Pa, eto šta sam sanjao preksinoć. Kao da čovek može da bira kakvi će sve vragovi da mu dolaze u san. Mustaine i Hetfield se uparkirali u nekoj pustinji (verovatno Nevade), stari Ford Mustang iz 70-ih, cugaju unutra iz flajke, cerekaju se i pevaju, odvrnuli zvučnike na maksimum, piče ''Rockers from Moravu'', a napolju kiša lije kao iz kabla. I sve tako neka vesela atmosfera, tek će Mastejn ''more, izlazi bre napolje, gubi mi se s očiju''. Hetfild izleteo, za njim je izašao i Dejv, ali se naslonio na Mustanga i prekrstio ruke. Pljušti kiša, Hetfield kleknuo u ono blato, umazao neke svetlo plave farmerice, skinuo kaubojski šešir drap boje, bacio ga pred Dejva i kaže: ''Razumi me i oprosti; u to vreme je mogao biti samo jedan''. Mastejn kao ''hajde što si mene isterao iz benda, nego što ubiste nevinog čoveka Bartona''. Džejms pokisao, čuči i dalje, upiljio pogled u jednu tačku. Dejv zamahnu srednjim prstom, okrenu se, kresnu onu besnu mašinu i uputi se ko zna gde. U tim trenucima sam se probudio, bez hladnog znoja i glasnih povika, otprilike je i bilo vreme da se ustaje za pos'o.