To nisu albumi. Ako me nešto nervira kod njih, to je što imaju milion kompilacija, splitova i ostalih gluposti. Naravno, mogu i da preskočim ako me nervira, ali u tom sličaju ne bih čuo i neke baš dobre pesme (Gok Kan Ma, Black Fire na svahili jeziku...). Slušam ih sto godina, a i dan danas se desi da otkrijem neku novu pesmu.
Sećam se neke recenzije za The Dwelling na metal archives, ne znam šta mi bi da je pročitam, pisao je neko pod imenom Dream Theater, čovek maltene i ne sluša black metal, a tvrdi da je The Dwelling najbolji album ikad. Ne bih baš išao dotle, ali da je dobar, dobar je. A Karisma iz 1999. im je najbolji, verzija na japanskom, čisto savršenstvo. Šteta što im svi albumi nisu na japanskom. Ako si preskočio one demo snimke pre albuma skini Sabbatical Holocaust kompilaciju, tu ima sve, i bolje je od prvih par albuma.