Chudno je shto se ja sa ispisanim u potpunosti slazhem, ali eto, opet se ne smatram satanistom, i mislim idalje da je ovo shto si ispisao vishe stvar filozofije i psihologije nego religije. Individualno se trudim da izrazim kroz umetnost, a orudje za proshirenje vidika su mi filozofija, knjizevnost, razmene iskustava i mishljenja sa drugim ljudima. U ovom tekstu vidim neku vrstu uzdrzhanosti od svih ideologija i stavova, radi opreznosti jer sve na shta se malo chvrshce oslonish mozhe da popusti? To je neki vid duhovne bezlichnosti. Stvar koja se jako chesto srece medju ljudima koji imaju mnogo znanja a nemaju sopstvene stavove i sve relativizuju. Kakav je tvoj odnos prema saznanju? Usput, mislim da se treba ograditi od egoizma. Panteizam iskljuchuje mogucnost podele na svetove, unutarnji - spoljni, subjektivni - objektivni, jer sve je jedno i u medjuuticajima pa je ono shto ti se chini sopstvenom sveshcu i voljom samo reakcija na spoljashnje uticaje prirode i deo apsolutne svesti. Kako zapravo izgleda vash put samorazvoja? Religiozni simboli, rituali, vera u nekog/neshto... to je verujem sve ostavljeno pojedincu da sam eksperimentishe kako mu volja?