mislio sam na train of thought, to mi je sve isto
ne znam da li se secate Under a Glass Moon solaze i koliko je to savrseno iskomponovano, kako je Labrie bez problema znao pamtljivu melodiju da peva prevo ukusnog nepara "unbroken spirit..." u Surrounded, itd
ne postoji nista suptilno u ovoj muzici, niti iskusno. zvuce kao klinci. Umesto da se rade sto su ranije radili, ugledali se na stari prog iz detinjstva i dodali tome svoj metal edge, on gledaju na danasnje metal bendove koji im se svidjaju i pokusavaju da ubace te ideje u njihov fazon.
i zvuci isforsirano i pomalo bedno.
razumem ja situaciju da izdaju za roadrunner i da je to sad njihova publika, ne oni debeli progeri od 30 godina sto sam vidjao po svirkama na SFAM turneji.
meni bi najlepse bilo da su posle FII snimili taj SFAM kao povratak nekom pravom prog metal zvuku, da ta bude oprostajna u tom fazonu, i da posle toga se fokusiraju na neki prog rock ala spocks beard, flower kings. Tako bi nekako imalo smisla, a ne da portnoy skapira death metal sa 45 godina.