Runner

@ Lu Ajd kad si zapeo... Bila je neka frka u prvim redovima, tokom jedne pjesme Estberi je pokazivao na neke likove u publici. Nakon pjesme se ispostavilo da je tu bilo valjda nekog koskanja, pa je on nakon pjesme rekao nesto protiv tog tipa koji je pravio nered u publici, kako nije u redu to sto radi i da je vjerovatno to neki huligan. Onda se obratio publici otprilike u fazonu "Zar vam ovde nije dosta nasilja? Imali ste nasilja dosta, budite prva generacija koja ce zivjeti u miru" i nesto na taj fazon. E onda je rekao u fazonu "Znate, mi nismo ni U2, ni Coldplay, mi ne drzimo te bullshitting govore, ne vozimo limuzine, mi zivimo u iznajmljenim stanovima, evo ja nemam para, jer sam sve pare potrosio na alkohol i zene..." i tako dalje. Znaci u tom fazonu je isla prica. Sustina je da je htio poruciti da je dosta nasilja, a opet da on ne soli pamet kao sto to rade U2 i Coldplay.

Nisam stekao utisak da se puno mucio sa glasom. Stajao sam na nekih 20 – 30 metara od bine po sredini i vokal mu je uglavnom bio sasvim OK. To je taj glas, ta boja glasa, taj stil pjevanja, sta vec... Ajd mogu reci da je djelovao malo slabije na polovini koncerta, pred onu pauzu, rekao bih da su trapavo odradili "Rise" (mislim na njegovo dopunjavanje sa basistom na vokalima), ali poslije pauze se povratio „u normalu”. Jeste da se na momente slabije cuo usljed prejakih gitara ili basa, mozda se ponegdje i malo stekao, kad bi publici dao prednost na nekom poznatom refrenu, ali opet sam generalno zadovoljan kako je pjevao i nisam stekao utisak da mu je vokal pukao. Moguce da je i do pozicije u dvorani na kojoj se svako od nas nalazio. Ovo je jedan nesvakidasnji momenat Bio sam na dosta koncerata, ali ne mogu da se sjetim da sam prisustvovao situaciji da neki veci bend iznova zapocne pjesmu. Biliju je valjda zastekala gitara, jbg.

Zaista dobar koncert sa pregrst cvrstih rifova i dosta iskrenog rokenrol vajba! Odsvirali su za svakog ponesto, od velikih hitova pa do manje poznatih pjesama. Meni je samo nedostajala „Vorholova kraljica Eddie”, ali sta je tu je. Arena solidno popunjena, nekoliko hiljada ljudi, ozvucenje uglavnom dobro, Estburijev vokal isti kao na studijskim snimcima, sto je za pohvalu, drago mi je da sam uzivo cuo taj prepoznatljivi glas. Bilo je nekih zanimljivih momenata, npr u po koncerta napravise pauzu i pustise trominutni klip o jednom indijanskom rezervatu ili recimo Estburijevo obracanje organizatorima ovogodisnjeg EXITa uz poruku da je ove godine EXIT sranje jer nema pravog rokenrola Lik je faca i po, pravi rock frontmen i smeker ) Nakon koncerta na izlasku sa partera me odnekud pogodi Billyjeva trzalica, pa nenadano dobih taj mali suvenir Sve u svemu, zadovoljan sam koncertom – i vuk sit i ovce na broju

Je li neko mozda ovo slusao? Izdanje koje je po mom misljenju ostalo slabo medijski propraceno (barem sam ja za ovaj album sasvim slucajno saznao prije 2 godine, kada sam ga i kupio). Objavljeno krajem 2008. ako se ne varam, izdavac One Records. Kao sto se moze vidjeti album potpisuju Dean Clea Brkic iz Osmog putnika i Emir Hot. Album sam po sebi nista posebno, kombinacija instrumentala u neoklasicnom fazonu i Deanovih epskih naracija o vilama, carobnjacima i ostalim tolkinovskim motivima. Malo sviranja, malo naracije i tako citav album. Da je ovo izaslo krajem 90-ih, mozda bi i ostavilo nekog traga, ovako sve djeluje kao vec vidjena prica. Mislim da je Clea glavni autor svega ovoga, navodno je ovo nekad davno osmislio, pa odlucio da to konacno i objavi. Jedino sto je vrijedno svake pohvale je maksimalno profi dizajn ovog izdanja. Disk je upakovan u kartonski omot na rasklapanje, sa odlicnim bookletom, ilustracijama, opisom svake kompozicije na engleskom i jos kojekakvim podacima... Ne pamtim kada sam posljednji put vidio jedno tako kvalitetno dizajnirano domace izdanje.

Sa tog albuma mi je mnogo bolja balada "You".

Slazem se, takodje u vecini slucajeva izbjegavam da gledam setliste unaprijed, a i kada pratim ovakve teme, onda namjerno brzo preletim preko liste da je ne vidim. Drugacije je ipak kad te neka pjesma iznenadi na koncertu.

Mlad (i perspektivan) traditional hard'n'heavy bend iz Kanade. Diskografija: Into the Cauldron (EP) - 2007 Chained to the Nite - 2009 Burning Fortune - 2011 Otvorio sam temu jer sam slusao (i dalje slusam) njihov ovogodisnji album "Burning Fortune". Sto se mene tice, jedno od boljih ovogodisnjih izdanja, sa dosta hiticnih pjesama i retro 80s atmosfere. Preporuke za sve ljubitelje dzinsa, koze, bijelih patika, dobre muzike i uopste heavy zvuka stare skole. http://www.metal-archives.com/bands/Cauldron/87598

Ni meni se ne gledaju pretjerano predgrupe, ali realno, warm-up uz domace predgrupe je najcesce dio ustaljenog "protokola" na ovakvim velikim rock/metal festama. Tako je skoro uvijek bilo i bice. Prvi problem je sto organizatori uglavnom ne pogode adekvatnu domacu predgrupu, a drugi problem je sto za vecinu prisutnih to i ne bude zagrijavanje, nego zamaranje, ali tako je, sta se moze. Ako vec mora neko, onda Forever Storm.

Preslusao sam album vise puta i svidja mi se. Djeluje dosta kompaktno i furiozno i ostavlja veoma pozitivan utisak. Brzina i melodija od prve do posljednje sekunde, iskreni i posteni heavy metal. Ovaj novi pjevac ima mozda pomalo tanak glas, ali moze da prodje. Prve cetiri pjesme podjednako dobre, onda "White Shadow" i "The Only Way" primjetno slabije, nesto kao filler tracks, pa onda za kraj pamtljiva "Torture Torture" i veoma dobra "Beyond the Gate". Odavno nisam preslusao jedan ovako poletan i svjez album! to je to – heavy metallll!!! :rockdevil:

Moze i nesto najblize, kao na primjer - Sekesfehervar. http://www.fezen.hu/

Zna li neko sta se desava sa novim Marti Misterijom i DyD Superbook-om u izdanju Veselog cetvrtka? Znam da sada izlaze na svaka 3 mjeseca, ali imam utisak da su posljednji brojevi izasli prije 100 godina.

Prvi bend Ralfa Scheepersa, Tyran' Pace uzivo, snimak iz 1985. Koliko je ovo true jbt

Sjajna pjesma, jedna od onih koje ulaze u usi nakon prvog slusanja i koje se upamte za citav zivot. Evo jos jedne takve, prvi studijski snimak sa Gillanom: http://www.youtube.com/watch?v=2_o6W0LJqQw

Povratna busom Beograd – Sofija oko 40 Eura, Sofija – Kavarna busom oko 15-16 Eura u jednom pravcu. Prve godine sam platio smjestaj (sobu) u jednoj kuci 25 Eura za dva dana, a prosle godine sam bio u jednom hostelu u Varni (to je oko 50 minuta busom od Kavarne) cini mi se da je bilo oko 10-12 Eura za jedan dan. Mislim da vec u ovo doba godine Bugari pocinju da rezervisu sobe po hotelima u Kavarni, pa to do jula sve bude popunjeno, ali opet mislim da se uvijek moze naci smjestaj u nekoj privatnoj kuci, samo se treba raspitivati na licu mjesta, a u krajnjem slucaju tu je veliki kamp odmah pored stadiona gdje se odrzava festival. U Bugarskoj inace je sve jeftino (hrana, pice...) u odnosu na nas. Na sajtu sofijske autobuske stanice imas sve moguce linije: http://www.centralna...ra.bg/index.php

Hahaha :D Neces stici ni do Sofije, a vec ce te rastrgati masni ManOwaR ratnici zeljni krvi ) Ne kazem da ne bi bilo lose ponovo vidjeti Paradise Lost uzivo, ali nema sanse da ove godine potegnem tamo. Uz duzno postovanje prema bendovima, isuvise neatraktivan line-up za moj ukus, a o ovom festivalu kao instituciji i o Kavarni kao gradicu sve najbolje. Bio sam tamo prosle i pretprosle godine i bilo mi je sjajno!

Brat mi je pricao da su, dok je studirao, jednom prilikom na vjezbama iz savremenog engleskog slusali "1916" i obradjivali tekst te pjesme :rockdevil:

Haha, kakva slika, bas su se potrudili da uklope ovog novog lika u tu promo sliku. Sta ono bijese mimikrija??

Novi album treba da se pojavi ovih dana, vidjecemo na sta ce liciti. Naziv je "Make It Dark", a ispod je front cover. Moj prvi utisak je da omot izgleda previse stripovski.

Uhh, dobra polo majica, mogao bih u njoj 'ladno na posao. Inace, prije dvije godine sam pokusao da preko zvanicnog SympX sajta narucim neku obicnu T-shirt od 15ak dolara, uz posredstvo ovog naseg E-ducana koji se bavi prodajom i dostavom proizvoda sa Neta. Uglavnom, kad su mi sve to preracunali u dinare, to je sve trebalo da me izadje oko 7000 din cini mi se, pa sam naravno odustao od naruzdbe. Valjda taj americki distributer ne isporucuje proizvode direktno u Srbiju, nego bi to islo nekim zaobilaznim putem, pa otuda tolika cijena. Sad u martu na Power of Metal koncertu sam pazario njihovu tour majicu sa motivom sa Iconoclast albuma, pa sam i tu zelju podmirio.

Evo jedne narodne epske u izvodjenju Indexa http://www.youtube.c...h?v=WQJNp4QUuqU

Intervju sa Romeom iz Ljubljane, mart ove godine

Scan intervjua iz Hard Metala, ne znam je li bilo ovdje ranije

U pravu si, tacno je da ni jedni ni drugi nisu nista novo donijeli, i jedni i drugi su retro, samo sto ovih iz Steelwing & Co. tabora u ovom momentu mozda ima vise. U mom slucaju, kada je u pitanju taj true heavy metal, vise volim bendove sa iole modernijim / savremenijim aranzmanima i produkcijom, tipa Astral Doors, Primal Fear, Firewind, Lion’s Share, ili nasi Forever Storm, a ako se zazelim zvuka ranih 80-ih pusticu stari Angel Witch, Saxon, Witchfinder General, Samson, Maidene i to je to. Malo sta me je da kazem impresioniralo od tih (relativno) novijih bendova koji furaju preslikan fazon 80ih, izuzev Twisted Tower Dire ili recimo prvi album Crystal Viper-a. No udaljismo se od Ghosta, a ovo je njihova tema.

Obrnuo sam ranije nekoliko puta ovaj "Agony and Opium" i evo sada ga opet slusam. Sta znam, u sustini iskrena rokacina iz dna duse i sa dosta energije, ali meni opet nista specijalno. Kada su u pitanju te nove retro snage, mnogo su mi se vise svidjeli Blood Ceremony, valjda zbog sve one melodike, flaute & klavijatura i uopste tog 70s / psychedelic / acid ugodjaja.