I ja sam prisao albumu bukvalno u rukavicama i sa podignutim gardom, jeste da je bend vise manje bio aktivan kontinuirano ali prethodnik mi je ocajan bio, plus povratak Howe-a mi je u umu vrsta comeback-a a svi znamo kako se igranje na tu kartu zavrsava.
Madjutim Kurdt/Mike writing duo je pokazao da je valjan i da nisu izgubili magiju. I posle prvog slusanja sam bio pomalo oprezan, bojao sam se da sreca nije malo preterana zbog cinjenice da su se konacno uzeli u pamet ali vec drugo me je uverilo da je ovo valjan materijal bez zadrske. Ako moram da povucem neku paralelu sa srodnim zvukom (bar meni njihovi albumi stoje jedni do drugog na polici), meni je ovo slicno Razorback Killers albumu.
Apsolutno najveci plus izdanja je bata Howe koji zvuci kao nekad, kao da su ga zamrzli u nekoj kapsuli i cekao ovaj momenat.
I da, slazem se da je prva polovina bolja ali realno album nema stinker pesme.
Lepo iznenadjenje niotkuda