Ali vest od pre 10 godina. Premda je Lars u to vreme bio zreo za zamenu, previše se mangupirao sa palicama. A nema ničeg jednostavnijeg nego da treskaš palicama u bubanj. Danska vucibatina.. Nego, skoro sam ih ponovo sanjao. Neki koncert, 'bem li ga gde, ljudi ispred dvorane stoje i čekaju da ih puste iako su uredno nabavili karte. Kapije zatvorene, gomila obezbeđenja ispred, narod gunđa i negoduje.. Tek unutar hale otvoriše neki skriveni ulaz i upade na hiljade pasa - što onih rasnih, što lutalica. Za kratko vreme napunila se dvorana fino.. Ubrzo na binu izađoše četiri konjušara, pozdraviše vernu publiku (Hetfield nešto lajnuo u mikrofon) i krenuše sa uvodnim taktovima ''Blackened''. Narod šizi ispred, psuje, navalili da kidišu na ulaz i na taj security, a ovima se pridružili žandari da prave kordon.. Metallica unutra praši, ne jebe živu silu, kučići u transu - prave šutke, grizu, kidišu jedni na druge, stampedo i na tribinama i dole u grotlu.. I tako je koncert neprekidno tekao u uzavreloj atmosferi, tek za sam kraj su ostavili ''Fight Fire with Fire''; kad je krenuo intro kerovi su zastali i kolektivno zevnuli, a kada je Kirk dohvatio da piči valjda tačan solo - ovi su se dohvatili u kolo. Uspravili se na zadnje noge, uhvatili se šapama dole svi skupa i opleli neko brže kolo, možda je bio Moravac, a možda i Užičko.. Šta se desilo sa rajom napolju, pojma nemam, ubrzo sam se probudio. Hrkalo se ''sve u šesnaest'' kao i obično