Šta koji moj, ponovo ujedinjena čerga cmizdri i kune svoju sudbu kletu...
Sad, da l' ćeš da primiš bodež u zadimljenoj kafani od strane pijanog pobratima/domaćina, ili martinku u ljuBu, nunčake u pleksus od strane nekog tamo masnog čupavca na koncertu Retrosatana - suština je ista, atak na cenjenu ličnost, samo je proces rekonvalescencije drugačiji.
Ali, da se razumemo, bodu samo pičke.
Mada, i metalci su pičke. Dokazano.
Samo još Bata da empirijski dokaže da su Srbi pičke. Pičketina klasična.
Lažni bokser, (para)olimpijac, Tundži Avodžobi, igrao za 250 000 evra samo da bi izigravao babuna u reketu, u finalu plej-ofa. Jedino ostaje žal što ga Miloje nije nokautirao.
Lažni četnik Gurke za isto toliko, plus ugovor na dve sezone, a godinu dana pre promocije u Ljutice Bogdana kleo se u moć parnog valjka.
Rakoč iz Minesote došao u Zvezdu, tad sigurno nije igrao za tepsiju ribe, jerbo je bio dečko u usponu i dobro se kotirao na tržištu... Da ne spominjem angažmane Skunija, Lunija i ostalih Obina u vreme najvećih privatizacionih otimačina.
I dve godine pre te antologijske titule umalo se nije ispalo iz lige. Bila je to sezona kad vam je talični ćelavac Nebojša Ilić bio glavni igrač.
A igrao je i onaj drugi, nepravedno zapostavljeni ćelavko, Mirko Pavlović, docnije poznatiji kao sportski direktor, u epohi kad se Zvezda gasila, a Uvalin pizdio na konferencijama za štampu, ne shvatajući da mafijaška pudlica samo priprema teren za preuzimanje kluba.
Uklet klub, luzerski, šta dalje reći.
Idi Piksi, ko te jebe, može Zvezda i bez tebe...