Ne mogu da se setim da li sam pominjala ili samo planirala da pomenem...
Ja ostavila pre dve i po godine tako što sam jedan dan rešila da se zainatim i počela da pućkam. Znači, nikakvo smanjivanje, zamene, čuda. Samo sam prestala da uvlačim dim u pluća. Dobra je fora jer se za svega par dana navikneš da ne uvučeš i postane ti normalno, a ne kriziraš jer i dalje stalno dimiš. I to je tako trajalo dobrih mesec dana, možda i nešto više. I jebiga, vremenom postaneš svestan da je odavno prošla fizička zavisnost, i da te samo navika dalje tera da bacaš pare i ispadaš slabić pred ostalom decom. I onda jednostavno prestaneš da kupuješ jer ti se sad može.
Nedostaju, naravno, ali nema krize. Možeš da zapališ ali se izgubio refleks za udisanjem dima, i smrdi ti. A i žao ti uloženog truda. Dođe ti kao sećanje na staru vezu: intenzivna ljubav, iako štetna, pa ti zanedostaje ali ti je ipak drago što ste raskinuli.