Ono što sam ja kod njih najviše voleo je to što su bili takva gospoda. Nikakva sranja, morbidni nazivi pesama i albuma, krv, iznutrice, nikakva ogovaranja, tračevi, raspadi i ponovna okupljanja, ništa od toga.
Fasciniran sam ovim bendom od prvog trenutka kad sam ga upoznao. Sećam se i koliko sam bio zabezeknut kad sam prvi put čuo Those Once Loyal, mesecima sam ga slušao skoro svakog dana. Savršenstvo, za mene najbolji DM album u istoriji. Intervju sa BT u nekom broju Butcherian Vibe-a sam pročitao 20 puta minimum. Čak sam pisao tekst o BT za neki grobarski fanzin koji radim s drugarima pre 4-5 godina. Jedan od retkih bendova za koje ne može apsolutno ni jedna jedina loša reč da se kaže.
Tu masivnost i moć nijedan death metal bend nema, što se mene tiče. Kao da slušaš tenkovsku diviziju koja ide na kraj sveta. Mid-tempo, fenomenalan vokal, bas maršira po bubrezima, gitare režu sive ćelije, a sve tako hladno i monolitno, bez loženja. Puno sličnih rifova i tekstova, pravljenje tenzije jednoličnošću koja raste i savija ti mozak... Neverovatno.
Žao mi je što nisam uspeo da ih vidim, planirao sam odlazak u Beč pre dve godine, ali se to izjavilo i jebi ga. Šteta.
Čak sam i sa Azalom i Nocturnom počeo da se družim tako što sam zvao Nocturna da bih kupio Those Once Loyal, pa smo otišli na pivo zajedno. :-)
We will remember them...