Jump to content

Mozak i dodatna oprema


hypnos

Recommended Posts

Evo išao sam na wikipediji ctrl+f 'creativ' xD

 

Research using Rorschach test blot 03 finds that the number of unique responses to this random figure links to larger sized amygdalae. The researchers note, "Since previous reports have indicated that unique responses were observed at higher frequency in the artistic population than in the nonartistic normal population, this positive correlation suggests that amygdalar enlargement in the normal population might be related to creative mental activity."

 

800px-Rorschach_blot_03.jpg

 

ovo je izvor: http://www.sciencedi...010945208002104

 

Da kako kreativno nekako i jeste intuitivno, instinltivno, i provizaciono... Ha?

 

To za puzanje u rikverc mi je genijalno, čuo sam bar za još 2-3 deteta koja su prvo puzala u rikverc, pa onda napred :D

Ovaj moj je puzao na početku sa spuštenim dupetom, vojnički :D

To je toliko smesno bilo, gleda u igracku i namuci se da joj pridje a samo se udaljava... Al se nervirao...

 

Ček, ti smatraš da je svaki vid kažnjavanja zlo?

 

Da li je štetno da te puštaju dok si dete da radiš šta hoćeš, da ti pričaju kako si najpametniji i najbolji, pa da posle u životu na teži način učiš kako nema ništa bez tvrdog rada i da možeš da okačiš mačku o rep to što si svojoj babi i majci najpametniji? :D

 

To sto opisujes bi bio neki potpuno permisivan popustljiv stil gde je detetu sve dozvoljeno i nicmu ga ne uce. Slazem se da to ne moze biti dobro dugorocno za integraciju u drustvo.

 

Ovo što sam boldovao je posebno preterivanje. Naravno da nije u redu kad napraviš sranje! Niko normalan ne kažnjava dete kad je sve u redu.

 

Vidi, stilovi roditeljstva su jako nezgodna tema. Kao prvo svako hoce da uradi najbolje sto moze, i svakapo drugacije stanoviste se shvata kao kritika. Zato bas i ne zelim da raspravljam na tu temu.

Mislim da je disciplina=ucenje a ne konrolisanje, i da dete ne treba nikad da oseti da nesto nije u redu sa njim.

Ne mislim da su sva ponasanja ok. Mada mislim da su sve emocije ok.

 

Ako te stvarno interesuje mogu da ti pustim pp sa preporukama - par knjiga koje objasnjavaju malo drugaciji pogled na roditeljstvo, ali ne bih dalje tupila na ovoj temi. Na zalost ja sam ih kupovala, nemam nacin da share-ujem inace bih.

 

EDIT: Istripovao sam se da mi je nestala pisanija, pa je duplirah xD

 

A ja reko zapenio si :P

 

Ne mogu da editujem typos nadam se da se da shvatiti sta sam napisala.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Svako treba da skapira da to ''nešto nije u redu sa mnom'' nije validan stav, nego nešto što se menja iz dana u dan, malo po malo, ako smatraš da nisi u redu, radiš na tome da budeš bolji. Isto kao što stav ''ja sam u redu, ja sam super'' treba iz dana u dan da opravdavaš svojim trudom i ponašanjem, inače je samo iluzija.

 

U skladu sa tim i detetu treba daješ feedback na ponašanje i da ohrabruješ pozitivno, a sankcionišeš negativno. U sankcionisanju svakako treba biti taktičan, za dobrobit deteta i sebe. Mislim da treba dobrano da se pretera i zađe u domen zlostavljanja pa da se dete oseti toliko poniženo i nepoželjno, kao da ''nešto nije u redu s njim'', na to sam mislio kad sam rekao da si preterala.

 

Učenje je učenje, a discplina je disciplina, normalno da detetu treba uvek biti obrazloženo zašto nešto ne može da radi, ali deca (a često i odrasli xD) hoće nekad nešto da rade iako su razumeli da to nije u redu, tako da mora da zna gde je granica, svaki dan nosi nove izazove :D

 

Malo mi je sektaški to ''drugačiji pogled na roditeljstvo'', drugačiji od čega? :P

Mislim, nije posebno teško biti drugačiji/bolji od prosečnog srpskog zatucanog roditelja, ako imaš malo mozga i dosta dobre volje i strpljenja da se potrudiš oko deteta. Rekao bih da smo ''na istoj strani'', jesam ja protiv fizičkog kažnjavanja, samo mislim da si malo preosetljiva na kažnjavanje uopšte.

 

Nemoj mi puštaš na pp ništa, imam sad farmakologiju na meniju xD

 

Znaš dr Ranka Rajovića možda? On drži predavanja i piše knjige vezano za razvoj inteligecije kod dece itd.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne znam Rajovica, pravo da ti kazem nisam se bavila domacim autorima (interesantno, nije mi palo na pamet...).

 

Pokusavam da nadjem tekst o povezanosti nedostatka sna i pojave demencije, ali mi ne ide. Mozda neko jos nesto ima na tu temu? Nasla sam neki, ali sad ko zna gde sam citala taj koji htedoh da podelim. I, naravno, bebe. :haha:

 

http://www.huffingtonpost.com/stanford-center-for-sleep-sciences-and-medicine/sleep-and-memory_b_5399800.html

 

 

http://psychcentral.com/news/2015/02/02/babies-learn-during-their-sleep/80659.html

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da da, cak kazu u prvom tekstu da je bitnije od dobrog nocnog odmora nakon ucenja oddremati malko.

De mi je bila pamet na studijama :haha:

 

Nego nesto na ovu temu me je interesovalo, posebno za Alchajmera. Mozda Melinda zna nesto vise.

Iz prvog clanka prethdnog posta:

This same group of researchers presented new data recently at the 66th annual meeting of the American Academy of Neurology, in which they demonstrated, in a cohort of younger patients (age 37-52) that those who slept less than seven hours a night and reported more sleep fragmentation had a greater amount white matter changes on brain MRI (3). White matter changes, while nonspecific, can serve as an imaging marker of small vessel disease, a hardening of the small arteries in the brain, similar to what happens inside the small arteries of the heart in patients with coronary artery disease. In severe cases this can cause stroke, as well as dementia, and has been termed "vascular dementia" or "muli-infarct dementia" in the neurology literature.

In data also presented at the AAN meeting, another group of researchers demonstrated that sleep might serve to clear certain "toxic" protein products that have been linked to the development of Alzheimer disease.

Amyloid A-Beta peptide (AB) is protein cleavage product that can accumulate to form so-called "senile plaques." These conglomerations of protein can then deposit in areas of the brain that are crucial to memory, language, and spatial awareness and can contribute to the some of the impairments we often see in patients with Alzheimer's disease.

Edited by Machka Naopachka

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ej mnogo ste tema pokrenuli ne znam za sta da se uhvatim :haha:

 

Anyway... koliko je vazna stimulacija deteta vidi se na primerima gluvoneme dece. Smatra se da su ta deca nizeg intelektualnog stepena (mada je ovo upitano iako su nas tako ucili-jerbo moj kolega sa faxa sa visokim stepenom osetcenja sluha, zavrsio fax u roku sa jako dobrim prosekom i sirokim znanjem i povezivanjem, ukratko genijalac). Sustina je da takva deca usled deficita u audio-verbalnog komunikaciji slabije uce a sa slabijim ucenjem i slabije se razvijaju određene zone u mozgu, jelte.

Ondak vidite primer deteta sa apsolutno ostecenim sluhom, koje pokusava na sve moguce nacine da komunicira sa vama i da vam objasni sta zeli, iako to ne moze da kaze, e tu dolazi ta "reptilska" komponenta do izrazaja jer su tada deca agresivnija i jako frustrirana, a rehabilitacij traje dugo, a opet na kom krerativnom nivou mogu biti govori nacin na koji vam govore sta im treba...

 

Sustina je da in utero a kassnije i postnatalno dolazi do migracije vec formiranih neurona, znaci mi kapacitete imaamo po rođenju, ali migraciju tj bildovanje odredjenih zona regulisu upravo spolji impulsi a dok se beba nalazi u materici to su stimulacije koje dobija od majke (govor, pevanje, muzika) zatim epigentika je divna nauka koja je u porastu i ona nam govori da hipoteticki tip hrane (nutritional genomics) moze da utice na DNK ploda (zato zene rokaju folnu kiselinu pogotovu na pocetku trudnoce kada se desava formiranmje nervnog sistema)....

 

@Machka... sto se tiče Alchajmera: sustina je u amiloidu "djubre protein" koji ne moze da se razgradi, a sustina je da se reciklira. Period sna je zapravo period najmanje metaboličke aktivacije ćelija samim tim daje se vremena i prilike da se ti losi proteini razgrade. Deficit sna, otezava ovaj proces cak ga i usporava, a akumulacija amiloida dovodi ne samo do demencije vec i dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti...

 

Ovo je jos jedan aspekt, ja cu malo da vucem pricu na moju stranu neuroendokrinolosku, uz dopunu onoga sto vi diskutujete... ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Čuj, a Betoven? Da li mislis da je moguce da je taj zakljucak da su gluvonema deca obelezena kao manje inteligentna jer su testovi inteligencije koji su korisceni prilagodjeni populaciji koja cuje (i odrasla je uz sluh)? Mada su meni sva ta merenja inteligencije pristrasna a i nebitna na kraju dana.

 

Inace, postoji baby sign language, koji je namenjen svoj deci (dakle, ne s ostecenim sluhom). S obzirom da su deca dugo neverbalna, komunikacija sa njima ide drugim kanalima. Predpostavka je da ucenjem ovih znakova cak brze nauce da pricaju, jer se poboljsava komunikacija i povecava zelja za komunikacijom. Nisam pocela da se bavim time mada mozda hocu.

Ali, u svakom slucaju, deca i roditelji komuniciraju daleko pre nego sto deca nauce da pricaju, u stvari od rodjenja bebe 'govore' sta im treba/sta zele, a roditelj mora da nauci da cita taj njigov govor tela i signala. Tako da mislim da ako se dovoljno dobro 'osluskuju' i gluvonema deca mogu jako dobro da iskomuniciraju sta zele. Naravno, ako ih nije roditelj slusao od starta, a tu se uplice i psihicko stanje roditelja, sve se komplikuje. Ipak, znam jedan jako pozitivan primer - prijatelja mojih roditelja, koji imaju dve cerke sa ostecenim sluhom (od kojih je jedna potpuno gluva). Devojke su odrasle i vrlo lepo se integrisale u drustvo, zavrsile fakultete, rade.. Secam se kada smo bili klinci da su me ucile znakovima. Posto su one svom nedostatku pristupale bez stida kao necemu sto je prosto cinjenicno stanje, i druga deca su ih sasvim ok prihvatila.

 

Nego, slobodno baci neko pisanije na temu nutritional genomics, interesantna tema o kojoj ne znam puno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Slobodno se umesaj, ali molim te nemoj da ubijes temu. Valjda su primeri plasticnosti mozga bas ljudi koji u zivotu steknu hendikep koji je direktno vezan za profesiju kojom se bave. Nema veze, idemo dalje, evo pisanije... Ko ovo procita, tri bambija...

 

KORTIZOL

Nastavljam pricu o regulaciji, stresu i mozdanim i telesnim funkcijama.

 

Amigdale, pomenute u prethodnim postovima, zapravo zapocinju odgovor na stres. Ovo je ocekivano, jer stres predstavlja situaciju koja zahteva brz odgovor organizma - ili organizam tako misli - odnosno odgovor je instinktivan a ne promisljen.

 

Aktiviraju se dva puta, jedan je fight or flight odnosno amigdale->hipotalamus, a drugi je hipotalamus->pituitarna zlezda->nadbubrezne zlezde (HPA osovina). Ovaj drugi mehanizam stupa na snagu kasnije i dovodi do lucenja kortizola kao najprisutnijeg hormona stresa (naravno, nije jedini)

 

Kortizol ima mnostvo efekata na organizam, sustinski dovodi ga u jedno stanje opste pripravnosti za suocavanje sa pretecom situacijom (slabi imuni sistem, povlaci energiju iz depozita, zaustavlja formiranje sinapsi, ukratko mobilise resurse organizma). Probllem nastaje kada visok nivo kortizola ostane duze prisutan u organizmu.

 

http://dujs.dartmout...ry-adrenal-axis

 

Ovo je direktna posledica lose regulacije, odnosno ne uspostavljenih mehanizama samoregulacije.

Hipokampus je struktura koja se ukljucuje da javi da je previse kortizola u sistemu, ali isto tako previse kortizola moze ostetiti hipokampus (sto moze dovesti do zaboravnosti na primer).

Amigdale s druge strane, kortizol dodatno stimulise, i stvara se zacarani krug.

Prefrontalni korteks je druga regulativna struktura koja takodje moze biti ostecena zbog previse kortizola.

 

E, sad, kako se formira sposobnost regulacije stresa?

 

Po rodjenju covek nema sposobnost regulacije nivoa kortizola, vec je 'napravljen' tako da ovakvu regulaciju dobije sa strane - najcesce od roditelja tj majke. Nivo kortizola ima odredjeni dnevni ritam koji se kod dece ne formira sve do 4 godine zivota, iako sa 3-6 meseci pocinje da dobija neku (mada mutnu) strukturu.

 

Regulacija ovde znaci bukvalno smiriti bebu/dete koje je uznemireno. Kod beba plac je osnovni nacin komunikacije, i ukoliko roditelj konzistentno odgovara na zahteve (tj plac, a imajuci u vidu i da ljudi imaju i emotivne potrebe pored fizioloskih), formira se odnos poverenja ALI sta to tacno na nivou razvoja mozga znaci?

 

Beba koja je ostavljena da place ima visok nivo kortizola u toj situaciji jer joj je aktiviran odgovor na stres. Kada se ovakva situacija ponavlja, to dovodi do smanjenja broja veza (i velicine) sa orbitofrontalnim i medijalnm prefrontalnim korteksom (regulativne strukture), pa oni teze regulisu amigdale.

 

Dalje, bebe koje su imale slabiju regulaciju od strane roditelja, imaju manje receptora za kortizol u hipokampusu kao odrasli ljudi. To znaci da je potrebna veca kolicina hormona da bi doslo do povratne informacije, sto znaci i jace ispoljeni efekti hormona. S druge strane bebe koje su nosane i mazene (dodir!) imaju veliki broj receptora u hipokampusu, pored drugih efekata. Epigenetika.

 

http://www.ncbi.nlm....les/PMC2865952/

Epigenetic effect of glucocorticoids / Ian Weaver (kucajte u google moze da se skine pdf sa ResearchGate, ne uspevam da linkujem sa tablete pdf).

 

Kasnije ova regulacija se odnosi i na regulaciju osecanja. S obzirom na nezrele mehanizme regulacije, kod dece amigdale posandrcaju i dovode do nekontrolisanih ispada emocija (temper tantrums i meltdowns, tako popularna tema roditeljstva). Ovde ulogu igra i nezrela veza izmedju leve i desne hemisfere.

Edited by Machka Naopachka
  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Čuj, a Betoven? Da li mislis da je moguce da je taj zakljucak da su gluvonema deca obelezena kao manje inteligentna jer su testovi inteligencije koji su korisceni prilagodjeni populaciji koja cuje (i odrasla je uz sluh)? Mada su meni sva ta merenja inteligencije pristrasna a i nebitna na kraju dana.

 

Inace, postoji baby sign language, koji je namenjen svoj deci (dakle, ne s ostecenim sluhom). S obzirom da su deca dugo neverbalna, komunikacija sa njima ide drugim kanalima.

 

Nego, slobodno baci neko pisanije na temu nutritional genomics, interesantna tema o kojoj ne znam puno.

 

Pa znas kako statistika ide u prilog tome :sad:

Opet tu glavnu ulogu igra rehabilitacija, zemlje koje ulazu u taj aspekt imaju dosta uspesnih slucajeva, ali ako se radi o siromasnim zemljama i u tranziciji kao sto je nasa, zbog slabih programa rehabilitacije i cinjenica da je tezak gubitak sluha cesto udruzen sa nekim drugim anomalijama, sve to ide u prilog statistici da iznese takve zakljucke...

 

Baby sign jezik zvuci interesantno to moram da overim sta je :da:

 

Nutritional genomics: zamisli kada bi mogla da uzimas tacno onaj tip namirnica koji utice na tvoje gene u dobrom smislu, kada se osecas lose, ako postoji neka hronicna ili akutna bolest itd.

 

U okviru ovog polja imas 1. Nutrigenetics: primer kada postoji mutacija u genu za npr enzim fenilalanin hidroksialzu pa obolela deca imaju fenilketonuriju... pa se cela ishrana koriguje prema tome da te aminokiseline nema u ishrani. 2. Nutrigenomics: jako siroko polje, i ono sto npr mene interesuje uticaj ishrane na metabolizam, mikrobiolosku floru i genom.

 

Sve je vise studija koje pokazuju da npr izbalansirana mediteranska ishrana ima dovoljan nivo antioksidanasa za dnevnu antiox zastitu, koje stiti od stetnog uticaja prooxidastivnih supstanci na na samu celiju i njen genom. Jer se svakodnevno desavaju mutacije koje mogu da odu u rak npr, ali zahvaljujuci antiox.mehanizmima i autoregulaciji da se takve celije od starta samooubiju i mi prezivljavamo.

 

Anyway oblast je u povoju, jos uvek se stvari razvijaju...

 

Inace ovaj poduzi post sve je na mestu... cak sta vise ovo poslednje na pamet sto mi pada o epigenetici i uticaju kortizola me navodi da su takve bebe kasnije u zivotu vise sklone autoimunim bolestima... :da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

^:da: autoimuni dijabetes je povezan sa stresom kod roditelja, to sam negde vec citala. Stres kod roditelja je ogroman faktor u uspostavljanju odnosa sa bebom o kojima sam pisala...naravno.

 

Sto se tice nutrigenomike, nailazim na dve definicije. Jedna je to sto si napisala, interakcija hrane i genoma, a druga bi bila upotreba novih (?) high throughput metoda u genetici na istrazivanje te interakcije. U principu, termin mi jeste nov ali nekako ne mislim da je nov koncept. Ako netolerancija na laktozu na primer spada u tu oblast?

Nego, znas sta mene interesuje na primer. Lokalna hrana. Neko mi je spomenuo jednom da navodno postoje istrazivanja koja govore o tome da je efekat odredjene dijete najjaci upravo na ljude koji zive na podrucju gde je ona nastala (generacijama). Jesi li naletela na tako nesto? Mada, nije bas za ovu temu..

 

Da, sto se gluve dece tice. One devojke o kojima sam pisala su iz dobrostojece porodice obrazovanih roditelja, a sluh im je ostecen eritromicinom (!) dakle nisu imale pratece probleme, da ja znam. Ovo me opet vraca na stres kod roditelja, i koliko je znacajno imati podrsku sredine, mogucnost i vreme za decu, i koliko je bitna edukacija. Ne znam kakva je podrska drzave roditeljima dece sa ostecenim sluhom pa necu da pljujem po drzavi, ali negde sam stava da edukacija roditelja tu igra glavnu ulogu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da krenem sad o DMTiju ili da sacekam ? :)

 

Kreni pa cemo da se sretnemo svi negde izmedju :haha:

 

@Machka: iskucah poduzi post, ali ga je tablet skroz zajebao... svaka intolerancija u svojoj osnovi ima autoimuni odgovor, tj prejaku reakciju tela na normalne antigene kojih ima svuda... i pretpostavljam da pripada, jer je onda genetika samih nasih leukocita izmenjena dok su ucili u timusu sta je nase/a sta nije iz naseg tela tokom ranog razvoja.

Cula sam na par mesta da ljudi potenciraju ishranu baziranu na osnovu podneblja zivljenja... meni licno to nema veze, jer industrijom i sama pojava coveka je omela prirodnu evoluciju biljnog i zivotinjskog sveta, ko zna sta bi sve izniklo i evoluiralo da je imalo svoj pun potencijal tj da se covek nije umesao. Opet imas primer sa druge strane sibirske i kanadske aronije koje su za 3x kvalitetnije od aronija iz nizih geografskih sirina, pa kada se aronija dozira sibirske ti treba dnevno 50ml, a ove nase 150ml da bi se postigao efekat.

 

Inace znam tu pricu, moja sestricini je ostecen sluh tesko (pretpostavlja se isto da je antibiotik u pitanju, longaceph-ceftriakson) i imala je ugradnju kohlearnog implanta tako da sam jako ukljucena u ceo taj trip razvoja i svega. Zato i isticem neke stvari jer je ona jako vispreno dete, ali npr shvata da manipulacijom moze mnogo vise da postigne i prica na kasicicu, a mi jedva cekamo da progovori (da ti ne pricam o tome da su joj defektolozi lepili dijagnoze da je autisticna, psihijatar zbog hiperaktivnosti hteo da joj sa dve godine da lorazepam), pri cemu je sustina bila samo promena logopeda (koja se nije mirila sa tima zasto samo ona nece da progovori iz grupe dece sa kojom ona radi)... jer mala nije htela da saradjuje sa tom zenom, kako je promenjen stil rada i ucenja (drugi logoped), dete je naucilo da komunicira, nivo hiperaktivnosti i frustriranosti sveden na minimum (dok u potpunosti ne razvije govor) i tako... Ali nacini na koje ona nama crta, objasnjava samo da ne bi morala da prica... zivote mogu samo da te nasmeju jer se niko nikada toga ne bi setio veruj mi. :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kreni pa cemo da se sretnemo svi negde izmedju :haha:

 

@Machka: iskucah poduzi post, ali ga je tablet skroz zajebao... svaka intolerancija u svojoj osnovi ima autoimuni odgovor, tj prejaku reakciju tela na normalne antigene kojih ima svuda... i pretpostavljam da pripada, jer je onda genetika samih nasih leukocita izmenjena dok su ucili u timusu sta je nase/a sta nije iz naseg tela tokom ranog razvoja.

Cula sam na par mesta da ljudi potenciraju ishranu baziranu na osnovu podneblja zivljenja... meni licno to nema veze, jer industrijom i sama pojava coveka je omela prirodnu evoluciju biljnog i zivotinjskog sveta, ko zna sta bi sve izniklo i evoluiralo da je imalo svoj pun potencijal tj da se covek nije umesao. Opet imas primer sa druge strane sibirske i kanadske aronije koje su za 3x kvalitetnije od aronija iz nizih geografskih sirina, pa kada se aronija dozira sibirske ti treba dnevno 50ml, a ove nase 150ml da bi se postigao efekat.

 

Netolerancija na laktozu je mutacija, vezana je za enzim laktazu (eh, jok nego koji) ... A wild type je inace netolerantan, mutirani tolerantan, pritom prisutniji u zemljama gde se vise pije mleko (i kod belaca), toliko se secam, a tacno koji gen... ima na netu negde...

 

E, ali vidis o cemu se radi, ljudi jesu tu i jesu izmenili sve zivo. Napravili smo nove uslove i u njima zive generacije. Interesantno je da to ima uticaj na genom (konlretno pricam o interakciji izmedju hrane i genoma). U stvari, i glupava laktoza je primer donekle (gde ima mleka, ima mutacije), ali pitala sam drugaricu koja mi je pricala o tome. Nije puno pomogla. Cula je o istrazivanju na predavanjima u Bolonji na master studijama, seca se da je u pitanju bila neka salata i da su poredili Italiju i Nemacku. Probace da nadje pa ako uspe podelicu sa vama... Meni bi dobro doslo da ubacim u doktorat sve jedno, da dodam malo bla truc-a.

 

Inace znam tu pricu, moja sestricini je ostecen sluh tesko (pretpostavlja se isto da je antibiotik u pitanju, longaceph-ceftriakson) i imala je ugradnju kohlearnog implanta tako da sam jako ukljucena u ceo taj trip razvoja i svega. Zato i isticem neke stvari jer je ona jako vispreno dete, ali npr shvata da manipulacijom moze mnogo vise da postigne i prica na kasicicu, a mi jedva cekamo da progovori (da ti ne pricam o tome da su joj defektolozi lepili dijagnoze da je autisticna, psihijatar zbog hiperaktivnosti hteo da joj sa dve godine da lorazepam), pri cemu je sustina bila samo promena logopeda (koja se nije mirila sa tima zasto samo ona nece da progovori iz grupe dece sa kojom ona radi)... jer mala nije htela da saradjuje sa tom zenom, kako je promenjen stil rada i ucenja (drugi logoped), dete je naucilo da komunicira, nivo hiperaktivnosti i frustriranosti sveden na minimum (dok u potpunosti ne razvije govor) i tako... Ali nacini na koje ona nama crta, objasnjava samo da ne bi morala da prica... zivote mogu samo da te nasmeju jer se niko nikada toga ne bi setio veruj mi. :haha:

 

Koliko primera od antibiotika :udri: ...

Da, da, upravo tako, nije za svakog isti pristup, a imas i cinjenicu da je mnoogo teze promeniti vec nauceno nego nauciti novo...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Vidis ja sam zu tu pricu cula pre par godina na jednoj konferenciji gde je pored lekara kojih je bilo 10% vecinu cinila ekipa sa mol.biologije, farmacije... oni su tu istakli celu tu pricu koja je jos uvek nova. Ako znas za GWAS studija koja proucava gene i njihove varijacije na temu svuda u svetu plus ih uporedjuje da bi se doslo do nekih zakljucaka, u okviru te studije je iznikla i cela ova prica koja figurira ka polju 'personalized medicine' gde se pravi terapija, (ishrana)i sve i svja prema tvom genomu.

meni je to delovalo kao spansko selo i dalje mi deluje :haha: ali mi se pravac kretanja dopada.

 

A ovo za antibiotike jbga, to je 1 slucaj u milion, infekcija kod deteta je bila teska, tako da kada stavis stvari na vagu, zivot preteze uvek...

 

No ajd da se vrnemo na temu mozga u neku ruku... Culi mozda za pojam digestivne inteligencije?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nego, nasla sam jednu interesantnu prospektivnu studiju (nekako mi ove deluju promisljenije, a ne ono ajd da vidim dal mogu da povezem alevu papriku i pubertet bubasvaba, uz odgovarajuci statisticki model, naravno).

Corpus callosum, auto put mozga, povezuje mozdane strukture, a pre svega levu i desnu hemisferu.

 

Parenting, corpus callosum, and executive function in preschool children.

 

 

Merili su c callosum sa 6 nedelja starosti, sa 3 godine pratili pristup roditeljstvu - prisutnost majke (da li je prisutna kao podrska/osetljiva na potrebe deteta ili je nametljiva ili je odsutna), stil discipline (pozitivna i negativna), a sa 4 godine koliko su deca stekla executive functions (EF, a to su samoregulatorne sposobnosti i ovde spadaju: kontrola (inhibicija) impulsa, kontrola emocija radna memorija, sposobnost planiranja i promene fokusa paznje).

 

Rezultati su od prilike sledeci:

 

Manji c callosum na rodjenju povezan sa vecim problemima sa EF (inhibitornim, kontrola impulsa, memorija, planiranje) sa 4 godine.

 

Osetljivost majke povezana je sa pozitivnom disciplinom.

Osetljivost majke kao i pozitivna disciplina povezana sa manjim nivoom problema sa EF (inhibicija, memorija, planiranje), ali nije povezana sa sledecim EF: emotivna kontrola i promena fokusa.

 

Interesantno je da je kod dece sa manjim c callosum na rodjenju ali uz pozitivnu disciplinu i osetljivost majke nadjeno manje problema sa EF, tj da ovakav model ima protektivno dejstvo.

 

Moze da se skine pdf negde, kucajte naslov u google scholar.

 

Dal si mi uletela ccc... Personalised medicine jeste big thing, i primenjuje se.

Primer, microarray analiza genske ekspresije kod pacijenata sa tumorom mlecne zlezde/kolona po kojoj se kroji terapija:

 

http://www.agendia.com/healthcare-professionals/breast-cancer/mammaprint/

 

Digestivna inteligencija, tamo nam je drugi mozak, kao nacula za koncept mada se nisam udubljivala ;) pricaj nam o tome..,

Share this post


Link to post
Share on other sites

Posto se kontamo oko stvari gore aj da se prebacim na digestivnu inteligenciju :da:

 

Znaci nas crevni aparat je bogato inervisan do te mere da se zove drugi mozak :haha:

Pre svega ima svoj sistem funkcionisanja ali komunikacija koju obavlja sa CNSom, ne vezano za dirketnu komunikaciju sa cnsom preko nerva vagusa vec preko medijatora kao sto su leptin, grelin, koji kako uticu na pojavu gladi i sitosti tako uticu i na okidanje puberteta npr. (sustina je da tek dovoljno kolicina leptina iz masnog tkiva aktivira hipofizu u mozgu i pubertet pocinje, zato sa rastom gojaznosti kod dece pubertet pocinje sve ranije). Ondak postojanje adekvatnih sistema za apsorpciju vitamina i minerala aktivira centralno ponasnje u smislu nizak kalcijum, javlja se apetit za hranom koja je bogata kalcijumom I tome sl. :da:

Ovo je samo naceta prica naravno :da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Utajismo nesto...

 

Znaci zato klinke imaju vel'ke grudi, a ja se pitam cime ih hrane.

 

Postoji interesantna pretpostavka da dojene bebe razvijaju umerenost u jelu lakse nego li hranjene formulom, jer sami odredjuju kada im je dosta. Jaravno, dzaba sve ako im posle das slatkise i grickalice ad libitum.

 

A znas za pricu o fruktozi i metabolickom sindromu? Bilo neko predavanje jedne devojke kojoj je master rad vezan za uticaj na gensku ekspresiju, koliko se secam interesantna je prica.

 

Ono sto sam ponela s predavanja je: razlicito se metabolise od glukoze i prakticno ne daje organizmu povratnu informaciju o sitosti. Mi je unosimo najvise kroz glukozno fruktozni sirup (sladjeni sokovi, sirupi, vestak med...) a ne kroz voce sto je prirodni oblik. Kvaka je sto voce sadrzi i vlakna koja daju osecaj sitosti.

 

Uticaj gojaznosti na mozak, da se vratim na temu :haha:

CRP povisen zbog stalnog stanja blage inflamacije kod gojaznih ljudi dovodi do demijelinizacije,

i posledicno, smanjenih kognitivnih sposobnosti. Uf, zajebato. Reci ti to nekom prosecnom amerikancu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ala si ubola Machko! Nekako sam izbegavala ovo da pominjem jer ne znam koliko ljhdi znaju o tome ali metabolicki sindrom kod odraslih i dece je moja oblast istrazivanja koju mi moja mentorka prenosi, jerbo je ona car nad carevima u ovoj zemlji za to :da:

Moj akad.spec.rad se tice upravo met.sindroma i masne jetre, a rad koji pisem je u vezi za met.sindrom, fakotrima inflamacije i depresijom.

Tako da mi je jako poznato sve ovo sto navodis gore i drago mi je da ima ljudi koje to interesuje jerbo je polje za prevenciju hronicnih bolesti veliko, a na tako velikom polju uz edukaciju moze se dosta stvari prevenirati.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ti faktori inflamacije su ludilo sta sve rade. Zamalo da odem tim putem za doktorat, ali, life happens...

 

Nego, ta devojka je posle nastavila istim tempom za doktorske a radila je na IBISS-u ako te zanima mogu da nadjem ko je i kod koga radi...radila je na misevima, gensku ekspresiju (qPCR) ali ne secam se kojih gena.

 

A koji je mehanizam koji vodi do depresije??

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ostadoh duzna odgovor ;)

 

Generalno znas da je mozak okruzen nepropusnom barijerom, sa par mesta na kojima je prisutno propustanje, fizioloski. Na tim mestima faktori inflamacije ne mogu da prodju jer su veliki ali pokrecu kaskadu inflamacije upravo preko zida krvnih sudova, pa se to prenosi na mikroglije u mozgu, koje onda centralno oslobadjaju faktore, menjaju beurohemijsku ravnotezu i hormonsku, pri cemu je jako tesko sve to vratiti na normalu kasnije nakon terapije. Izgleda da ta neurotoksicnost ostavlja posledice koje se vremenom akumuliraju i pogorsavaju stepen depresije... to je jedna od stavki a druga hipogonadizam, depresivnije osobe imaju nize hormone koji uticu na lucenje testosterona i estroena i pored pada libida, povratna sprega gubi kompas i svi nivoi padaju a posledica toga je depresija.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Zajebato. Da li znas mozda, vise si u tome... Da li neko prati stanje gojaznosti kod dece? Mislim, da li se neko dosetio da napravi pregled, jer meni se cini da ima vise gojaznih klinaca sada nego recimo kad sam ja bila klinka.

 

I koja je prica s glutenom, sto se toliko svi plase glutena? Pratim neke bebi grupe da dobijem ideje za recepte.. Zene sve izbegavaju gluten...

 

--------------------------------------------------------------

 

Nova istrazivanja, bebe osecaju bol kao odrasli, cak im je prag bola nizi.

 

Thousands of babies across the UK undergo painful procedures every day but there are often no local pain management guidelines to help clinicians. Our study suggests that not only do babies experience pain but they may be more sensitive to it than adults," says Slater. "We have to think that if we would provide pain relief for an older child undergoing a procedure then we should look at giving pain relief to an infant undergoing a similar procedure
Edited by Machka Naopachka

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...