Kad već pljujemo po velikanima oću i ja jednu svetu kravu da zakoljem: Testament. Najprosječniji rifovi ikad, smor vokal, preslab ton gitare, samo solo gitara valja. Presmiješne su mi izjave da su najbolji thrash bend ikad, da trebaju bit u Big 4-u itd kad su u najboljem slučaju trećerazredna kopija Metalike.
Za Dissection i Death potpisujem kritike ali su oboje opet u suštini dobri bendovi. Problem Deatha nije što su nepredvidive promjene ritma već baš to što su predvidive. Kad skontaš da im je na 90% pjesama struktura "uvod, A, B, C, solo, A, B, C" i da je većina Čakovih soloa predvidivo šaltanje između pseudobliskoistočnih melodija i random šredovanja, bude teško shvatit ih ozbiljno. Dissectionu su melodije povremeno sladunjave, ali im ne fale ni atmosfera ni žestina. Dole prilažem po meni vrhunac im karijere.