Vlaja Buraz

E moj Šekerko, misliš na Kulu od karti? I ja sam taj album skoro nabavio, i album nije ništa posebno. Vlatko je svjesno išao da napravi komercijalan album, sve su stvari vokalne, nikakvih instrumentalnih viškova u pjesmama zajebancija nema, produkcija moderna i stabilna, ali pjesme kao pjesme nisu nešto. Bez prave dubine. Ima 4-5 dobrih a ove ostale su sasvim nebitne. Vjerovatno najdraža pjesma njihova mi je 'Kumova slama', a neobično mi je draga i 'Ima jedno nešto'. Da li sam slušao Live in New York? Da li je papa katolik? Naravno da jesam, štaviše to je vjerovatno prva njihova kaseta koju sam imao. Da ne bih tupio dalje evo članak o Leb i Sol koji sam napisao prije par godina: Ničim izazvan text o grupi čije ime piše poslije asocijacija Asocijacije: - Definitivno najpoznatija makedonska grupa (bar dosad) koja je svojim eksperimentima sa etno zvukovima u okviru džez roka otkrila world music mnogo prije nego što će isti postati planetarno popularan - Hitovi: Skopje, Čuvam noć od budnih, Kontakt je skup, Kao kakao, Uči me majko karaj me... - Karijera koja je trajala 19 godina i prekinuta je iz još dan-danas nepoznatih razloga - Vođa Vlatko Stefanovski za kojeg kažu da je najpoznatiji Makedonac (poslije Darka Pančeva) Odgovor je naravno, Leb i Sol Sve je počelo negdje krajem 60-ih u O.Š. "Ivo Lola Ribar" u Skoplju gdje se upoznaju mali Vlatko (Stefanovski - vokal & gitara) i mali Bodan (Arsovski - bas) i odlučuju da će postati rokenrol superstars, zaraditi mnogo novca i napisati brdo hitova... i slijedom logičnih događaja oni počeše nešto da sviraju, mali Vlatko prvo bubnjeve, pa onda propjeva i prihvati se i gitare, a mali Bodan se uhvati bas gitare i oni vježbaše i vježbaše... dok se nađoše (ne, nisu još prestali vježbati) u grupi Breg koju je predvodio Miki Petkovski (klavijature) a u kojoj je u bubanj udarao Garabet Tavitjan... Tu oni sviraše sve dok Garo ne ode u vojsku, jer kad on ode i Petkovski se preseli u Smak, a tada mladi Vlatko i Bodan pomisliše: Hmmm, vidiš ti ovo, 'ajmo mi osnovati svoju grupu, došlo je vrijeme... i tako 1.1.1976. Vlatko i Bodan osnovaše Leb i Sol sa mladim Kokijem (Nikola Dimuševski - klavijature) i mladim Mitrom (Dimitrije Čučurovski - bubanj). Legenda počinje! Svoje prve snimke (Etida br.3, Devetka, Pesma za nas) su snimili u studija Radio Skoplja za smiješno malo vremena, ali će se sve pokrenuti nakon njihovog prvog koncerta van granica Makedonije odnosno nastupa na koncertu Drage Mlinareca u aprilu 1977. u Novom Sadu. Kako se već sve dešava povezano, ni nastavak nije izuzetak, jer ih nakon tog koncerta primjećuju ljudi sa radija Novi Sad koji ih upućuju na omladinski festival u Subotici gdje oni dobijaju nagradu te ugovor sa PGP RTB-om. Već u to vrijeme je u grupi za bubnjevima bio stari Vlatkov i Bodanov znanac Garo koji će se dugo zadržati uz Leb i Sol... Svoj prvi album snimaju septembra 1977. u N.S., a zanimljivo je spomenuti da su neposredno prije toga u par navrata svirali kao predgrupa Bijelom dugmetu (i na čuvenom koncertu kod Hajdučke česme). Producent prvog albuma je bio Josip Boček, gitarista Korni grupe i Vlatkov idol iz dana kad je bio mali Vlatko a na ploči oni definišu svoj stil okrenut ka jazz rock instrumentalnom izražavanju emocija (inače nepotrebno je spominjati to da su članovi Leb i Sol među najboljim instrumentalistima koje je ona zemlja imala), i dok su sva četiri člana komponovala Vlatko je bio najzastupljeniji, te se kao hit izdvaja njegova pjesma "Nisam tvoj". Drugi album snimaju sa istim producentom ali u znatno boljim uslovima pa se, bar iz današnje perspektive, između ta dva albuma vidi ogromna razlika u zvuku dok stil ostaje isti. Zanimljivo je spomenuti da su 1978. dobili nagradu u okviru rock večeri na Opatijskom fesivalu za obradu narodne pjesme "Aber dojde donke", i to za "najbolji umjetnički dojam i najuspjeliju primjenu folklornog izraza", ma šta god da to značilo. U svakom slučaju korištenje narodnih elemenata će im dosta pomoći tokom karijere, a oni su to znali koristiti. Inače, na ploči (L&S 2) je tekst za pjesmu "Talasna dužina" napisao Goran Stefanovski, inače dramski pisac inače Vlatkov brat (ova dva "inače" su tu jer ne znam šta je od ovog važnije) sa kojim će i dalje sarađivati. Iste godine (1978) rade i muziku za pozorišnu predstavu "Oslobođenje Skoplja" a i ubuduće će se u toku karijere baviti primjenjenom muzikom. Već tada počinju da stižu priznanja i od kritike, ali i publike tako da ih magazin "Džuboks" proglašava za grupu godine 1978. po izboru čitalaca, a nije ni čudo jer je Leb i Sol 2 (bar meni) njihov najbolji album, naravno iz prvog perioda, bez poređenja sa pločom "Kao kakao"... Inače Vlatko je '78. stigao da sarađuje sa Lazom Ristovskim i Ipetom Ivandićem na njihovom albumu "Stižemo", a takvih saradnji će i ubuduće biti dosta, i sa Bregovićem i u Dugmetu (a i poslije njega), sa Azrom (znali su koji put zasvirati zajedno), kompozitorom Sanjom Ilićem, Kornelijem Kovačem a u skorije vrijeme tu je saradnja sa Gibonnijem, a moram spomenuti i da je Vlatko učestvovao u stvaranju mnogih poznatih albuma od kojih ću spomenuti one bizarnije: ploča Željka Bebeka "Niko više ne sanja" sa hitom "Sinoć sam pola kafane popio" koju je ako se ne varam napisao Borisav Đorđević, i ploča (o, ironije) "Zemlja sreće" Jure Stublića (1989). No da nastavimo, L&S svoj treći LP snimaju u čuvenom studiju V u Beogradu a na njemu se malo više oslanjaju na svoje džez uticaje te u dve pjesme gostuje saksofonista Mića Marković. Sa te ploče će ostati zapamćene "Kumova slama", "Verni pas", a nakon nje grupu napušta Koki kojeg na kratko zamjenjuje Miki Petkovski koji zatim 1980. odlazi u Kanadu i tako prelijeva kap iz čaše mladog Bodana koji kaže: E, sad nećemo više tražiti klavijaturistu već ću ja početi svirati fretless bas... a tako i bi. Nastavljaju rad kao trio, pripremajući muziku za pozorišne predstave "Divlje meso", "Lepa Vida" te "Sretna Nova 1949". U zoru novog talasa koji će oduzeti nevinost domaćem rokenrolu i u zapećak baciti načela kojih su se oni pridržavali, oni spremaše album "Beskonačno" sa pjesmama poput "Ajde sonce, zajde" i "Skakavac", a u to vrijeme grupu napušta Garo a dolazi mladi Dragoljub (treba li spominjati prezime - Đuričić - za svaki slučaj) iz Yu grupe. 1982. izlazi ploča "Sledovanje" (to je prva ploča na kojoj su sami radili produkciju), gdje je po prvi put akcenat stavljen na vokalne kompozicije (hvatanje voza il' šta), a "Nosim tvoj žig" stiče status radijskog hita. Tokom 1982. su sa pozorištem KPGT puna dva mjeseca boravili u Americi gdje su nastupali po klubovima, a te se godine pojavljuje i odličan dupli koncertni album "Akustična trauma". I ploča "Kalabalak" je bila korak dalje od džez roka, sa naslovnom pjesmom koja je bila u fazonu "hit za ljeto", ili je bar meni sad čudno to okretanje, a još je za spomenuti da su na dotičnoj ploči gostovali Bobi Micev (klavijature) i Peter Kargov (saksofon) u čemu se vidi težnja za probijanjem okvira koje su si sami bili zadali još u vrijeme kad su bili mladi Vlatko i mladi Bodan, i logično je da se grupa okretala komunikativnijim formama, međutim, to još uvijek nije bila prava formula. Takav trend se (uspješnije) nastavlja i na idućoj ploči, "Tangenta" koja je snimana u Beogradu, sa engleskim producentom Kevinom Eyersom, koji je i ploči dao ime jer je smatrao da se u muzici Leb i Sol tangencijalno prožimaju razni stilovi, te album bilježi hit "Kontakt je skup". Nakon tog albuma odlazi Dragoljub (u Kerber), za bubnjeve se vraća Garo te desetogodišnjicu postojanja obilježavaju pločom "Zvučni zid" na kojoj se našao izbor iz dotadašnjih radova za film i pozorište te televizijske programe. U to vrijeme počinju saradnju sa snimateljem Bracom Zafirovskim kojeg će prihvatiti kao punopravnog člana grupe i koji će biti koproducent njihovih narednih izdanja... A naredno je ploča "Kao kakao" iz 1987, na kojoj su po prvi put sve pjesme vokalne i Leb i Sol tada bilježi svoje najveće hitove: "Mamurni ljudi", "Čuvam noć od budnih", "Kao kakao" itd. Tekstove su radili Vlatko i Goran Stefanovski a za pjesmu "Femme fatale" je uzet tekst Arsena Dedića. U to vrijeme su u grupi bili Kiril Džajkovski (klavijature) i saksofonista Goce Micanov, a na snimanju su učestovali: Bebi Dol, Ana Kostovska (vokali) te gajdaš (??) Roni Vaten. Moderan zvuk koji su tada ponudili u paru sa izuzetno dobrim pjesmama ih je tada doveo do uspjeha sličnog sa onim koji su doživjeli na početku karijere te je iduća ploča "Putujemo" bila logičan nastavak. Izašla je 1989. i novost je da se Koki vratio u grupu, a još je za spomenuti da su opet sve pjesme vokalne. Izdvajaju se "Istok zapad - telepatski" i "Čukni vo drvo" (inače, postoji piratsko izdanje koje se zove "Leb i Sol - Live Anthology" koje je ustvari snimak koncerta iz Kragujevca sa "Putujemo" turneje), a ispostaviće se da je "Putujemo" njihovo poslednje studijsko izdanje. 1990. Bodan i Vlatko osnivaju izdavačku kuću "Third Ear Music" te za nju izlazi CD "Zodiac" za istoimenu baletsku (?!?) predstavu. Tako|e, 1990. grupu napušta Garo (opet) a vraća se Dragoljub te sa njim 1991. nastupaju u Njujorku u klubu CBGB (poznatom kao rodno mjesto njujorške new wave/punk scene), te se taj zvučni zapis pojavljuje na albumu "Live In New York" gdje se pored živog materijala (uglavnom instrumentalnog) nalazi blagoslov članova snimljen u pravoslavnoj crkvi u Torontu (u pitanju je zvučni zapis kako pop blagosilja članove grupe, a ne pjesma), te "Uči me majko, karaj me", ironično, njihov poslednji studijski snimak iz oktobra 1991. U periodu do raspada grupe (budući da su sa neutralne teritorije) povremeno nastupaju i na prostorima ex-Jugoslavije (Beograd 1992, Novi Sad 1994, Rijeka 1995 - sa Garom za bubnjavima), nastupaju pomalo u klubovima u Evropi, a 1995. izlazi kompilacija na dva diska - "Anthology" na kojoj je presjek njihovog ukupnog rada. Ostalo je samo reći da su zadnji koncert održali u Solunu 13.12.1995. i nakon toga prestaju sa radom, osamnaest dana do dvadesetog rođendana. Što se tiče Leb i Sol, to je to. Iako svi članovi imaju bogate solo karijere, ovdje naša priča staje, bar zasad... P.S. Još bih samo htio napomenuti da Vlatko Stefanovski Trio koncerte završava sa "Uči me majko, karaj me" kojoj prethode "Skopje" i "Kao kakao" te da toplo preporučujem CDove "Krushevo" i "Live in Belgrade" koje je Vlatko radio sa Miroslavom Tadićem. Ako slučajno ne znate, u pitanju je album (Krushevo) na kojem Miroslav i Vlatko na akustičnim gitarama sviraju obrade makedonskih narodnih pjesama, te živi snimak (Live in Belgrade) koncerta iz Beograda 8.10.1999. na kojem oni predstavljaju dotični album sa još par kompozicija iz perioda Leb i Sol... Zvanična diskografija: Leb i Sol - 1978 Leb i Sol 2 - 1978 Ručni rad - 1979 Beskonačno - 1981 Sledovanje - 1982 Akustična trauma - 1982 (dupli živi) Kalabalak - 1983 Tangenta - 1984 Zvučni zid - 1986 Kao kakao - 1987 Putujemo - 1989 Live In New York - 1992 (živi) Anthology - 1995 (dupli kompilacija) Eto, slomih se dok sam sve ć, č, đ, š prepravio pa ću sutra još dodati ponešto.

Loše vijesti za Orange Goblin (alkohol, alkohol)... Basista slomio ruku, no neće biti naročit problem za turneju: http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29482

Michelle, nešto za tebe: VELVET REVOLVER's DUFF MCKAGAN Is Excited About NIRVANA Box Set - Nov. 23, 2004 VELVET REVOLVER bassist Duff McKagan is among the many NIRVANA fans excited about today's release of the box set "With The Lights Out". McKagan is a Seattle native who started his music career in that city and he witnessed NIRVANA's early days, and he said the box set will allow fans a deeper insight into the group. "There's gonna be, I know there's some real, real deep tracks in there that have never seen the light of day except to a very few people, rehearsal stuff and... I'm from Seattle, so I know some of the people that have played on some of the stuff that's coming out on it, on the box set," he told Launch Radio Networks. "With The Lights Out" features 80 tracks on its three CDs and one DVD, 68 of which are previously unreleased. Thurston Moore of SONIC YOUTH wrote liner notes for the set http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29537

U tradiciji dosljednog ispunjavanja đačkih dužnosti, pismeni sastav na temu vjernosti, u zadatoj formi. Fidelity (Alternative Point of View) What is the matter with the world today? I'll tell you - lust! Oh, yes. Oh, yes, yes, yes. Yessssssss! Why do so many marriages end up in courts with divorce attorneys having the last grin (the green grin)? Why do peasants try to kill their unwedded wives with guns from the WWII? Because she could not keep her usually censored part in her pants (or skirt)! The same goes for him, but as a proper chauvinist I must start by refering to female infidelity. After all, to quote Milić Vukašinović - "Women are lower form of being, but useful sometimes". Fidelity, or better to say infidelity has been (and still is) one of the biggest literature inspiration stones for ages. It is easy to understand why (in a few lines): - One should concetrate on one (this one is from God himself) - One usually cannot concetrate on one (because of the 'L' word in the second sentence) - When one starts to seek for another other we hear a lot of crap like 'personal differences'... Oh, well. - The problem is, it takes some time for them all (ones) to realize what is going on, and, the meantime is being classified as infidelity... - That hurts! - Life hurts - Love hurts (I'm young, I know. But even so...) - That's life (That's what all the people say...) We came to life. A great dead-end. Or maybe not? What about a statement like "Fidelity is life"? Is there a moment in life when one can unplug oneself from the world not to think about people and trust built-in the bridges toward them or not to think about own decisions and choices made... Everything could be considered on a fidelity level because every change is some kind of infidelity, and just for the record - no changes, no life. As Gary Moore would say - "That's why I'm moving on... I've been hangin' 'round too long, it's time I was moving on...", it is man's nature. Nowadays, (also through the history, but especially nowadays), rare are the cases of true fidelity, and those are usually long remebered (Oh Romeo why thou art Romeo? You fool!)... For so long that they become myths and we all know nobody believes in myths ("I mean that's OK, but I wan some hot stuff, baby, this evening!"). Television kills love. It is proven. Why did people have so many children 60-70 years ago? Did not have a TV set, nothing to do whole day long... Imagine that. Nowadays, with so many soap shows, it came to being impolite, you know, to, you know, ask, ah, you know. Therefore find a woman who does not watch soap shows (or at least does not watch them in prime time) and one good leg should do it... Tomcats go wild in february. They cannot control themselves. It is not rare that stuffed animals get hurt in the process. You need it, you want it, and if you can't get it you search somewhere else. Ergo, infidelity. It is hard, and the best description is a quote from Cane Prebranac - "I have lost control!" That is the Bottom Line, one should be able to control oneself despite all temptations and troubles, but life is too short. Maybe in another life... When we uncover all the secrets. P.S. Došli smo do brojke od 2000 čitanja! Hvala Vam, i nadam se da ćemo dobiti uskoro i petog čitaoca.

exexe Mogao bih ja naučiti i španski: JSS (vokalni solista Y. Malmsteena kao i mnogih drugih) ponudio je na svojoj web stranici DVD imena 'Live at the Queen Convention' što je kompletan snimak nastupa sa sastavom koji su sačinjavali Howie Simon, Alex Papa i Gary Schutt na godišnjoj Queen konvenciji od 10.05.2003. u Prestatinu, sjeverno od Galea, pred oko 3000 ljudi. Nastup trajanja dva sata je sačinjen isključivo od Queen pjesama, a iako željen, nije urađen u CD audio formatu.

Navodno su imali prije... Mlogo.

Zanimljivost: http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29421 Ne služimo goste sa kapom na glavi.

E pa odatle. I još je ta stvar bila singl.

Ali Lakija nam nećeš obojiti. (Šta god da si napisao gore.)

Reklama za novi album:

To je za azala, matoru metalčugu, da se više ne stidi svoje crne kože i ljubavi prema metalu.

Ma jok. Ne prodaje se thrash metal sa visokim vokalom. SoWN - 1.3 miliona primjeraka, na osnovu 'Only' i 'Black Lodge'. Ide Stomp i potpuno druga priča.

Excerpt from an interview of Chris Lee, A punk-metal guitarist on the site Cincymetal.com Chris Lee is metal music. He has been active in the local metal scene for yearsand his currently playing with original punk metal band 16 Piece Bucket, and a Motorhead cover band Stone Deaf Forever, and has done a solo album.He also runs a booking agency Devil Saint Booking. Chris has always remained true to the music he likes and has not cared about what music people think he should like. Chris has also been very important for keeping people informed on the cincinnati metal scene with he Weekly Update Newsletter, and his website CINCINNATI AREA HEAVY MUSIC SCENE. Chris also lends his metal knowledge to CincyMetal with his HEAVY ISSUES column. 14. Despite guitar god Jimi Hendrix and metal bands such as Living Colour, why do you feel there aren't more black people into metal music? Chris Lee: Good question. I bet that's one you don't find yourself asking people alot. I think, in general, people follow a herd mentality. They go with flow and follow the pack. A good example is when I used to work at in a restuarant kitchen, one cook heard a Van Halen song on the radio and said "Man I used to love this stuff. David Lee Roth, Axl Rose and Guns & Roses. But don't tell anyone . It will ruin my rep in the 'hood". That kind of thinking is common in all walks of life. Look at old metal bands like Metallica. You think Metallica would have covered a Bob Seger song in 1985? Or even admitted to liking anything Bob Seger recorded? No way. But now that they are megastars and its cool amongst entertainers to admit that you are a fan of 70s classic rock, its "Oh yeah...We have been listening to Bob Seger since the beginning." People are afraid to go against the grain. Plenty of blacks like metal. The media doesn't go around interviewing blacks when doing stories on metal. So who would know? That is another thing. Since the media controls what is seen, it is really their call as to who likes what, reverting back to the herd mentality. It has been accepted now that whites like rap. Why? Because the media says so. Back in the 80s, plenty of whites liked rap but it was not accepted in mainstream for whites to like rap so no one believed any did. Same concept applies for blacks liking metal. I have had tons of people over the years say "That's so cool..your black and you like metal". Why is that so cool? Why is it such a shock? Do these same people go up to a 16 year old kid who listens blues music and say "Wow that's so cool...you like blues and you aren't an 80 year old guy from the South". We are continually being programmed to believe that there is only one way things should be. I think, instead of saying, "Why aren't more black people into metal", a better question would be "Why are we constantly being conditioned to only believe what we see in mainstream media and how do we try and break out of that way of thinking?".

Ko da se nije mijenjao? Oni ili Metalika?

RNA: Šta znam, apsolutno su mi loši ti likovi jer čim čujem takvo poređenje znam da je to tip čovjeka kojem je ustvari jedini drag bend Metalika ali to ne bi priznao za živu glavu, a recenzija, nemam pojma, nisam naročito obratio pažnju pošto sam vidio da je ocjena 4.5/5, a meni taj album smrdi samo tako. Turbo: Jebiga, volim ih i ja, ali moraš biti realan. Za primjer, Metalika do frke sa Napsterom apsolutno nije ništa ulagala u razvijanje neke bliskosti sa fanovima, a kad se to desilo zakupili su domene (met.com, met-vault.com ili koje sve već imaju), krenuli furati neke posebne ponude, svako malo je bivao organizovan neki događaj tipa 'dan sam Metalikom' ovo-ono. Anthrax i da hoće da se kurče, više nemaju čime, posebno ne u Americi (a tamo lova leži). Šta im preostaje? Skot je manje-više opušten, ali kod Čarlija se vidi koliko je on ogorčen zbog njihove propuštene šanse.

Očekivano ili ne? Lord ponovo sa DP: http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29164 Stari bi da svira ali mu se teško mrdati.

Album obrada dogodine... http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29032

xexexe Skidam nešto sa DC++ i kod lika od kojeg preuzimam skontam bootleg Metalike ultra-moćnog imena - 'Poor Touring Me'.

Nije ni čudo koja je prva pjesma... Kako je otpjevao?

Ah, mladići.

RNA (da ne citiram)... Jebiga, sad kako je izašao WCFYA, svi nešto pišu o Anthraxu neke hvalospjeve, kako su oni ovakvi-onakvi, veliki borci za metal, iskreni itd. Ljudi su u najmanju ruku kao Metalika, ako ne i više, imali želju da se prodaju, samo što im to nije pošlo za rukom. I sad su mi neke njihove fore totalno ljigave, recimo šta Čarli piše u svojoj kolumni (Blast Beat na zvaničnom sajtu), i onda završava sa 'your best friend in music biz'... Ono, nešto kontam da li se može povući paralela između Njusteda i Frenka. Tako mi sad nekako djeluje. Ali to je jedan kreten koji je pisao tu recenziju, lik je stvarno donji. Radio je recenziju i za Megadeth novi: Anyway, the record starts off with 'Deth's biggest bang in years, "Blackmail the Universe," a galloping piece of pure apocalyptic metal in the vein of "Holy Wars," complete with interesting time changes and great solo work (it's nice to see not all, veteran metal bands are afraid to include solos in their songs...I think we all know who I mean). Treba li bolji dokaz retardiranosti? http://www.electricbasement.com/absolutenm...d=139&zoneid=16 Sjećam se Explosive recenzije za WCFYA, u suštini, čovjek nije htio pljuvati ali je između redova dao do znanja da je album, kako bi to rekli kolege sa BBC-a, 'mixed bag'... Što se Metallice tiče, tu recenziju nisam pročitao a nisam ni slušao St Anger tako da ne bih znao gdje je istina... Turbo: Kao što i kažeš, to je bilo i za očekivati... Navodno su baš dobro ispale skroz stare stvari (koliko vidim po net recenzijama), ali one koje su nam srcu najbliže (sa AtL)... Meni je najveći strah za solaže... Ovaj novi je, koliko sam čuo, poprilično nesposoban što se tiče tih stvari pa oni prekrajaju dosta da bi se izbjegle tragedije većih razmjera. Da li je viđen gdje u gradu Beogradu divx Music of Mass D?

Jedna, dve o internetu od Vašeg specijalnog izvještača Bore Voxa (U narednim redovima su korištena lažna imena da se zaštite akteri priča u pitanju.) Slučaj 1 Zamjena identiteta - psiho Protokolarnost homoseksualna na švedskom nivou. - Halo, ISP? - Da, ISP, Brko pri telefonu. - Imam problem, maloprije sam uplatio dodatne sate kod vas, ali na računu vidim da su sati uplaćeni pogrešnoj osobi. - Kako? - Pa, moje korisničko ime je Vlaja, a uplaćeno je Zlaji. - Samo malo da provjerim... Da, da... Evo... Nije nikakav problem, poništićemo taj račun, samo ne znam kako da budem siguran u Vaš identitet. Da li biste mogli doći u ISP kancelariju da potvrdimo Vašu uplatu? - Ne. - Ali Vaš broj telefona (koji se očitava na mom displeju i koji je upisan sa Vašim podacima u registar korisnika) nije dovoljan, tako da ne mogu da Vam produžim sate. - Ali možete da poništite? - Nije to nikakav problem. - Znam ja da to nije nikakav problem. - Imate li Vi faks možda? - Kakav prokleti faks (ja sam student jebote)?! - Pa tražim načina kako da... Ali nije to nikakav problem, možete li Vi naići sutra? - Ne mogu. Sutra vam je skraćeno radno vrijeme... - ... Jeste, do 3. - ... A ja ustajem u 4. Prekosutra ne radite. Meni internet treba sada. - Ali ja nisam siguran... - I sad je to neka frka? - Nije to nikakav problem, ali ja nisam bio tu... - Pa daj mi onda tu sisatu što sjedi do tebe, ona je bila. - Samo malo, radi... - Hoće brzo? - Nazvaće Vas na ovaj broj za par minuta, u redu? - Jeste. Riješeno. Ali... Ovo je dosad najčvršći dokaz da postoje organizovane bande psihopata koji obilaze kancelarije pružača internet usluga i uplaćuju novac na račune pažljivo odabranih žrtava kojima kasnije upadaju u kuće i zloupotrebljavaju telefonske linije zarad zvanja vruće linije ISP podrške korisnicima i čavrljanja sa prijaznim službenicima po švedskom modelu. Slučaj 2 Neće internet - Crna Gora Kardelja nisam vidio neko vrijeme. Položio je vozački, pustio bradu i kao sve normalne žene upisao se na ekonomski fakultet. Ali računar. Mp3. Gole tete. Mp3. Gole tete. Slike golih članova Manowar. Gole tete. Slike golih članova Manowar. Gole tete. Računar je čudo neviđeno. Vjerujem da je njegova stara bila stavila malu heklanu pizdariju na monitor. I jednu veče... - Kardelju buraz, šta ima? - fbvvebrk,r - Kako ide? - iunlreng - Inače? - nilurbfvlriu - Kako te služi komp? - Ma ćuti, nešto se sjebalo, ne radi mi internet, moram zvati ovog iz servisa da popravi? - Pa šta je problem? - Ma neće da se konektuje... - Kako neće, šta mu se desi? - Ma ništa sve je to normalno. Ima ona ikonica, ja kliknem dvaput, ukucam ime i lozinku, broj, i on nazove... - I šta, jel' se čuje handshake? - Šta??? - Ono zujanje, jel' se čuje, pošto ti vjerovatno mora biti isključen dial tone prije poziva... - Šta??? - Ma jel' ti se čuje to zujanje?! - A, čuje se, čuje se. - Pa šta je onda problem? - Ma neće da se konektuje nego mi izbaci prozor da opet kucam ime i lozinku, a ja ukucam, i on tako 2-3 puta, a onda me prekine... ..... .... ... - A šta si ti mislio, da imaš doživotno besplatan internet zato što si crnogorac? - Šta??? - Mulac jedan, isteklo ti je vrijeme. Nakon ovoga nije potrebno ništa više reći, ali uljepšajmo kraj sa parafrazom ove priče, divnom izjavom Milića Vukašinovića - žene su niža bića, korisna ponekad.

U ti Boga, počeo je da se šiša kao Mikica.

Ne izdaju, Jugoton/Croatia Records ima prava na te snimke, a Džoni je davno zakrvio sa njima tako da vjerujem da su to dali jeftino. Inače, u Cro se Azrine kasete mogu naći po 20 kuna, a nakon toga najjeftinije kasete su 40+ kuna...

Ja sam nedavno zbavio neke njegove obrade 2 diska (mp3). Čovjek stvarno ima vrhunske mogućnosti emulacije, s tim da izbor obrada i nije neki: ima tri Van Halen obrade, i sve tri su totalno lijeve pjesme; tu je i Madona 'Frozen'; neke totalno nepotrebne heavy pizdarije; 3 pjesme Queena, 2 Purple - 'Hush' i 'Mistreated' (o užasa), ali i odlična obrada Seala - 'Crazy', 'Purple Rain' od Princa... i 'Wishing Well' od Free, ali to je već Gary Moore radio, pa je tu JLT izvojevao pobjedu jer je pored te obradio/preradio i 'Fire & Water' - i to veoma dobro. Sve u svemu, doživotno će mi ostati nebitan simpatičan lik.