi svi imali isto, odmah gubimo i A od anarhije. Da parafraziram Rusoa: nije za društvo poguban onaj koji je ogradio parče zemlje i rekao "ovo je moje" već je poguban onaj koji je rekao "laže, nije to njegovo, to je naše, to je zajedničko". Zajednička svojina je oksimoron. Čovek koji je svojim rukama obradio određeni predmet i dodao mu određenu tržišnu vrednost (tržišnu, zato što je prihvatljiv predmet razmene za druge pojedince) je potpuni vlasnik tog predmeta. Ako kažemo da su svi predmeti do kojih pojedinci dolaze svojim fizičkim i intelektualnim radom zajednički, onda mi na mala vrata uvodimo ne minimalnu, već maksimalnu državu. Pojedinci u anarhizmu dakle imaju iste potrebe kao i u svako drugo doba godine, potrebu za jelom, pićem, odećom, kućom, a možda čak i za luksuznijim stvarima kao što su knjige, sveće, igračke, alatke za obradu zemljišta, kišobrani itd. Pošto jedan čovek ne može sve to sam da proizvede, on će stupati u slobodnu (anarhoidnu) razmenu sa drugim ljudima i time uvećavati svoje bogatstvo. Niko (i samo niko) mu ne može zabraniti da on to bogatstvo gomila (jer je on možda baš dobar zidar ili šeširdžija čije su kreacije trenutno u modi) jer se zabranjivanjem slobodne razmene u anarhoidnom poretku, sa opravdanjem da to vodi socijalnim nejednakostima, u suštini uvodi naddruštvena arbitrarnost o tome šta je prihvatljivo u društvu a šta nije, a time se uvodi jaka država. Potpuna ekonomska sloboda pojedinca je nešto o čemu možemo govoriti kao uslovu bez koga nema anarhizma. Zašto bi anarhizam bio sloboda za sve u svakom mogućem smislu, a onda se ogradimo uslovom "ali svi da imamo jednako". Pa svi i imaju jednako na početku, imaju svoje dve ruke i nešto mozga u glavi i tu je kraj. Različiti izbori u životu mogu (ali ne moraju!) kasnije da učine razlike u imovini znatnim, ali se postavlja pitanje zašto to nije pravedno ako su svi na početku počinjali pod istim uslovima i sledili ista pravila da ne kradu, ubijaju ili varaju. Naddruštveno uspostavljanje jednakosti je bastard anarhizma, to je kao kad bi iglu nazvali stolicom. Moj zaključak je da konsekventni anarhizam vodi stoprocentnom čistokrvnom kapitalizmu i da se onda braća anarhisti (anarho-komunisti i anarho-sindikalisti) udružuju sa svojim arhineprijateljem, državom, kako bi sprečili izlivanje čorbe koju su sami zakuvali. Anarhija je branilac individualnih prava od svakog državnog monopola, onda treba da brani i individualno pravo da se čovek obogati svojim radom i da onda taj novac ulaže na druge načine, zapošljava druge ljude (ako njima odgovaraju uslovi rada i plata) i to su one klice kapitalizma koje ima svaki anarhizam. Taj čovek može kasnije zapošljavati na stotine radnika (ukoliko im odgovaraju uslovi i plata) i to je njegova sloboda kao i sloboda tih radnika. Ukoliko radnicima ne odgovaraju uslovi i plata, oni će možda udružiti svoje kapitale i formirati svoju firmu, možda će zaposliti i profesionalnog menadžera kako bi poslovali još bolje, to je njihovo pravo i sloboda. Anarhizam ne zabranjuje privatne kompanije kao što ni kapitalizam ne zabranjuje samoupravljanje i društveno samoorganizovanje, ali i jedan i drugi gube svoj smisao ukoliko se neka naddruštvena instanca počne mešati u bilo koje slobode (nacionalne, rasne, polne, verske, ekonomske)!
  7. Nikopol: Secrets of the Immortals, po Bilalovim stripovima.
  8. Prvi put je puštan na nekom festivalu kod nas i čini mi se da je festivalski prevod naslova bio "Nepovratno". Kasnije je distrubuter to prebacio u "Otpozadi" što i nije toliko nelogično imajući u vidu hronologiju filma i dupe Monike Beluči... Mislim da je tako bilo, ali nemojte me držati za reč... Kokopelli, preporučujem Vinsenta Kasela u filmu "La Haine" ako nisi gledala. Smaram sa hajpovanjem tog filma, ali meni se mnogo dojmio. Metju Kasovic je postao ime sa tim filmom, a kasnije je snimio Gothicu, dođavola...
  9. Bilo sinoć na CNN-u, 20 minuta pričali o igri.
  10. Dry-Na-Nord

    Fallout 3

    Koliko ga slatko napljuvaste, već mi je Fallout 3 omiljena igra...
  11. Pa dobro, možda sam preterao kad sam kao odrednicu naveo samo "komedija". To je više drama/komedija, ali apsurdnost cele priče i izmeštenost likova iz običnog sveta bi i Joneskua naterali da savije brk...
  12. @Orson Ja nemam problema sa tim da je film tačan ili nije. To nisam siguran da neko može da sazna pošto je termin "istoriografska nauka" čist oksimoron. Ja imam problema sa tim što je film po meni prilično propagandnog karaktera, kao da gledam verziju Da Vinčijevog koda dovedenu u ravan sociologije. Međutim to je moj problem, ja se po defaultu poserem po svakom filmu koji mi priča o tome kako se razotkriva zavera velikih ljudi. Takođe, drugi moj problem je što dosta stvari u istoriji vidim kao delovanje entropije, ljudske gluposti, neinformisanosti, neznanja... Nije svaki potez najvećih vlada na svetu po definiciji dobro smišljen plan sa dalekosežnim posledicama, previše je tu varijabli koje nikakvi Rokfeleri, Rotšildi i Vanderbiltovi ne mogu da kontrolišu...
  13. Jesi crnac, al pametno zboriš... Hvala Baal, dobio sam ga!
  14. http://www.variety.com/VR1117984029.html
  15. La Haine su ljudi već preporučivali, ali evo i ja da ponovim... Prilično potcenjen film... Fenomenalna gluma i maestralan rad kamere. A najveći mi je trip što je sam Kasovic igrao skinheda koga prebijaju Kasel i kompanija... Being There je definitivno najpotcenjeniji film koji sam gledao. Ubedljivo najbolja komedija u univerzumu, po meni su za njega Strangelove i Pajtonovci mala deca! Ujedno, to je i poslednji film Pitera Selersa, umro je bukvalno par meseci posle njegovog završetka...
  16. Ja već neko vreme jurim (i ne pronalazim) hard-core simulaciju Panzer Elite iz 1999. Ne mog' da nađem živ torrent, a ovi što se bakću sa RS, MU i glupostima nisu ni čuli za to... Inače, igra nema veze sa arkadnom simulacijom Panzer Elite Action od pretprošle godine...
  17. @Brock Evo da formulišem ukratko zašto mi se film ne sviđa. Autori su očigledno rekli e mi ćemo sad da snimimo film PROTIV religije (hrišćanstva) i američke politike i onda su uklapali kockice kako bi to zaista bio film protiv religije (hrišćanstva) i američke politike. Ja smatram da je to legitimno ako hoćeš da praviš propagandne pamflete, ali ne ako ti je cilj da imaš sociološki i politikološki relevantan film. Mnogo bi bolje bilo da su autori sami sebi rekli e sad ćemo da snimimo film O religiji (hrišćanstvu) u savremeno doba i američkoj politici danas. Tako bi autorima bio otvoren prostor za širu sliku i jače utemeljenu priču. Ma koliko ja bio protiv hrišćanstva i američkog bastard demokratskog liberalizma, ipak stojim na stavu da je film prilično naivan. Možda je to zato što skoro ništa novo tu nisam video i zato što postoji ta romantičarsko levičarska pričica koja prožima film, ali vidim da se ljudima sviđa... Pa, dobro...
  18. Od svih dokumentaraca iz prošle godine to je najveće sranje koje sam video, a možda i u zadnjih pet godina... Film je patetičan, pravljen od američkih antiG frikova za tupave američke građane, pretenciozno napravljen, previše veštački izdramatizovan, užasno montiran i vrlo nekritički postavljen... Prvi deo je najelementarnija glupost, priča o tome kako hrišćanstvo nije originalna religija, kako je svoje dogme, simbole i rituale preuzelo od starijih religija. Pa šta? Otkrili su toplu vodu sa tim! To zna svaki metalac koji je imao sociologiju u srednjoj školi. Tih pola sata su najgori deo filma, filozofiranje o opštepoznatim stvarima (kolokvijalno poznato kao bullshit filozofija ili filozofija pilećeg bataka) i pričanje pričice... Drugi i treći deo malkice popravljaju stvar, ali oni više imaju metodoloških problema a ne sadržinskih. Problem je što se na ekranu ispisuju citati koje niti znamo ko ih je dao, niti znamo u kom kontekstu. Mešaju se "fakti" i fakti, gledalac se bombarduje novim prilozima o teoriji zavere na svakih pet sekundi tako da već zaboravlja one koje je video pre minut. Pretenciozno i naivno se pripisuju razne negativne polit-ekonomske tendencije zavereničkoj grupi na vrhu. Iz cele sadržine filma ne izbija normalna i tvrdo argumentovan kritika, već često korišćenje poluargumentovanih tvrdnji i insinuacija koje urušavaju kredibilitet cele priče... Film je trebao da ispadne mnogo bolji. Da su se autori više usredsredili na glavne potke priče, da se nisu rasplinjavali u banalnim i opštepoznatim stvarima, da su tražili argumente iz više izvora, da su uvek potpisivali citate i sagovornike, ovo bi bio mnogo bolji politički dokumentarac koji prikazuje tamne strane visoke politike. Ovako, i pored par lepih momenata, film se sveo na anarhističku agitaciju. Film je inače imao i jak marketing, simultano su se u stotinama gradova u svetu istog dana prikazivale projekcije u okviru globalnog Zeitgeist festivala, kopije su deljene za džabe i dostupan je na netu za džabe, tako da su svi mogli da ga vide...
  19. Dry-Na-Nord

    The Witcher

    + Oblivion. ha ha ha... Witcher. ha ha ha...
  20. Dry-Na-Nord

    The Witcher

    Pa dobro, opravdanje za ove dve rečenice ti stoji u profilu, tako da neću da reagujem...
  21. + Lars Svensen - Filozofija dosade i Hari Frankfurt - O proseravanju
  22. Hteo si da Fallout 3 bude obeležen slovom R, evo ti Fallout uživo...
  23. Da, video sam da nema... Pošto mi je ta serija potpuno nepoznata, potražio sam da vidim šta Wikipedia kaže o tome i nije mi baš jasno što si se nakanio toliko da je tražiš... Posebno što se ne radi o podmornicama...
×
×
  • Create New...