Odslušao novi.
Prve 2 pesme Purgatorium i The Transfiguration Fear su tradicionalnije ali u Sigh verziji, nešto kao da je neko power heavy bend nahranio pečurkama i ubacio ih da igraju u burleski, pored gitarskih melodija čuće se recimo i solo na saksofonu i zviždukanje.
Ovo vam naravno već deluje dovoljno sjebano ali nije ništa u poređenju sa ostatkom albuma koji simbolično kreće od Opening Theme: Lucid Nightmare. Sledeća Somniphobia se otvara nekim indijskim tradicionalnim delom i doomy rifovima i onda uleću Moogovi i neki dečji instrumenti 5 pesama čine jednu celinu, zove se Lucid nightmares... i to mu dođe to, bukvalno. L'excommunication a Minuit je zabava kod markiza De Sada, Najbolji opis je možda Imaginary sonicscape koji je imao noćnu moru.
Poslednje dve pesme su ista priča kao prve 2 - malo mirnije u poređenju sa sredinom.