Sad sam u cugu odslušao DMDS, pa Ordo, i moram reći da, kada se odstrane sve pristrasnosti, uticaji i značaji, kada ostane samo nota za notu, Ordo dere DMDS uzduž i popreko. DMDS je bio beskrajno značajan sceni, tu nema spora, i ima atmosferu koju nijedan album nije ponovio, ali taj album je, ma koliko glasan i strašan, ipak klinački krik. Ordo Ad Chao je, pak, antikosmički krik, vrhunsko delo i izraz zrelih muzičara i sasvim fin epitaf bendu koji je prošao toliko toga. Moj konačan odgovor glasi: Ordo Ad Chao.