Sasvim pristojan ovaj novi Rage album, i definitivno najbolje ovogodišnje izdanje od starije nemačke postave.
Sećam se pre nekoliko godina kad sam smatrao Peavy-Smolski-Teranna postavu za dream Rage tim za novi milenijum, eto ostade samo Peavy i pored gorkog ukusa koji su ostavile priče oko razlaza sa Viktorom ovaj album mi je ostavio Rage na poziciji benda koji drži decenijama svoj kvalitet i nikad nije izbacio nekakvo smeće. Dakle ipak se nisam trebao bojati jer ovo Peavy-ju nije prvi put da kompletno izmeni postavu i preživi. Što se tiče muzike, mislim da je sam naziv albuma throwback na Sent by the devil pa je otprilike jasno da se vračaju u pre Victor eru.
Ova tranzicija iz sympho voda mi se na papiru sviđa, u praksi naravno da nikad neće stići stare radove ali ima ovde kao i uvek nekoliko jakih hitova kao naslovna, Back on Track ili War (favoriti albuma), nijedna u suštini nije za baciti, odgovarajuće je trajanje albuma.... tekstovi su pomalo drek ali to je mana koja ih prati celu karijeru.
Sve u svemu, kad se saberu očekivanja i dobijeno prijatno sam iznenađen.