Ideologije po maloprodajnoj cijeni
"Za ideale ginu budale!" - Borisav Đorđević (1950-1997)
Iskreno, ne znam. Jutros mi je to naišlo dok sam lopatao snijeg. Usput, nije loše. Suv je snijeg, i lagan. Nego, ne znam da li je to autorsko vlasništvo B. Đorđevića, jer mi se nekako čini (negdje u zadnjem dijelu mozga) da je to on ustvari pokupio aforizam od nekoga i uklopio u pjesmu. Bilo kako bilo, to je ipak jedan divan postulat.
Nego o temi.
Slava - Srbe okuplja. Idealno mjesto da se palamudi o tome koga sve treba ubiti, kako se drvo prve klase valja pod treću i tako uzima lova, ko koliko oružja drži u kući, ko nam je gori neprijatelj - hrvati ili muslimani i slično. Kako bi to rekli kolege sa BBC-a, 'Good Clean Family Entertainment', iliti - 'Zabava za čitavu porodicu'.
Dobro, tako bude prva dva dana, uglavnom. Kad se poslije skupi omladina bude još jačih skrševa. Kod Jandre skupilo se jato, susret generacija. Njegovi protiv raje njegovog buraza. Iskusni srednjoškolci redom zanatlije, razočarani u život i rokenrol, a na drugoj strani osmaci koji polako ulaze u tajne srpskog podzemlja uz kapitalno djelo 'Vidimo se u čitulji'. I ne moraju se tako šišati, ali hoće, možete onda zamisliti razmjere užasa.
E sad, kako to već ide, ne priča se puno dok se jede. Domaćin, FALA BOGU, za razliku od nekih koji su bili prisutni, ne forsira čišćenje duše i okajavanje grijeha Velikomučenicom Prepečenicom pa je tok relativno normalan. No, kad nestane i kolača, ljudi moraju nešto da rade sa rukama. ('Pa da, šta se čudite, djeca moraju nešto da rade sa rukama, zato oni puše.'; E, jebem ti da ti jebem modernu pedagogiju.)
U neko doba svako svoje počinje tjerati, pa tako klinci o Kneletu a ovi stariji o pičkama koje nisu baš tako zahtjevne. Na žalost, problem skoro svakog dvosobnog stana je, ne baš tako velika, veličina. A zvuk putuje.
"Šta bolan Knele?! Jebo vam Knele mater! Šta lupaš ti mali? Jel' tebi Knele ikad kupio čokoladu? Je li? O majku vam jebem, pa ko vas odgaja...," reče Paja, poslednjim atomima snage. Klinci ga gledaju u čudu. Ostali ga gledaju.
Pridižući se iza kreveta, pazeći na apsolutnu vertikalnost flaše koju drži u ruci, kolega Zoran zaključi slučaj:"Svi su oni lažni. SVI SU ONI LAŽNI!!!"