Dok sam prelazio prvi deo, sve vreme mi je u glavi bio utisak da igram kratku i nedovrsenu igru...
Svideo mi se sistem levelovanja likova, iako je mozda bio previse opsiran, ali djavo je u detaljima. Isto vazi za nadogradnju oruzja i oklopa.
Dvojka je u svakom pogledu superiornija igra. Pratioci su u nastavku imali fenomenalne misije (primer Kasumi Goto, odusevio sam se koliko je filmicno napravljena misija, i koliko je dirljiv njen cilj) i svakako su drazi od ovih iz prvog dela. (Garrus je ovde uspeo da se razvije kao lik, u prvom delu mi je bio drveni stereotip)
Uspeo sam vecinu misija da predjem u obe igre, ne racunajuci za drugi deo dlc arrival (jebeni lihvari iz EA Games-a), i tacno se vidi razlika u kvalitetu. U prvom delu smeta sto se dosta lokacija ponavlja, i sto je bas uproscen dizajn istih. Pecine sa hodnicima i podzemne laboratorije istog dizajna...
U drugom delu sam to manje primetio, a i cini mi se da su se bas raspojasali sa idejama u vezi enterijera i dizajna svetova. Overlord dlc mi pada na pamet kao jedan od najmastovitijih svetova.
Zao mi je samo sto nisam uspeo celu ekipu da sacuvam na kraju dvojke, jadni Thane je popio metak, a svi ostali su se lepo izvukli. A cak sam im svima nadogradio sve na Normandiji. Koja je caka da svi prezive?
I prijalo mi je da vidim kako neke odluke iz prvog dela imaju uticaja na neke questove u drugom delu.
Sada ostaje da odigram i treci deo, i da vidim kakvu su papazjaniju napravili.