Brate, i ja sam ateista, pa moram da ti kažem da grešiš po mnogim pitanjima, iako tvoj doprinos diskusiji ima istu osnovu kao što bi moji postovi ovde imali. Na nekim mestima citiraš jednu stvar i uspevaš da je iskreneš već u drugoj rečenici svog odgovora, nekada i da napišeš skoro suštu suprotnost onoga što je izneto potpuno dobronamerno, bez propovedanja. Najčešće te, u tvom pisanju, odlikuje ista doza fanaticizma koju olako pripisuješ svim hrišćanima, tj. pravoslavcima.
Ono što je stalna greška na temi je izjednačavanje religije i crkve, te blaćenja jednog kada su u pitanju mane drugog. Religija je lična stvar, opredeljenje pojedinca. Videli smo da neki vernici i ne vole da idu u crkvu ili to čine samo u izuzetnim prilikama, stoga je jasno da i među njima postoji razumevanje i stav o odvojenosti religije i crkve.
Čak i ako se slažem da je SPC, na neki način, nevladina organizacija, moj jedini problem sa time je kada moj novac ide negde gde ne želim (svojevremeno lepljenje obaveznih dodatnih poštanskih markica za izgradnju hrama Svetog Save je dobar primer) ili kada SPC utiče na politiku i medije i pojavljuje se tamo gde joj nije mesto (obrazovanje, veronauka u školama, izmene udžbenika). Takođe, religija bi mi predstavljala problem kada bi direktno (negativno) uticala na meni važnu osobu, što bi moralo da bude kombinacija pretežno psihičkog stanja ličnosti i nekog od religijskih učenja (tu spadaju i sekte, naravno).
Van toga - boli me uvo. Svako ima prava da veruje u šta hoće, dok ne postoji šteta po njega i druge. Nemam potrebu da revnosno ubeđujem nekoga da greši u svom izboru i očekujem da drugi poštuju moje shvatanje stvari. Svakom svoje.