Antonio Gaudi,jedan od omiljenih mi umetnika, koji je od Barselone načinio večnu galeriju svoje umetnosti. Dopada mi se njegov stil isključivo zbog detalja koje koristi, u svoja dela je utkao umetnost naroda Azije, ali i likove mitoloških priča raznih drevnih civilizacija. Gaudijevi radovi podsećaju na najmaštovitije prizore iz bajki. Njegove građevine su uglavnom sa malo pravih linija i površina, ali sa veoma mnogo oblina i krivina što iste čini autentičnim i dinamičnim. Uvek je bio dosledan sebi i svom radu i imao je sreću da stvara u sredini koja je to prepoznala, pratila i slavila. Sama njegova smrt je bila tragična. Pregazio ga je tramvaj. Zbog napuštenog izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu bojeći se da neće moći da im plati vožnju. Niko nije prepoznao poznatog arhitektu, dok ga prijatelji nisu pronašli sledećeg dana u bolnici za siromašne. Kada su hteli da ga premeste u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cele Barselone. Iz tog razloga su tramvaji povučeni sa ulica Barselone i nema ih ni danas.