Ja sam imao sreće da završim na poslu koji volim i koji sam želeo da radim. Uleteo preko veze (ortaka), napredovao tako što sam pokazao vijuge. Krenuo sam pre nešto više od 5 godina od nule u internet provajderu kao tehnička podrška, postao admin posle 4 meseca (šokantno kratak put kad pogledam okolinu), i evo i dan danas čačkam mreže, servere, baze i nije mi dosadno. Kapiram da je ovakva priča u ogromnoj manjini u odnosu na standardno kuburenje sa "prihvatljivim" rešenjima sa kojima provodite po 8 sati svakog radnog dana. Ljudi mi zameraju što nisam završio faks zbog toga, ali u ovoj struci je specifična situacija pa umesto da ti se gledaju diplome prvo se pogleda rezime i šta znaš da radiš. I među kolegama na poslu je korektan odnos, bez obzira da li imaš ili nemaš diplomu faksa. Kolege iz starije garde sa kojima radim uglavnom furaju dipl. inž. el. kao titulu na vizit kartama.
Iz ove perspektive mi nije krivo što nisam završio faks, delom jer mi ta diploma trenutno apsolutno ništa ne bi donela. Ali u nekom boljem okruženju (vani) ili drugačijoj situaciji bi (dosta firmi traži diplomu da biste uopšte došli na razgovor za posao). Moj problem je što mi je aspiracija otišla niz kanalizaciju tokom poslednje decenije, pa nisam baš u stanju da ulažem ozbiljno vreme u bilo kakvu državnu ustanovu. Imam par primera koji idu u korist onome što vam verovatno roditelji ponavaljaju kako papagaji, tj da se učenje isplati. Omiljeni mi je "klasić" koji se u Švajcarskoj već par godina bavi naučnim radom. Dok drugar iz klupe završio sa 20kg više nego sa početka faksa u gradu u unutrašnjosti baveći se programiranjem, i to ne za neke fine pare. Kako se kome zalomi - isti faks, ista interesovanja.
Za ljude koji su na faksu mogu samo da dam savet da je upoznavanje ljudi iz struke jako bitno. Neki vaši profani su gotovo sigurno uticajni u za vas bitnim firmama, pa se prema tome ophodite i kao potencijalnoj poslovnoj prilici. Možda i osnujete zajednički biznis sa nekim kolegom. Moja firma kada traži osoblje postavlja oglas na infostud. I autor teme vam potvrđuje da naći posao nije tako nerealan scenario. Postavite infostud za homepage i refreshujte ga svaki dan. xD
Što se drugih branši privrede tiče, situacija je mnogo komplikovanija. Stažiranja imaju nebulozan period i zanemarljivu novčanu naknadu. Držim palčeve svim (budućim) lekarima, pravnicima i filolozima. Kapiram da bih odlepio da sam u njihovoj koži. O umetničkim akademijama da ne pričam, na stvaralački rad te vrste ovde se gleda kao na dodatan posao ili hobi. Osim ako niste u Grandu ili vajate kamene lavove, što opet obezvređuje tu diplomu i svodi posao na zanat. Ili ako se snađete na neki domišljatiji način. Ljudi su pominjali političke partije i lobiranja iz drugih izvora. Sve to prolazi. Jedino ovo pušenje za posao mi je malo sumnjivo, ipak bih rekao da su ljudi gledali previše pornića sa office tematikom. Skrenuo bih pažnju na novi zakon koji je stupio na snagu a odnosi se na seksualno uznemiravanje na radnom mestu koji bez upliva u detalje demantuje te "direktorske" priče. Jedino ako želite da se bavite manekenstvom, tu je legitimno da idete na orgije kao hrpa iznajmljivog mesa. Ili nedajbože kurvanjem.
Do nedavno mi na pamet nije padala emigracija, ali sve više mi se po glavi vrzma Kanada, koju već pomenu Smorock. Nije tamo toliko hladno, iz ove perspektive mi se čini.