Dragi čitaoci,
Žao mi je što vam se od svih dana u godini, sa tužnim vestima obraćam baš ovog. Dogodila se prava katastrofa, ona najgora moguća koja se dešava u nameri da nam zagorča živote i poništi praznično raspoloženje. Danas, 31. decembra, dobili smo primerke našeg ovonedeljnog izdanja (Zagor #65: Senke u tami) koji će u redovnoj prodaji biti od četvrtka 3. januara. Listajući ih, naleteli smo na 56. stranicu knjižnog bloka, koja je, ispostavilo se, potpuno crna. Razume se, ne treba tako da bude. Spustimo pogled, protrljamo oči, pogledamo opet - i dalje je crna, crna kao naši životi trenutno. Dobro, pomislili smo, u pitanju je feleričan primerak, dešava se. Uzeli smo sledeći, pa sledeći, pa kad smo pretresli sve primerke koje smo dobili, pozvali smo magacin i štampariju da oni tamo pregledaju sve dostupne primerke. I u svakom od njih je ista situacija: ta crna 56. strana stoji tu i gleda nas natrag, taj čemer i jad nam se rugaju i prizivaju nas da i sami utonemo i utopimo se u podmuklom crnilu.
Šteta je tu i nezaustavljiva je. Distributeru je dostavljena količina koja će u četvrtak zacrneti na svim kioscima u zemlji, vozači nose pakete u maloprodajne objekte „Trafika”, strip knjižare „Darkvud” i „Alan Ford”. Možemo da zaustavimo ceo sistem, povučemo strip iz distribucije i tako učinimo da prvi četvrtak u 2013. godini bude crn, tužan i bez stripa na kioscima. Štamparija ne može ni u normalnim uslovima da za dva dana odštampa, poveže i ukesira ceo tiraž, a kamoli da to uradi 1. i 2. januara. Odluka mora da se donese: strip će se pojaviti u prodaji ili ovakav kakav je sad (sa crnom mrljom preko cele strane), ili se neće uopšte pojaviti. Štamparija već završava strip koji će u prodaji da bude iduće nedelje i priprema se za ostala januarska izdanja (koja su ovog januara zahtevnija za pripremu više nego ijednog drugog), te nema mogućnosti i vremena da se ceo tiraž ovog broja ponovo štampa (a da ostala izdanja zbog toga ne pate) i da se postigne da januar normalno protekne, sa svim planiranim izdanjima. Odluka mora da se donese: Zagor #65 će ili izaći sa crnom stranom ili neće uopšte izaći.
U normalnim okolnostima, nijedno od ove dve opcije nije moguće rešenje. Najradije bismo uništili ceo tiraž ovog broja, našli i kaznili krivca za to što je tama pojela 56. stranu, odštampali strip kako treba i sa novim izdanjem u četvrtak izašli pred vas. Ono što bismo mi iz redakcije najradije uradili nije moguće, kažu nam. Neizlazak najavljenog stripa (i to još prvog u godini!) ni u ludilu nije moguće rešenje.
Zato moramo da radimo onako kako nas okolnosti primoravaju na to. Strip će izaći na vreme, sa nepostojećom 56. stranom, crnom kao sam ponor pakla. Ovo je težak udarac na našu uređivačku politiku, zlokobni crni monolit koji će nas večno podsećati na to što se dogodilo i neće nam nikad dopustiti da zaboravimo taj tamni vilajet koji će nas uvek vrebati u broju #65 redovne „Zagor” edicije, našeg najpopularnijeg izdanja. Sve greške koje smo do sada činili mizerne su u odnosu na ovu. Svaki čitalac će uvek s pravom moći da nam prigovori, da nas optuži za neprofesionalnost i neozbiljnost, da odustane od naših izdanja ili da ritualno spali svoju kolekciju stripova koji na naslovnoj strani nose naš logotip. I niko mu ne može zameriti, jer ima pravo na to, kao što ima pravo i da uputi sve moguće pogrdne izraze u našem pravcu. To je činjenično stanje: ovakvom greškom smo, nažalost, zaslužili ponižavajuću titulu izdavača koji nije u stanju da odštampa svaku stranu stripa.
Mi s naše strane možemo samo da se izvinimo za ovaj užasan i neoprostiv propust, koji je nastao usled tehničkih problema prilikom pravljenja filmova za ploče sa kojih se štampa knjižni blok. Niko od radnika u štampariji nije pomislio da nešto nije u redu sa tom stranom, jer smo ih u prošlosti već maltretirali sa crnim stranama (u znak poštovanja za pokojnog gospodina Bonelija), pa im je bilo logično da to opet radimo. Potpuno je suludo da nam se nešto poput ovoga dešava na mesec dana od petogodišnjice postojanja izdavačke kuće. Sve lepe novosti koje smo planirali za ove dane biće u senci onoga što se dogodilo. Pre svega lično, ali i u ime cele firme, želim da vam se izvinim zbog ove nesreće. Stojimo na stubu srama, spremni da podnesemo sve što mislite da zaslužujemo.
Na kraju, izvinjavam se što vam ovim javljanjem kvarim vesele trenutke, ali smatrao sam da moram odmah da izađem pred vas i saopštim vam gore ispisano.
Strana koja će nas večno proganjati u košmarima je ova koju prilažem uz obraćanje.
Sa iskrenim žaljenjem,
Dušan Mladenović,
glavni urednik Veselog četvrtka