Vlaja Buraz

"Šta će biti kad ne bude te bordo šerpe?" - tzv. Boro, lomeći macolom paletu od škarta jednog prohladnog ali sunčanog martovskog dana. (Napolju zima, i hladno je svima.) "Pomfrite moj!" Samo spaljeni trag na ponjavi, znak da je ona nekad boravila u kuhinji, poslom. Ali kuhinjskim (!). Stadoh na ekser, ali me moja remontovana patika zaštiti od povrede. Ostade samo rupa. Da je malo veća, slagala bi se sa ostalim rupama na đonu pa bih mogao reći da je to takav model. Ovako moram lagati da je to ušteda materijala. Kad čovjek ima puno vremena a malo posla, htio ne htio, počinje razmišljati. Tako i ja. Legnem da ležim, a onda počnem razmišljati, ne mogu se odbraniti. U tim trenucima dokonosti često se javljaju misli o radu. (Kontrapunkt.) Naiđu: "Nikad ne bih nešto radio samo da to radim!" "Važno je pokušati, pa šta bude!" (Ne ide bez uzvičnika. Zar tek tako da padnu u zaborav tekovine socijalizma?) Dva djelimično oprečna stava koji periodično izmjenjuju svoj položaj na skali važnosti i aktuelnosti. Veoma rijetko se susretnu - rijetke su djelatnosti koje to dozvoljavaju. Ali ipak se to desi. E kad se to desi, onda se uvodi novi element. Neću reći koji. Gdje je on dotad, samo me zanima. Već su neki ljudi rekli da je jedina čovjekova motivacija blizina smrti, samo, to je bilo na neki drugi način.

Sudeći po slici, nije ni čudo.

NIJE! TOOOOOOOOOOOO! Znači: http://www.yumetal.net/forum/index.php?sho...ndpost&p=714508 PUNOM SNAGOM! Ne moramo se stiditi.

Razlog Zanimljiva stvar danas. S neba, pored snijega padaju karte za kino. Neki španski film, ne bih mu znao ime. Odlučujem da ih uzmem, iako svjestan zašto su mi uopšte prepuštene. (Vrijeme je loše, dan mutan i siv. Ako ti je lakše...) Ništa, svejedno bih trebao još do prodavnice, oblačenje hlača i košulje mi ne gine, pa mogu i pokupiti te karte. To i učinim, ali prijavim da postoje šanse da karte ostanu neiskorištene jer ja sam ipak pješak đak, a snijeg je dubok. (Kraj uvoda, početak sredine.) Ja nazad, pred kućnim pragom. Rodna gruda. Izlazi iz moje kuće nepoznat mršav mladić, a prati ga moj otac. Govorim starom da zatvori ulazna vrata. Hladno je, a hodnik je dug, grijanje slabo. A on inače nema baš osjećaj za to. JEBENO mrzim to. Nemoj držati prokleta vrata otvorena. A on je lik, kad izlazi i ulazi, ma ne smeta. Ama to mogu raditi ljudi sa kućama drugačijeg oblika. Hodnik, čovječe. A i ne bi škodilo da imamo bolje grijanje, ali dobro. Tek oko grijanja je teška borba, ali to je sasvim druga priča. Stojimo nas trojica ispred kuće, ja skidam patike ne obraćajući pažnju a stari ovom objašnjava gdje je komšija Lazo koji iznajmljuje sobe studentima. Ovaj slabo šta progovara. Ode. Ulazimo u kuću, stara ustaje sa kreveta u dnevnoj sobi, pita ko je to bio. Stari kaže da je to bio neki mladić koji traži sobu za studenta. Kaže da nekako čudno govori, kao da nije odavde. Sam ušao, a da nije zvonio niti kucao. (Ovdje je neka granica naivnosti, mi, porodično, na žalost smo na pogrešnoj strani.) Čudno mi je, ali u redu. Ušao - izašao, stara leži na krevetu i ne reaguje, a i stari ga je vjerovatno slučajno zatekao ako se pridigao od utakmice da ode do kuhinje. Ništa, ja uzmem one pare za prodavnicu i lagano. Usput gledam tragove u snijegu. Nakon onoliko objašnjavanja oko lokacije Lazine kuće, malo ko bi mogao pogriješiti. Ovaj jeste, tragovi idu prema izlazu iz našeg sokaka. U redu, kad sam se vratio kažem to starcima, pa malo vrtimo glavama u čudu. Pogledaj tekst iz prethodne zagrade na kraju prošlog pasusa. Premotajmo film za tri sata. Kolega mi je tu, rasprodajem nešto audio diskova za sitne pare. On mi daje pare i ja ih stavljam na gramofon gdje inače držim pare. Ispraćam čovjeka. Malo razgovaram sa bratom koji je netom došao i jede u kuhinji. Od njega sam uzeo da rasitnim, trebao sam 'slomiti' 20 maraka. Stani. A gdje je mojih 20 maraka sa gramofona, pare koje sam skupljao za poklon jednoj osobi koja će ostati neimenovana? Nema ih. Podižem obrvu. Podižem i određene predmete sa gramofona, ima tu raznih papira, jedna sveska, neki bločići, makaze... Nema ih. Stari kaže da onaj nije ulazio u moju sobu. Ja malo viknem na starog, on kaže da ne zna da li je onaj ulazio u moju sobu. Ne bih na staru da vičem, ona je stvarno izlapila. Buraz hladno kaže da su to ovi džankiji što tako upadaju u kuće. Diskmen je stajao na stolu, i ostao na stolu. To je jedna stvar koja lako može stati u džep od zimske jakne. Računar, štampač, uređaj za puštanje kompaktnih diskova malo teže, gramofon prestar, ploče previše kabaste. Na stolu Youthanasia, Ride the Lightning, The Years of Decay i Ocean Machine original diskovi. Srce moje, ne tuci tako jako. Valjda ga je zbunilo onih 700 pirata na policama pa nije znao šta da uzme. Buraz hladno kaže da su velike šanse da se vrati. Eto, šta ti je život. Možda ćete ovo smatrati nenormalnim, ali vjerujem da je to neka vrsta nekog znaka. Da, neka vrsta nekog znaka, trebao bih dobiti nulu za stil. Jebiga, Beograde, vidimo se u aprilu. Procvjetaj dotad, valjda ću i ja... xexexe Šta me ne ubije, povrijedi me. Možda iskrvarim, a možda neko drugi. Sva sreća pa razliku od komšinice nisam imao zlatnog nakita u vrijednosti par hiljada maraka i original diskova Zdravka Čolića i Željka Joksimovića. Vjerujete li u to? A istina je... Desi se svakom, ovaj put meni, na neki način. P.S. Nikad original diskovi Zdravka Čolića, uvijek мп3 цоллецтион, инцлудед Чаролија 2004.

Uh, to je udarac. Ovaj White Lion nemam, a Gramm je malo manja krađa nego ovaj "Jelly Roll", više kao nekakva osnova za tu pjesmu, pomalo kao primjer "Out in the Fields" vs "Igraj sad (bubanj ubija)". Usput, "Midnight Blue" je iz 1987. Ima li još ovakvih primjera? Meni nailazi: "Od srca daleko" vs "Love Will Tear Us Apart" - Joy Division (1980) Čini mi se da ima određenih sličnosti, ali nisam odavno slušao tu stvar (JD), sad ću da skinem s neta pa da provjerim.

Ma jok. Lijep ti potpis.

Jimmy, volim te, ali samo zbog teče. Nego, YU rock tradicija: Blue Murder - Jelly Roll (1989) vs Kerber - Mama tata (1990)

Za trenutak sam u ekstazi počeo da vičem "TO KRANGEEEE, TOOOO!!!!!!", ali je trebao stati nakon prve dve poruke. Lazo, opet si pijan na poslu biJo?

U jebote, nemoj stavljati tako ogromne slike. P.S. Sad vidim da ti moram pokazati kako se koristi PP.

Prokleti evropljanin.

Moj Šekerko, mladiću. Nađi ti lijepo ovi cedej: pa poslušaj "Tangerine". Takođe se izdvajaju: 3. D'yer Mak'er - Sheryl Crow 4. Dancing Days - Stone Temple Pilots 9. Custard Pie - Helmet With David Yow 10. Four Sticks - Rollins Band 11. Going To California - Never The Bride

Znači nema sreće za mene.

Ne zvuči kao banda pijanih ribara uteklih sa Running Wild broda?

Bogami, to za Srbiju stoji, a šta se priča u vezi na 'Kill forumu toga: http://wreckingcrew.com/crew/index.php?nam...iewtopic&t=1337 Ja se malo uključio. Nego, novi album... OLD SKOOL!!!!! Definitivni vrhunac! Zvuk taman između Killboxa i Bloodlettinga, nije loš. Pjesme, nešto agresivnije i raznovrsnije od Killboxa, može se. Ali: Love - melodija: Devil by the Tail + 80 Cycles Loaded Rack - uvod u refren: Long Time Dyin' Bats in the Belfry - drugi rif: New Machine (Ove sam poslušao dosad.) Reciklaža, užas. Nisam stigao sve poslušati, možda će mi na drugo slušanje bolje zvučati, ali su ljudi fakat u kreativnoj krizi. No, Old Skoooooooool je siguran koncertni favorit.

Samo nek' je Marija, i, malo starija, da je zbarim ja Eto Laki, počni pisati pjesme, dajem ti materije za početak. Nego, koliko će biti karta za Kraljevski?

O majku mu. A taman sam nabavio Forces of Anger i htio poslušati tu stvar. Inače, ništa. Nightwish nula bambija.

http://www.yumetal.net/forum/index.php?sho...ndpost&p=703538

Koga moliš? K'o da ih imamo. P.S. Bude li ti Lazar šta rekao, samo meni javi da mu priprijetim.

Uh Oštro. Jebiga, mene je 'Wild Boys' privukla, pa sam i album nekako svario. Uopšteno, oni jesu jeftini, ali su slušljivi. Neki elementi iskopirani od Mešuge (koje nikako ne mogu variti na Nothing) ovdje mi se čine tu i tamo. Isto tako, recimo druga po redu stvar na ovom drugom albumu je čisti Offspring, ali sa drugim aranžmanom. Vjerovatno po prvi put da slušam neki bend zbog bas gitare.

Anthrax Re-Union: Belladonna Speaks -- Joey Belladonna has spoken exclusively to TotalRock about those rumours that he’s re-joining Anthrax for a special anniversary show at the Dynamo Festival in Holland on May 7. “Right now I don’t know anything,” he says, squashing reports that this is a done deal. Posted by MalcolmDome on Friday, February 11 2005 Kako to kaže Nervozni poštar: Ja sam još u letu Skitam se po svijetu A ti si domaćica Nekom slatka ženica Lete, lete, lete godine Ništa više nije kao prije I da se Belladonna vrati, opet sam blago nesiguran. Volio bih da to bude jedan trijumfalan povratak, ali ne znam šta da očekujem.

Bez obzira na (ultra-konfuzan) ostatak poruke... 1. EJ! Pa onda moram naći prvi. 2. Mada možda i ne moram.

Vojska, vojska! E može, taman sam mislio Milivoju preporučiti šta mu treba od Zeppelina i Whitesnakea da posluša...

Pa moraš se protiv nekoga boriti, makar i zamišljen bio.

Nek' si mu rek'o ujače! Nego, gdje si u teretani?

A pogodak loptom u glavu nije bezopasan kao što se priča...