meni je sve sem kilav i tanak. na ovom albumu ima dosta inovacija za njih, samo su suptilne stvari, nisu one sto prvo cujes kao riffovi/aranzmani/produkcija/itd.
pevanje je sve ubedljivije sto se tice melodicnih momenata, i atmosfera koja se stvara ispod riffova sa dodatnim gitarama i efektima je na mnogo vecem nivou nego ikad.
tako ja vidim ovaj album. neke stvari nisu menjali da bi mogli da se fokusiraju na neke druge stvari.
gojira je bend kao meshuggah koji ima idiosyncrasies (?) koje su vrlo definisane i prepoznatljive.
nije isto kao mastodon, bend koji svira thrash/stoner/prog/death/heavy pa moze na bilo koju stranu da krene u bilo kom momentu.
bendovi kao sto su gojira mogu ili da suptilne stvari da menjaju a da ostanu verni svom prepoznatljivom zvuku, ili mogu skroz da se promene. mislim da nema mnogo mesta izmedju.
isto mislim i za meshuggu. to je bend koji moze ili da nastavi da svira ovo sto svira i da pravi sitne promene od albuma do albuma, ili moze da se istripuje i da krene u neki apstrakni svet.
ne moze da uradi nesto poput dodavanja clean vokala ili klavijaturiste ili da ubaci malo NWOBH zvuka, jer ne bi imalo smisla.
kao sto rekao i za poslednju meshuggu, nije mi omiljeni album, ali dovoljno je svez i interesantan pristup da nastavim da iscekujem sta ce sledece da urade. tako isto sa ovim albumom.