Runner

Neocekivano i iznenadjujuce opustena pjesmica, nepretenciozna, sa odlicnom solazom na sredini, svidja mi se taj opusteni rokerski smek, jednostavna struktura, kao da je ispala sa nekog Dickinsonovog solo albuma sa pocetka 90-ih ili recimo sa Tyranny of Souls. S obzirom da mi djeluje poprilicno jednostavno, ne znam samo sto ce im tolika minutaza, jer ce na albumu navodno biti znatno duza. Doduse, mozda je tu uracunat i taj intro Satellite 15... whatever. Sto se mene tice ima prolaz, iako zelim sve najbolje, ipak ne ocekujem nista epohalno od novog albuma, tako da je ovo OK, moze proci, idemo dalje ... P.S. Spot je maksimalno nabudjen, vidim da im ne fali para, ima se, moze se...

U ponedeljak sam u Budimpesti bio na koncertu Queensryche. Isao sam tamo sa drugarom kome je ovo inace bio cetvrti put da uzivo gleda Queensryche. Koncert je odrzan u famoznom Petofi Czarnoku, koji sam eto posjetio po prvi put. Usli smo unutra oko 20:15, a na bini je vec bila jedna predgrupa. Dok smo se vrzmali oko merchandise standa, skontao sam da su to na bini ustvari Dreylands Nikole Mijica. Uhvatili smo njihove tri pjesme. Queensryche su poceli koncert u 21:03, pred ne vise od 400 ljudi u publici. Da li je razlog tome pad popularnosti koji je ovaj bend dozivio ili relativno visoka cijena ulaznice, ne bih znao reci. U postavi benda su bila cetiri stara clana (Tate, Wilton, Jackson, Rockenfieldd), plus taj novi gitarista, inace zet G. Tatea, Parker Lundgren. Suprotno mojim ocekivanjima, repertoar je bio dosta sarenolik – bilo je tu pjesama sa albuma iz posljednjih 12-13 godina, koje iskren da budem nisam ni prepoznao, pa do stvari tipa "Breaking the Silence", "Silent Lucidity", "The Thin Line", "Damaged" ili "Walk in the Shadows". Sa posljednjeg studijskog albuma su svirali cetiri pjesme, od kojih mi je najupecatljivija bila "The Killer". Moglo se vidjeti da publika daleko bolje reaguje na stare i poznatije stvari, nego na nove pjesme. Ipak, glavni udarac je ostavljen za bis, tokom kojeg su izveli "I Don’t Belive in Love", "Jet City Woman" i "Empire". Koncert je zajedno sa bisom trajao 97 minuta. Sve u svemu, setlista na koju bih definitivno imao zamjerke, ali koja opet po mom misljenju pokazuje da bend gaji respekt za sve faze svoje karijere, svidjelo se to nama ili ne. Generalno gledano nosim veoma pozitivne utiske sa ovog koncerta, kao i iz Budimpeste koja je prelijep grad. Setlista kako ju je zabiljezio drug sa kojim sam isao: - Hit the Black - Sacred Ground - Man Down - The Hands - Damaged - The Thin Line - A Dead Man’s Words - Breaking the Silence - Hostage - The Killer - Silent Lucidity - Desert Dance - Walk in the Shadows - The Right Side of My Mind Bis: - I Don’t Believe in Love - Jet City Woman - Empire

Moguce da je i bilo nekad ranije na ovoj temi, nemam pojma. Uglavnom, nisam znao da Alan Ford ima i svoju animiranu formu:

Nema na cem', bilo je tih linkova na onoj gigantskoj temi o koncertu Iron Maiden u Areni, ali je ta legendarna tema jednom preko noci iscezla iz arhive ovog foruma. :D

Probaj ovaj link: http://www.megaupload.com/?d=WU7GGJG3 S obzirom na ovaj opis i tezinu od 187 MB, to bi trebalo da bude onaj vrlo dobar audio bootleg snimak iz Arene.

Hahha vazi, vazi

Maksimalno sam zadovoljan festivalom, bio sam tamo oba dana, vidio mnoge legendarne i odlicne bendove, dozivio svu tu atmosferu. Prvi dan – Malo mi je zao sto smo propustili prvu polovinu nastupa Anthraxa i pjesme “Got the Time” i “Indians”, koje smo culi dok smo trazili ulaz oko stadiona. Ali nema veze, opet smo vidjeli Anthrax i Belladonu na bini, vidjeli onu indijansku perjanicu, culi kako izvode “Heaven and Hell” i “I am the Law”… Megadeth – Onaj pljusak mi je u velikoj mjeri pokvario raspolozenje i utisak tokom njihovog nastupa, ali barem sam uzivao tokom “Holy Wars” i “Hangar18”, uprkos jakoj kisi. Slayer – beskompromisna i ubitacna masinerija, konkretno i bez suplje price, nastup koji te ostavlja bez daha bukvalno. Stajao sam na poziciji da sa relativne blizine imam dobar pogled na binu, a i da posmatram kovitlac i sutanje u masi neposredno ispred sebe koje je trajalo tokom citavih sat vremena Slayer-ovog nastupa. Od ova prva tri benda,Slayer po meni ubjedljivo najbolji. Na kraju Metallica – prica i kategorija za sebe, nabudzen show, prema ocekivanju najglasniji zvuk i najduzi nastup, tri stvari sa posljednjeg albuma, a ostalo hitovi. Nadao sam se da ce u setlistu mozda uletiti “Wherever I May Roam” ili “Through the Never”, ali ne mari. Tokom i nakon “Am I Evil?”, bili smo svjedoci trenutaka za istoriju. Drugi dan: ManOwaR, born to live forever more!!! :rockdevil: Po dolasku na stadion ja i drugar smo kupili majice, malo prosetali po terenu, iskulirali bugarsku predgrupu i sacekali pocetak svirke Stonesour. Taj bend nisam ranije slusao, ali su mi uzivo bili OK, dobar bend za svirku u 4 popodne i za zagrijavanje na jednom stadionskom festivalu. Alice in Chains – izbor pjesama je bio dobar, zvuk dobro podesen, onaj novi lik dobro pjeva, odsvirali dvije stvari sa novog albuma... steta sto su svirali samo 45 minuta. ManOwaR – gornja recenica sveo bjasnjava, bend koji me je najvise zanimao tog drugog dana. Odlicno nastiman zvuk, odlican pogled na binu sa moje pozicije sa vrha prednjeg dijela fan-pita i uzivanje uz “Manowar”, “Call to Arms”, “Warriors of the World”, “Hail and Kill”… Svirali su samo 45 minuta, ali siguran sam da ce biti jos prilike da u nasem okruzenju ponovo vidim ovaj bend, koji u susjednim nam drzavama ima jaku bazu fanova. Rammstein – Naslonio sam se uz gornju ogradu fan-pita i pokusao da na miru ispratim njihov nastup. U fan-pitu veca guzva nego vece prije na Metallici. Kako sam i ocekivao, impresivan scenski nastup u trajanju od sat i po, puno vatre i svakakvih efekata, nadoknadio sam svoj propust iz marta ove godine. Kada je rijec o stejdz produkciji i vizeulnom utisku, ovo je bez dileme bio najjaci koncert koji sam do sada gledao. Ovaj bend samom sebi postavlja nove domete, ne znam sta ce njihovi fanovi tek ocekivati od koncertne izvedbe nakon nekog narednog albuma. Vidim da je na ovom festu bilo dosta ljudi iz Srbije, ali vidio sam ih svega par, iz Frubijeve ekipe nisam nikoga vidio, jbga opet je tesko pronaci nekoga u toj masi od 40000 ljudi.

Sasvim solidna krljaza ova nova pjesma, svidja mi se galop i to sto pjesma nije spora... Mane: nedovoljno ubjedljiv refren i Dickinsonov vokal koji je vecim djelom pjesme narativan, pa izostaje taj neki (pozeljni) epski smek. Uglavnom, bolje nego sto sam ocekivao, barem kada je prva objavljena pjesma u pitanju. Omot za single je odlican, omot za album solidan, u svakom slucaju mnogo bolji od onog nezvanicnog fanovskog artworka.

Nabasah na ovaj info: German Metal masters PRIMAL FEAR are back with a new DVD recorded in various locations between September and November 2009 and a live CD album aptly titled "Live in the USA". “The main part of the DVD was recorded in Switzerland a the Z7, but there is more footage from headlining show held at the ProgPower festival in Atlanta USA plus footage from Brazil/Sao Paulo, Toyko & Osaka/Japan and more places” explains bassist Mat Sinner. “That's why the DVD is named "16.6 - All Over The World" while the Live CD is titled "Live In The USA" because the live CD was recorded in Atlanta, New York and Los Angeles during the last tour that the we did across the ocean”. The DVD is filled with loads of extra materials, such as an entire bootleg section with funny moments on the road, some bootleg shots from festivals and other concerts, all Primal Fear latest video clips, plus the making of the band’s last album 16.6 in the recording studio and a brand new interview section about the past & future of Primal Fear. The last tours unleashed the best Primal Fear performances since the band formed in 1998 - a constant great mix between power, ambition and enthusiasm plus of course great the talent of great players! There is undoubtedly a great value of interesting performances on this DVD and a great sound and the live album offers an incredible string of Metal anthems in their full glory ! If you are a Metal fan you can’t miss this incredible package ! PRIMAL FEAR Ralf Scheepers: vocals Mat Sinner: bass, vocals Randy Black: drums Henny Wolter: guitars, vocals Alex Beyrodt: guitars With: Magnus Karlsson, Stefan Liebing: guitars Pamela Moore: vocals

Ne vjerujem da ce Frontiers profitirati od toga sto ce neko kupiti Holy Diver album, no nebitno, rasprava ionako postaje bezveze. "Elektra", posljednja objavljena Diova pjesma, navodno je trebalo da se pojavi na nastavku albuma Magica: http://www.youtube.c...h?v=K0FjYOCMzE0

Novi gitarista Grave Digger-a vrbuje preko fejsbuka:

Negdje procitah (a ne mogu da se sjetim gdje) da ce LR biti zatvoren samo tokom ljeta, tako da to valjda nije gasenje kluba. Inace, moglo bi se naletiti na ovog Pero-a, mislim da ih nisam gledao od juna 2008.

R.I.P. Dio... Moja velika zelja da barem jednom uzivo vidim ovu legendu ce ostati neostvarena. http://www.youtube.c...h?v=C1_b5tJ1SoY

Solidan novi album Scorpionsa. Ako nista, bar nije dosadan. "Lorelei" i "SLY" (dobro je, nije posvecena Staloneu) su mi ubjedljivo najbolje pjesme na albumu i kandidati za buduce best-of ili best ballads kompilacije, dok mi ostatak albuma ne ostavlja neki izrazito jak utisak. Dosta stereotipnih heavy rock aranzmana i bez nekog zestokog hita. Album se i pored toga moze slusati, ali je po mom misljenju primjetno slabiji od svog prethodnika iz 2007.

Pokvarili im se kasetasi, poceli da zavijaju... a i ko ce slusat' tudju muku, kad sve moze skinut' sa Megauploada...

Da, da, mislim na onu iz Odabranih prica. Vidio sam da i u redovnoj seriji ima epizoda sa mutantom, ali je nisam kupio, jer kontam mozda se tu avantura ne zavrsava, a mrsko mi da ganjam nastavke.

Danas ugledah ovu Zagorovu avanturu sa Rendalom Mutantom, i moradoh je kupiti, bilo jace od mene.

...A meni je najbolja orkestralna verzija "Tears of the Dragon", izasla na EPu "Shoot All the Clowns".

Covjek je ovim postom sve objasnio i stavio tacku na i. Nego, nisam gledao ove Maiden Crew, ali mi je pjevac poznat iz uzickog benda Smiler, koji takodje krajnje autenticno skidaju Maidene, pa eto jos jedne preporuke za one kojima nije problem gledati tribute bendove. Kontam da oni koji zaziru od dobrih IM tribute bendova i ne posjecuju ovu temu. Ili mozda grijesim? Nebitno...

Trebalo bi da sam tamo barem treci dan, a mozda i drugi... a mozdi i prvi... Ako ovog ljeta ne bankrotiram, onda ne znam kad cu. No, kako je to Nele rekao u pjesmi "Posljednja oaza": "Zivot je jedan, zivi ga, Fikreta."

Koncert od koga sam najvise ocekivao, za koji sam se bio zagrijao mjesec i po dana unaprijed, a na kraju gotovo da nista nisam dobio. Tresla se gora, rodio se mis. Guzva i pogibija na Sajmu, zadnjih 20 minuta koncerta sam proveo provlaceci se kroz masu ka sanku da nesto popijem, plus losa i kratka setlista... Jedino mi se svidjelo sto su svirali "The Evil That Men Do". Vjerovatno najgori koncert u mom zivotu.

Zajebah se sto danas po danu ne svratih do LivingRooma... Bio sam veceras oko 19h i nema vise karata, sve podijeljene, jbga.

Ok, novi album, nova turneja, ovo-ono... Drago mi je da se konacno pojavila jedna zvanicna i opsirnija informacija. Nego, bas unakazise onog Eddiea na plakatu za turneju, ne mozes ga prepoznat'... Kao da je plakat za Motorhead turneju, a ne Iron Maiden.

Vrlo dobar novi album, mada po mom misljenju ipak nisu uspjeli da dobace do meni omiljenih "Of the Son and the Father" i "New Revelations". Slozio bih se da je album za nijansu predugacak, to mu je mana, album bi bio kompaktniji kada bi stvari poput "Greenfiled of Life" i "Fire and Flame" bile izbacene. Sa druge strane, pjesma koja se pamti na prvo slusanje je "The Healer", a ostali favoriti su "Metal DJ", "When Darkness Comes", "St. Peter's Cross", "Testament of Rock", itd. Dobar heavy metal album. Nils Patrik Johansson je RJ Dio XXI vijeka i kraj price.

Sjajan koncert! Euforija od sinoc me jos drzi! Danas sam citav dan slusao novi album dok sam se kretao po gradu. Predgrupe su bile vrlo dobre, meni se nekako vise svidjeli Secret Sphere, prepoznao sam dvije posljednje pjesme. Uz Freedom Call sam malo zivnuo tek u drugoj polovini njihovog nastupa, nakon "Warriors of Light", cini mi se. Onda Gamma Ray...Kako rekoh, euforija u trajanju od 1h i 47 minuta. Uzivao sam i pjevao od prve do posljednje pjesme... Zvuk odlican, Kai se odlicno cuo, gitare takodje, sve je bilo na svom mjestu. Atmosfera oko mene u publici odlicna! Bilo je sutki i guranja, ali sve u podnosljivoj mjeri i bez toga da ti smeta i kvari ugodjaj. Odlican potez sa vokalno-instrumentalnom solo tackom Dirk Schlachtera tokom "No Need to Cry". Mnogo im hvala i za odluku da se i pored standardnog „izvoda” iz koncerta ipak vrate na binu i odsviraju "I Want Out". Nahvatali smo ih kod tour buseva oko 2:30 iza ponoci, pokupili autograme, slikali se. Kai je ziva faca, zapalio cigaru i ispred busa opusteno caskao sa fanovima i salio se. Pozdrav svima koje sam vidio i sreo i hvala Slobinoj drugarici i Vegeti za slike!